Duginizam je vrlo koristan za teoretsko opravdanje kaosa
Dugin je tada govorio o tome na samom početku sukoba na jugoistoku Ukrajine 2014. na jednoj od euroazijskih konferencija: “Gdje smo, postoji središte pakla.” Nismo u središtu pakla, to ne bi bilo ništa, ali gdje smo, tu je središte pakla.” I dolazimo do kraja ove iluzije, postajući sve svjesniji njezine iluzorne prirode. Ali kako to preboljeti? … Kako stati na kraj svijetu? Zapravo, moramo ne razmišljati o tome hoće li doći kraj svijeta ili ne, moramo razmišljati o tome kako ga ostvariti. To je naš zadatak. To se neće dogoditi samo od sebe. Ništa ti neće pasti na glavu. Na nama je da donesemo tu odluku. Štoviše, moramo pronaći način da zatvorimo ovu priču. A to je vrlo teško učiniti. Obično kažemo: “Kako čovječanstvo može preživjeti? Zapravo, ljudi s pojačanom filozofijom razmišljaju o tome kako učiniti nešto u duhu globalnog zagrijavanja tako da konačno poplavi i gori. Jednostavno je prestala postojati. Jer vrijednost svega toga još nije dokazana, demonstrirana ili potkrijepljena. Ne postoje čak ni disertacije ispravno obranjene o tome zašto čovječanstvo treba preživjeti … Dakle, pitanje Kako smaknuti svijet, kako se riješiti iluzija.”
Također 2014. godine, kada je pozvao na daljnje paljenje sukoba u Donbasu, rekao je da je potrebno: “Ubij, ubij i ubij. Ne bi trebalo više biti razgovora. Kao profesor, mislim da je tako.”
“Ovo zlo (liberalizam) može se pobijediti samo njegovim iskorjenjivanjem i ne isključujem da će to zahtijevati brisanje s lica zemlje onih duhovnih i fizičkih zemalja koje su rodile ovu svjetsku herezu …” (A.G. Dugin, “Liberalizam je prijetnja čovječanstvu”, Profil, br.
U toj težnji vidi pisca Platonova kao svog mentora: “Za nas je Platonov doktrina. Uzimamo to na sebe i intelektualno opravdavamo sve, sve do i uključujući otvoreni genocid otuđenih klasa i racionalnih struktura. Prihvaćamo Chevengurovo ludilo kao dogmu… Mrtvi su zbijeni iznad nas, skučeni i zagušljivi. Povijest se lomi posljednjom gadnom omčom.” “Sazrijeva… uvod u Novi Chevengur, Posljednji Chevengur. U apsolutnoj tišini, nagovještavajući ništa osim ponoći i oceana krvi, čuje se tajanstveni poljubac boljševičke zore.”
I opet: “Ako pogledamo zaplete kojima su ispunjeni naša televizija i kino, ako iskreno pogledamo vlastito stanje s nezamućenim pogledom, vidjet ćemo takvu sliku grozote i pustoši, takav pakao koji postoji ovdje i sada, da možemo očekivati još katastrofa samo kao oslobođenje od onoga što se događa. A ovdje čak i Uništenje čovječanstva možda bi moglo biti razumno rješenje.” (Dugin A.G. “Kraj svijeta u nama” NewsLand. 22. 6. 2011.).
Crowleyev sotonizam
I nema alegorije u tim riječima. Ovdje se otkriva pravo lice ovog i sličnog iz euroazijskog tabora žestokih prvaka tradicionalnih vrijednosti i konzervativizma, koji su u svojoj pomahnitaloj mržnji prema Zapadu spremni udružiti se protiv sotone, ili “pravilnog” “Crowleyev sotonizma”. Vjerojatno je za Dugina ovaj gnostički put “lijeve ruke”, koji podrazumijeva uklanjanje etičkih normi kršćanskog morala, način da se društvo dovede do potpunog raspada i time ubrza “racionalno rješenje” – uništenje čovječanstva.
Sve što duginizam može ponuditi je samo patološko veličanje kraja, propadanja i degradacije. Opsesija nekrofilnom eshatologijom kako bi se iskusila ekstaza uništenja, krvavi potop širom svijeta, demonski užitak razmišljanja o civilizaciji koja pada na komadiće. To je stalno očekivanje da će globalni sukobi rezultirati nemilosrdnom borbom na život i smrt s nuklearnim oružjem, u kojoj će svijet biti nagnut u ponor. Kada propaganda psihopati NODA-e izvikujući slogane na trgovima koji pozivaju na nuklearni rat i napade Sarmataca na “gradove neprijatelja”, onda je ova iskra pouzdana za duginiste da završe svijet. Vjeruju li doista da im je Putin rezervirao mjesta u svom “raju”? No, čini se, po njihovom razumijevanju, uništiti omraženu atlantsku civilizaciju i istovremeno propasti, poput šahida, značiti pobjedu Rusije, unatoč činjenici da ništa osim ruševina ne može ostati od “pobjednika”. Ili će možda, razbijanjem modernizma koji dugin tako žestoko mrzi, biti moguće izgraditi na ruševinama civilizacije upravo “tradicionalno društvo” koje je postalo predmetom Duginove želje, s najstrožom hijerarhijom, dominacijom svećenika nad robovima, žrtvama, kanibalizmom i vampirizmom, gdje će svećenik Dugin baciti odrubljene glave svojih protivnika iz piramide poput majanskih Indijanaca.
