Na tri dijela bio je podijeljen Veliki Svećenički Kolegij
Prema Marquessu Alveydreu, prvobitna vlast na Zemlji, u okviru našeg čovječanstva, pripadala je crnoj rasi, koji su sve bijele sa sjevera pretvorili u robove, šo je etapa ne sasvim jasne i nedovoljno detaljno opisane predhistorije ljudske civilizacije. Eru crne rase dokrajčio je Arijevac, avatar Ram koji se pojavio na Sjeveru u vrijeme kada se sazviježđe Ovna nalazilo u sektoru zimskog solsticija (8000.-6000. pr. Krista). Alexandre Saint-Yves bijelu rasu i Arijevce u cijelini poistovjećuje s Keltima.
Ram na drevnom sakralnom jeziku znači "ovan''. On osniva imperij koji obuhvaća sve prethodne sakralne centre. Materijalan jaram crne rase bio je zbačen i na zemlji je zavladala bijela duhovnost. Ram je stvorio sistem vladavine Imperijom po trodijelnom uzoru, u skladu sa sakralnom i osnovnom idejom Trojstva. Na tri dijela je bio podijeljen i Veliki Svećenički Kolegij, najviše tijelo vlasti u Imperiju koji je imao svoje analogone i odraze u različitim zemljama Imperijea.
Prvi i najviši stupanj Kolegija je proročki, čisto metafizički i transcendentan (kao danas u Damanhuru). To je stupanj neposredne božanstvenosti, kralja svijeta, čiji je prototip sam bijeli avatar Ram, stupanj potpune sinteze svih funkcija vlasti. U metafizičkim terminima, ovaj stupanj odgovara prvom licu Trojice ili Apsolutu, transcendentnom principu, nad-biću.
Drugi stupanj je svećenički, sunčani, muški, sfera bića i svjetlosti, primalac nevidljivih uticaja proročkog plana, prilagođavajući ih nižim planovima pojavnog svijeta. On se odnosi na drugu hipostazu sv. Trojice, tj. na Sina. Simboli ovog stepena su bijela boja, ovan i imperijalni orao.
Treći stupanj kolegija je carski, sfera Mjeseca, jer zemaljski carevi služe kao primaoci svećeničke svjetlosti i organizatori društvenog poretka u skladu sa "odraženim'' sunčanim uticajima svećenika. Simboli su: bik, crvena boja, golubica i odgovara trećoj trojstvenoj hipostazi, Svetome Duhu. Ovdje glavnu ulogu, također, igra simbolizam žene i njezinih reproduktivnih organa.
To je hijerarhija Ramova bijelog imperija, koja odražava najčistiji poredak i uređenje metafizičkog Bića. Sve je zasnovano na univerzalnoj harmoniji i zakonima hijerarhije "svećeničkog čina i poretka''. Sent-Iv d'Alvedr je ovakvu strukturu nazvao sinarhijom, tj. suvlašćem (suvladavinom), čime se ističe sintetičko jedinstvo triju funkcija: Proročke, Svećeničke i Carske, a u pitanjima uređenja jedne Imperije. Upravo sinarkija predstavlja za d'Alvedra sakralni, duhovni, tradicionalni, religiozni i politički ideal koji se mora ostvariti usprkos svim vanjskim okolnostima, jer je u sinarkiji u najčišćem obliku obuhvaćena apsolutna volja providnosti koja ne zavisi od historijskih konkretnosti. Nekoliko vijekova nakon Ramovog povlačenja s poslova upravljanja sakralnim (svetim) Imperijem, u Indiji dolazi do sakralno-političke katastrofe. Dogodio se ustanak princa Irshua, koji nije imao samo za cilj da osvoji vlast, na koju nije imao prava prema zakonima Rama, nego je izvršio i religioznu revoluciju, paradigmu svih kasnijih historijskih revolucija, ustanak trećeg, carskog, stupnja protiv dvaju viših, a naročito protiv drugog, Svećeničkog. Irshu ima pretenzije na cjelokupnu vlast u Indiji i proglašava dovoljnost samo jednog stupnja, Carskog. Njegovom ustanku pridružili su se svi anarkični i antinomizmu skloni elementi, potomci Crnih kraljeva, nezadovoljni integracijom u sustav Rama, prijestupnici kastinskih i religioznih propisa, služitelji kulta teleta koji je pethodio carskim reformama ovna i drugi. Simboli ustanka postali su crvena boja, bik i polumjesec. U Indiji su Irshu i njegove pristalice pretrpjeli poraz, ali val Revolucije je zapljusnuo sve kontinente, stvorivši niz anti-svećeničkih i antitrojstvenih revolucija. Irshuizam se vidi i u osvajanju Egipta od strane Hiksa, u imperatorskom purpuru Rima, u najezdama turanskih obožavatelja bika (turskih naroda) na obožavatelje ovna (Irance), itd. Sent-Iv povezuje irshuizam (cezarizam) s monoteizmom, a ramizam s trojnosti. Najviši kolegij ima tri stupnja, a irshuistički monarhizam samo jedan. Irshuova revolucija u religioznoj sferi može biti određena kao odricanje transcendentnog principa i duhovne vlasti, što ne znači i ateizam.
