Srpska pravoslavna crkva vjerska, politička ili vojna organizacija Srpskog sveta?
Dr. Robin Harris: Srbija vodi nemilosrdan i uspješan propagandni rat protiv Hrvatske, iz godine u godinu.
„Hrvatska je šutnja i dalje loša politika“
„Ostanu li Hrvati tihi, netko će drugi stvoriti buku koja se njima ne će svidjeti“ Upravo to je motiv pisanja ovoga poduljeg teksta. Hrvatska je šutnja i dalje loša politika.
Ugledni britanski povjesničar s hrvatskom adresom dr. Robin Harris, ujedno i potpredsjednik nevladine udruge Centar za obnovu kulture. Napisao je biografiju bl. Alojzija Stepinca i povijest Dubrovnika, a dr. Harris pri kraju je s pisanjem knjige o suvremenoj hrvatskoj povijesti, koja će 2023. godine biti objavljena u Velikoj Britaniji.
Poruka Hrvatima: »Hrvatska je i dalje malena, ranjiva država. Potrebna joj je hrabrost i vjera u sebe da bi procvjetala. Žao mi je što nema više hrvatskih ljudi koji dižu svoju zastavu u vrijeme hrvatskih državnih blagdana. Desetljećima je šahovnica bila osporavana i naružena petokrakom. Trebali bismo biti ponosni što njome danas možemo mahati u svakom kvadratnom metru povijesne Hrvatske, i trebali bismo mahati«.
Dr. Harris zamjera i oklijevanje po pitanju jasnoga definiranja tko je u vrijeme Domovinskoga rata bio žrtva, a tko agresor. „Treba odbaciti tendencije izjednačavanja krivnje. Oprostu moraju prethoditi istina i pokajanje. Osjećam da je Hrvatskoj potrebna samopouzdanija kulturna politika. Ona treba energično promicati svoju kulturu, jezik i literaturu, jer nitko drugi to ne će činiti umjesto nje. Hrvatska je danas općenito previše sramežljiva. Hrvatska je šutnja i dalje loša politika“
https://www.glas-koncila.hr/dr-rob8 in-harris-uz-30-obljetnicu-medunarodnoga-priznanja-hrvatske-ostanu-li-hrvati-tihi-netko-ce-drugi-stvoriti-buku-koja-se-njima-ne-ce-svidjeti/ (pogledano 14. 2. 2022.).
Srbi i Srbija kao država su nepresušni izvor zla, koji se pri tome prijetvorno pretvaraju u žrtvu
Srbi kada ne ratuju oružjem, ratuju u miru, negiraju postojanje drugih naroda njihova jezike, kulture i identiteta, prisvajaju tuđi teritorij, tuđu kulturnu i znanstvenu baštinu, na sve moguće načine, obmanama, manipulacijama i lažima. Što ih na to pokreće, koji je to izvor zla u njima koji im ne da da žive u miru sa susjednim narodima nikada neću razumjeti. Inspirator i poticatelj im je svakako njihova Srpska pravoslavna crkva, koja sa ovakvim svojim poslanjem nije ni kršćanska ni crkva. Umjesto širenja evanđelja, mira i ljubavi među ljudima, SPC je inicijator i provoditelj velikosrpske ideologije, koja je u samoj provedbi zločinačka. Negiranje postojanja drugih naroda, njihova jezika i identiteta, prisvajanje njihova teritorija, kulturne i znanstvene baštine, ne može se provesti bez otpora tih naroda, U miru obmanama, manipulacijama i lažima, a u ratu potporom i blagoslovom ratnika, pa čak i izravnim sudjelovanjem njihovih svećenika u ratnim operacijama. Srpska pravoslavna crkva osnovana je u svrhu održavanja srpskog identiteta i srpske države, u provedbi uvijek na štetu drugih naroda i vjera.
