Vremena su se jako promijenila. Nekima su danas članovi obitelji – pas i mačka!
Biblija nas uči kako je Bog šest dana stvarao svijet, a sedmi dan se odmarao. Taj sedmi dan bi trebao biti Dan Gospodnji, posvećen Bogu i obitelji. Mora li to nužno biti neradni dan? Po nauku Crkve mora. Daleko smo mi od nauka Crkve u svemu ostalom. Međutim, ozakonili smo da je nedjelja neradni dan za trgovine, osim 16 nedjelja u godini. Kojih nedjelja i zašto baš 16? Puno je tu nedoumica i slobodnog (praznog) hoda. Mi smo turistička zemlja, koja se tomu mora i treba prilagoditi, u svim svojim djelatnostima i dijelovima. Zatvoriti trgovine nedjeljom u turističkim odredištima nije primjereno i prihvatljivo. Pogledajte samo Zagreb, da ne govorim o Dubrovniku, Splitu, Zadru i ostalim turističkim mjestima.
Turizam se ne odvija samo u hotelima. Kiosci ne mogu zamijeniti trgovine i tržnice. Sajmeni dani, što su ih mnogi proglasili su nužno zlo. To je izigravanje zakona i zavaravanje. Što se htjelo dobiti i što se dobiva neradnim nedjeljama za svakog pojedinca, obitelj i društvo. Baš ništa, osim što se stvara gužva, bunt i nezadovoljstvo, a bome i određeni gubici u nekih subjekata. Male trgovine će jedva opstati.
Takvim zakonom i odlukama vlast se htjela dodvoriti Crkvi, naivno misleći kako će ljudi nedjeljom umjesto u ‘shoping’ ići u crkvu i prisustvovati Svetoj misi. Kaj god! Ne ide to samo tako. Nikakvom uredbom se to ne može narediti, niti postići. Za to je potreban odgovarajući odgoj, navika i prilagodba.
Oni ljudi koji su i prije ovog zakona o neradnoj nedjelji, nedjelju posvetili obitelji i Bogu, to će raditi i dalje. Oni su tako odgojeni i ustrojeni. Oni drugi će tražiti otvorene trgovačke centre ili naći neke druge sadržaje, ne nužno vezane uz svoju obitelj.
Obitelj (standardna, klasična) je temelj svakog društva. To je nukleus uže i šire zajednice. Funkcionalna obitelj je jamac funkcionalnog društva. Danas je sve manje klasičnih obitelji: otac, majka i djeca. Sve više je disfunkcionalnih obitelji, u svakom smislu. Neradna nedjelja u dućanima to nikako ne će ublažiti, niti spriječiti.
Zbog prirode svojeg posla i zanimanja mnogi nemaju i ne mogu imati neradne nedjelje. Tako je to oduvijek. Njihove obitelji nedjeljom nisu zajedno, što ne mora značiti da su to disfunkcionalne obitelji. Nekad kad je radio samo otac s obitelji je bila majka. Danas, uglavnom, rade oba roditelja. Djeca su često sama, što ne znači da su nezbrinuta. Sve se može kad se hoće i kad se ima cilj.
‘Moderna obitelj’!
Temelj svake obitelji bi trebao biti brak. Mladi danas sve više i češće izbjegavaju brak. Taj papir im kao ne treba i ništa im ne znači. Brak nije samo papir. To mnogi mladi ne znaju. Njima je svako partnerstvo kao brak. To je zapravo nekakav surogat i nadomjestak braka. Zajedno su dok ide, a kad se nešto ispriječi, kad nestane ljubavi ili simpatije, raziđu se. To je bezbolnije, ako u tom partnerstvu nema djece. Je su li oni bili obitelj, pitanje je sad? Što čini modernu obitelj? Nekima tu spada i pas, mačka ili koji drugi kućni ljubimac!!! Vremena su se promijenila. Kako sad očekivati i nadati se povratkom u crkve i sudjelovanju u Svetoj misi nedjeljom. Ta i takva očekivanja su nadrealna. Onaj tko je s tom namjerom zatvorio dućane, grdno se prevario. Išlo se na ruku tobože, djelatnicama u dućanima, kojima se sad osiguralo biti sa svojom obitelji.
To je plemenita zamisao, međutim pitanje je mogu li si te djelatnice priuštiti odmor nedjeljom. Po zakonu nedjeljom se više plaća na poslu i veće su šanse preživjeti u vremenima, kad inflacija “luduje”, kad cijene lete u nebo i kad svaki cent više dobro dođe. Mislim da pošteno raditi nikada i nigdje nije grijeh. Grijeh je onemogućiti raditi onima koji to žele, a još više moraju, zbog sebe samih.
Eksperimentiramo i igramo se egzistencijama i životom mnogih ljudi. Stvaramo nepotrebne napetosti, tenzije, strahove i tjeskobe. Zašto? Sve je to politika. Izborno obećanje HDZ-a je bilo zakonom se izboriti za neradne nedjelje u dućanima. Zašto baš u dućanima? Mali kvartovski dućani nisu odvlačili cijele obitelji nedjeljom od crkve. U malim dućanima se kupovao kruh, mlijeko i ostale sitnice nužno potrebne svaki dan, svakome. Sad se svježi kruh nedjeljom prodaje na benzinskim crpkama. Nije baš da se bez tog kruha ne može, ali navika je navika. Naš se čovjek dosjeti načina na koji će izigrati zakon. Kakvo je zlo u tome da pekarnice rade nedjeljom? Pekarnice ionako rade, samo se njihov kruh prodaje na istom mjestu gdje i benzin. O tempora! O mores!
Tko je tu na gubitku, a tko na dobitku. Onaj tko ostvaruje profit, je svakako na dobitku. Taj kruh na benzinskim crpkama je sigurno skuplji, nego u pekarnici ili u dućanu. Pritom su građani na gubitku. Je li prikladno kruh kupovati na benzinskim crpkama. Koga briga? Glavno da je predizborno i izborno obećanje HDZ-a izvršeno. Nema veze što je to obećanje besmisleno, stranački utilitarno i nepotrebno. Hoće li se tom uredbom povećati broj HDZ-ovih birača (glasača)? Crkva će zasigurno djelovati u tom smislu. Radili su to oni i do sada. Nerijetko su direktno s propovjedaonice i pod Svetom misom, građani upućivani za koga da glasuju. Ljude se plaši s crvenima i mogućnosti da oni dođu na vlast. Vratio bi se komunizam. Komunizma nikad nije niti bilo. Bio je socijalizam. Povratka na to ni u kojem slučaju neće biti, zbog mnogo čega.
Oporba (lijeva i desna) je razmrvljena. Nemaju vođe. Nemaju zajedničkog cilja. Nemaju plana i programa, odnosno strategije i taktike. Bave se sami sobom i svojom političkom strankom. SDP je na izdisaju, a ovi ostali nisu niti spomena vrijedni, na nacionalnoj razini. Neradna nedjelja u dućanima tu ništa ne će doprinijeti, niti odmoći.
