U NDH je bio i rektor zagrebačkog sveučilišta, od 1943. do 1944. godine
NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – TEMA BROJ 1/3: DR. BOŽIDAR ŠPIŠIĆ, REKTOR HRVATSKOG SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Božidar Špišić (Sisak, 6. rujna 1879. – Zagreb, 31. srpnja 1957.), hrvatski liječnik ortoped, pionir hrvatske ortopedije, dopisni član HAZU-a.
Rodio se u Sisku. U Grazu završio studij medicine. 1904. u Austriji i Njemačkoj usavršavao znanja ortopedije, dotad u Hrvatskoj posve nepoznatoj medicinskoj grani. Djeluje u Zagrebu. Već 1908. uredio je privatni ortopedski zavod u Zagrebu, ujedno prvi na jugoistoku Europe, a samo sedam godina poslije, ratne 1915. i prvu Ortopedsku bolnicu s ortopedskim radionicama i školom za invalide. Poslije rata godine 1922. započeo je nastavu ortopedije na zagrebačkome Medicinskom fakultetu. 1930. godine postao dopisni član HAZU. Iste godine osnovao je u Zagrebu Ortopedsku kliniku, koju je vodio i u ratu, sve do 1945. godine. U međuvremenu je 1933. postao redoviti profesor Medicinskoga fakulteta te njegov dekan u dva navrata. U NDH je bio i rektor zagrebačkog sveučilišta, od 1943. do 1944. godine.
Špišićev liječnički interes bio je usmjeren ka problematici sakate djece, liječenju i rehabilitaciji invalida, funkcionalnim liječenjem u ortopediji. Isticao je socijalnomedicinsku važnost te medicinske grane. Uveo je više originalnih terapijskih postupaka. Napisao prvi hrvatski udžbenik iz ortopedije. Bilo je to 1952. godine. Ortopedija.[1]
Božidar Špišić je bio vrsna glasa. Tenor je bio krasan i dok je u Münchenu specijalizirao ortopediju, umalo se dogodilo da je dobio angažman u tamošnjem kazalištu.
Špišićeva kći Mira (1905. – 1997.), mati je hrvatskoga reumatologa svjetskog glasa, publicista, urednika, leksikografa, poliglota i “kvakača” Theodora Dürrigla (Zagreb, 10. listopada 1916.).
Špišić, Božidar, hrvatski liječnik (Sisak, 6. IX. 1879 – Zagreb, 31. VII. 1957). Nakon završenoga studija medicine u Grazu 1904. usavršavao se iz ortopedije u Austriji i Njemačkoj. U doba kada je u Hrvatskoj ortopedija bila posve nepoznata medicinska grana, 1908. uredio je privatni ortopedski zavod u Zagrebu (prvi na jugoistoku Europe), a 1915. prvu Ortopedsku bolnicu s ortopedskim radionicama i školom za invalide. Godine 1930. osnovao je u Zagrebu Ortopedsku kliniku, koju je vodio do 1945. Napose se bavio problematikom sakate djece, liječenjem i rehabilitacijom invalida, funkcionalnim liječenjem u ortopediji, naglašavajući socijalnomedicinsku važnost te medicinske grane. Uveo je više originalnih terapijskih postupaka. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1922. započeo je nastavu ortopedije; bio je redoviti profesor toga fakulteta od 1933. te njegov dekan u dva navrata. Rektor Sveučilišta u Zagrebu (1943–44) i dopisni član JAZU (od 1930). Autor je prvoga hrvatskog udžbenika iz ortopedije (Ortopedija, 1952).
Kraljevska zemaljska ortopedska bolnica (Zagreb)
Godine 1908. dr. Božidar Špišić osnovao je u Zagrebu privatni ortopedski zavod. Zavod je osnovao nakon što njegov prijedlog da u jednoj od zagrebačkih bolnica osnuje ortopedski odjel, nije prihvatila Kraljevska zemaljska vlada.
Njegov zavod bio je prvi ortopedski zavod na slavenskom jugu i znači početak organiziranog rada ortopedije u Hrvatskoj.
U radu mu je pomagala supruga, Ema Špišič, koja je bila prvi izučeni fizioterapeut u Hrvatskoj. Godine 1914. dr. Špišić je u Zagrebu osnovao Ortopedski institut za ratne ozljeđenike. Svoj Ortopedski zavod stavio je na raspolaganje Bolnici Crvenog križa u Zagrebu.
U Bolnici Crvenog križa početkom I. svjetskog rata osnovan je ortopedski odjel, a nakon toga i samostalnu ortopedsku bolnicu s ortopedskim radionicama i invalidskom školom za radnu terapiju i profesionalnu rehabilitaciju. Tako je, nastojanjem dr. Špišića, osnovana Ortopedska bolnica s rehabilitacijskim odjelom, kako bi invalidi i poslije rata mogli dobiti potrebno naknadno liječenje i naobrazbu.
Prema podacima iz Zapisnika skupštine zastupstva grada Zagreba za godinu 1916. Ortopedska bolnica djelovala je u to vrijeme (godine 1916.) u prostorijama Obrtne škole, a nakon toga je, u istoj godini, premještena u prostorije gradske građanske škole, koja se nalazila u tadašnjoj Marulićevoj ulici.
U zgradi u Marulićevoj ulici Ortopedska je bolnica ostala sve do kraja rata 1918. godine, nakon čega je premještena u nedovršene zgrade gradske ubožnice na Sv. Duhu, a u prostoru u Marulićevoj ulici smještena je očna i živčana klinika.
U bolnici na Sv. Duhu će se, nakon što je dr. Špišić krajem 1922. godine dobio docenturu, održavati i predavanja i praktične vježbe iz ortopedije za studente Medicinskog fakulteta.
U izvješću Gradskog poglavarstva u Zagrebu, za godinu 1921., navodi se da je Kraljevska zemaljska ortopedijska bolnica kod Sv. Duha uređena za 100 kreveta, a liječničku službu obavljaju dva primarna i jedan sekundarni liječnik te osamnaestorica pomoćnog osoblja. Od godine 1920. preostalo je na liječenju 76 bolesnika.
Godine 1931. u zgradi na Sv. Duhu, u kojem se nalazila i Ortopedska bolnica, useljava se „privremeno“ Zakladna bolnica (Zakladna će bolnica ipak ostati na tom mjestu i prerasti u Opću bolnicu Sv. Duh). Ortopedska bolnica se tada ukida i spaja s ortopedskim odjelom Zakladne bolnice. Ukida se i Invalidska škola, a ortopedske radionice preseljene su u prostor bivše ubožnice na Novoj Vesi.
Godine 1930. počela je radom Ortopedska klinika na Šalati, koja će početkom 1940. biti potpuno dovršena, uređena i opskrbljena.
Kliniku je 1930. osnovao također prof. Špišić.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata svi su odjeli u Zakladnoj bolnici Sv. Duhu bili svedeni na minimum, osim kirurgije i ortopedije ili se privremeno ukidaju zbog prihvaćanja ranjenika.
Nakon rata, u sklopu Ortopedskog odjela u Zakladnoj bolnici na Svetom Duhu, djelovat će i Odjel za osteoartikularnu tuberkulozu. Djelatnost ovog odjela prestat će nakon eradikacije koštane tuberkuloze, a tada će se smanjiti i broj kreveta na Ortopedskom odjelu.
Izvori:
- Hrvatska enciklopedija Špišić, Božidar. LZMK; Zagreb (pristupljeno 30. kolovoza 2017.)
- Liječničke novine Razgovor: dr. Theodor Dürrigl. Razgovarao dr. Goran Ivanišević, 153 10/2016, str. 6.