Srbija bez ikakva temelja drži hrvatsku arhivsku građu
Republika Hrvatska od Srbije temeljem Ugovora o sukcesiji potražuje arhivsko gradivo za koje je utvrđeno da joj pripada, neovisno o razdoblju u kojemu je nastalo. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) i Ministarstvo kulture (MK) već godinama upozoravaju da je ono “u više navrata i bez ikakva temelja odneseno u beogradske institucije” te ga je Srbija prema Ugovoru o sukcesiji dužna vratiti. Prema Ugovoru o sukcesiji arhivi se vraćaju na mjesto nastanka. Ugovor o pitanjima sukcesije bivše SFRJ zaključen je u Beču 29. lipnja 2001. godine i stupio je na snagu 2. lipnja 2004. godine, nakon ratifikacije u Hrvatskom saboru, a iz MVEP-a navode da su se arhivski i pravni eksperti, a i šira javnost “odmah složili da je sadržaj Ugovora korektan i stručan, laički rečeno pošten”. Međutim, što se događa? Prevarantska i licemjerna srpska politika stalno izmišlja nove podvale Hrvatskoj, pa je umjesto da vrati Hrvatskoj arhivsku građu, 7. 2. 2022. godine, potpredsjednik Vlade i ministar obrane dr. Nebojša Stefanović predao izraelskom veleposlaniku arhivu o stradanju Židova u NDH!?
- Doseljavanje Hrvata i Srba u sadašnje krajeve
Kršćanstvo se 1054.godine podijelilo na zapadno-katoličko sa sjedištem u Vatikanu i istočno bizantinsko-pravoslavno sa sjedištem u Carigradu.
1.1. Hrvati
Hrvati su dolaskom na zemlju gdje obitavaju i danas zauzeli prostor kojem su međe bile: na jugu Crvena Hrvatska, (rijeka Bojana do Skadra), na istoku rijeka Bosna ili Vrbas, na sjeveru Panonska Hrvatska, (rijeka Dunav od utoka Drave, do utoka Save i Drava), na zapadu Bijela Hrvatska, (rijeka Sana, istarske gore, rijeka Raša) i što je najznačajnije Jadransko more, prihvatili katoličku vjeru i priklonili se Vatikanu. Potpisali su vjernost Vatikanu sa Sv.Papom Agatonom 679. godine (De administrando imperio, 31, bizantski car Konstantin Porfirogenet)“… To je stoga jer su poslije krštenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrđen njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem, i jamstvom u ime svetoga Petra apostola, da oni nikada neće poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i oni su od istoga rimskoga pape primili blagoslov za taj čin…“
Dana 7. lipnja 879. godine, papa Ivana VIII. uputio je pismo knezu Branimiru. To je jedan od najvažnijih dokumenata u hrvatskoj povijesti, jer predstavlja prvi dokaz postojanja hrvatske nezavisne države u ranom srednjem vijeku. Pismo je napisano na latinskom jeziku, a započinje riječima: “Dilecto filio Branimir” (“Ljubljenom sinu Branimiru”). Branimir je zajedno s ninskim biskupom Teodozijem poslao pismo papi Ivanu VIII., u kojem su mu obojica u svoje i u ime hrvatskog naroda izrazili odanost i povratak prijestolju svetoga Petra Apostola. Zajedničko pismo kneza Branimira i biskupa Teodozija veoma je razveselilo papu.
Kneza Branimira naslijedio je 892. godine knez Muncimir, najmlađi sin kneza Trpimira i otac kralja Tomislava. Mlečanima je smetala jaka i samostalna hrvatska država na Jadranu, pa su je pokušali ratom slomiti, ali su ih 18. rujna 887. godine Neretljani razbili u bitci kod Makarske i u boju ubili dužda Petra Candiana. Iz spisa Ivana Đakona jasno je da su Mlečani otada Hrvatima i Neretljanima plaćali danak (tributum pacis) za plovidbu Jadranom i takvo se stanje održalo do početka XI. stoljeća. Također i gradovi Teme Dalmacije nastavljaju plaćati danak Branimiru.
“Danak mira” plaćali su i dalmatinski gradovi i otoci, a Hrvatska se snažno razvijala u miru i dobrim susjedskim odnosima. Tako je Split plaćao 200, Zadar 110, a Trogir, Osor, Rab i Cres po 100 zlatnika.
Jaka Hrvatska je pružila utočište Metodijevim učenicima, koji su bili protjerani iz Moravske. Otada se u crkvama Dalmatinske Hrvatske pored latinskog jezika širio slavenski crkveni jezik i slavensko pismo glagoljica. Metodijevi učenici su utjecali i na razvoj hrvatske narodne kulture, osobito u krajevima zapadne Hrvatske.
(Nastavak slijedi)
