Mudri povjesnik Jakob Burchardt

Funkcija povjesničara nije da nas učini pametnima za sljedeći put, nego da nas učini mudrima zauvijek

Burckhardt, Jacob, švicarski povjesničar umjetnosti (Basel, 25. V. 1818. –Basel, 8. VIII. 1897.). Osnivač formalno-analitičke metode u povijesti umjetnosti; svojim predavanjima i mnogobrojnim objavljenim radovima, a osobito djelima Cicerone (Der Cicerone, 1855.), Kultura renesanse u Italiji (Die Kultur der Renaissance in Italien, 1860.), Povijest renesanse u Italiji (Geschichte der Renaissance in Italien, 1867.) i Grčka kulturna povijest (Griechische Kulturgeschichte, 1898.–1902.) snažno je utjecao na metodiku komparativne kulturne povijesti i dao nove ocjene antičke i renesansne umjetnosti.

Dok je njegova knjiga o renesansi u Italiji genijalni i lako čitljivi esej, povijest starogrčke kulture je izniman i vrlo stručan rad dubokih zaključaka i uvida, kakav temelj europske kulture zaslužuje. Utjecao na niz suvremenika, nažalost i na Nietzschea.

Mudre misli

U povijesti je put uništenja uvijek pripremljen unutarnjom degeneracijom, smanjenjem života. Tek tada šok izvana može staviti točku na cjelinu.

Država se zadužuje zbog politike, rata i drugih viših razloga i ‘napretka’… Pretpostavka je da će budućnost zauvijek poštivati ovaj odnos. Država je od trgovaca i industrijalaca naučila kako iskoristiti kredit; prkosi naciji da joj ikada dopusti bankrot. Uza bok svim prevarantima država sada stoji kao glavni prevarant.

Ništa na svijetu nije bolje prilagođeno lijenosti od pravovjerja. Ako začepiš usta, začepiš uši i staviš pokrov na oči, možeš mirno spavati.

Najveću nepodopštinu u prošlom stoljeću počinio je Rousseau svojom doktrinom o dobroti ljudske prirode. Rulja i intelektualci iz toga su izveli viziju Zlatnog doba koje će bez greške nastupiti jednom kada plemenita ljudska rasa bude mogla djelovati prema svojim hirovima.

Možda svakom oku obrisi velike civilizacije predstavljaju drugačiju sliku. U širokom oceanu na koji se odvažujemo, mogućih putova i smjerova je mnogo; i iste studije koje su poslužile za moj rad mogle bi lako, u drugim rukama, ne samo dobiti potpuno drugačiji tretman i primjenu, nego dovesti do bitno drugačijih zaključaka.

Povijest je u svakoj prilici zapis onoga što jedno doba smatra vrijednim pažnje u drugom.

Samo bajka poistovjećuje nepromjenjivost sa srećom… Trajnost znači paralizu i smrt. Samo, u pokretu, sa svom njegovom boli, je život.

Sudbine ljudi i država, cijelih civilizacija, mogu ovisiti o tome hoće li izvanredna osoba moći iznjedriti odgovarajuću snagu duše i djelovanja. Normalni umovi i duhovi, koliko god brojni bili, ne mogu zamijeniti takvu osobu.

Funkcija povjesničara nije da nas učini pametnima za sljedeći put, nego da nas učini mudrima zauvijek.