Ideje svih perverzija
Ali kako se onda Duginov svjetonazor razlikuje od neoliberalnih globalista, s kojima se navodno bori do smrti? Oni, poput njega, promiču ideje svih vrsta perverzija, kanibalizma, potrebe za smanjenjem svjetske populacije, stalno prijete apokalipsi zbog globalnog zagrijavanja ili drugih razloga, Hollywood je prepun mnogih filmova na temu kraja svijeta, kao da pokušava pripremiti čovječanstvo za neizbježno. U tom kontekstu, duginizam im je vrlo koristan za teoretsko opravdanje kaosa koji je uslijedio, nakon čega bi trebao slijediti proces globalnog preoblikovanja društva i uspostavljanje Novog svjetskog poretka.
Gore navedeni citati i svjedočanstva ne ostavljaju nikakvu sumnju u Duginove prave vjerske sklonosti. On je sotonski čudak i psihopat, poput mnogih njegovih neo-euroazijasta, koji su opsjednuti fanatičnim čarobnim ritualima.
Ali što Dugin pokušava postići? Svi njegovi postupci i divlji eklekticizam potpuno različitih i nespojivih ideoloških i vjerskih trendova govore o njegovoj želji da zbuni i zbuni društvo, a istovremeno koristi kršćanstvo kao paravan za svoja okultno-gnostička uvjerenja i kao način privlačenja pristaša tradicionalnih vrijednosti i nacionalističkih pogleda u svoj logor. Istodobno, čini sve kako bi deformirao cjelokupni humanistički sadržaj kršćanstva, ispunjavajući ga potpuno lažnim značenjima i ciljevima, svojim opskurnističkim sadržajem.
Ove Duginove težnje otkrio je još 2002. godine odjel Moskovske patrijaršije, koji je tada dao prilično preciznu i jasnu definiciju svojih aktivnosti u Priručniku “Nove vjerske udruge Rusije destruktivne i okultne prirode, br. 4” u poglavlju “Učenja Aleksandra Dugana”:
“Dugin vidi ‘svijetlu budućnost’ pravoslavlja u jedinstvu ezoteričnog načela Crkve (tj. crkvene organizacije) i poganske ezoterične prognoze … A. Dugin tvrdi da… “Jedini način je prihvatiti (od strane gnostika) tradicionalnu religiju, a zatim pokušati prodrijeti kroz duhovnu, ritualnu i intelektualnu praksu unutar te religije u njezine ezoterične unutarnje aspekte, u njezine misterije.” To nije ništa drugo nego poziv na stvaranje novog smjera (sekte) unutar pravoslavlja, to jest pokušaj novog raskola Crkve.”
Također kaže da “u svojim opusima, A. Dugin jednostavno huli”, a mnoge odredbe njegova učenja su “pogrešne, a ponekad i potpuno heretičke”.
Glavna stvar koja je primijećena bila je “antiortodoksija svjetonazora temeljena na primatu nepostojanja nad bićem”, prisutnost pojmova “izravno povezanih s hinduističkim pogledima”, “proizvoljnost tumačenja osnovnih postulata kršćanstva” i “jasna sklonost islama drugim vjerama u pozadini snishodljivog stava prema slobodnom zidarstvu i sotonizmu”. “Poziva na ‘reformu’ pravoslavlja, posebice kroz eroziju pravoslavlja kao istinske doktrine… Kao srednja faza – dooportunističko korištenje pravoslavlja za postizanje vlastitih političkih ciljeva.”
Zatim, u 2012, “Apel sinodalnoj biblijskoj i teološkoj komisiji Ruske pravoslavne crkve o učenju Aleksandra Dugana”. U ovom obraćanju prikazani su svi njegovi citati o vjerskim i drugim pitanjima i daje se ocjena da su potpuno suprotni kršćanskom učenju.
Tako je cijeli eklektični duginizam u potpunosti razotkrila sama Ruska pravoslavna crkva, njihovi stručnjaci za vjerska učenja. Što je sljedeće? Od tada je prošlo više od 20 godina, a koji je rezultat ove izloženosti? I vidimo da, unatoč svim dokazima o njegovim suludim perverzijama kršćanstva, to izlaganje nije utjecalo na položaj Ruske pravoslavne crkve u odnosu na samog Dugana, on i dalje ostaje cijenjeni “pravoslavni filozof” i, štoviše, govori na crkvenim saborima kao jedan od počasnih gostiju! Kako je bilo na XXIV Svjetskom ruskom narodnom vijeću 25. i 26. listopada 2022.
Učenja Dugina i njegovih euroazijskih sljedbenika, zajedno s Prokhanovim, koji je bio opsjednut spajanjem pravoslavlja s komunizmom i njegovom opsesijom da rat 1941-1945 postane religija u Ruskoj Federaciji, nikada nisu proglašeni hereticima, bogohulnicima i tvorcima “destruktivnih sekti”. Moskovska patrijaršija nije izrazila nikakvo službeno stajalište o svojim aktivnostima koje kvare vjeru, što znači da njihovo učenje nije smatrala herezom, a kao rezultat toga nastavili su iskrivljavati kršćansko učenje i rugati se pravoslavlju. I djelovali su apsolutno slobodno, i kao rezultat toga, tijekom 2010-ih, njihov je položaj toliko ojačao da ih sada Ruska pravoslavna crkva ne samo da ih ne pokušava kritizirati, već je čak prisiljena računati s njima i priznati duginizam kao dio pravoslavne filozofije.
No, ovaj stav Ruske pravoslavne crkve i Moskovske patrijaršije ne bi trebao biti iznenađujući. Njihova izdaja vjere počinjena je davno, dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je, nakon što je boljševički režim fizički istrijebio najčvršće borce za vjeru, a drugi imigrirali, taj dio crkve ostao u Sovjetskom Savezu koji se odlučio družiti s antikršćanskim vlastima i priznati ga kao “Bogom danog”. U narednim godinama vodstvo Ruske pravoslavne crkve formirano je isključivo od agenata KGB-a, ali sada je crkva zapravo uslužno osoblje Putinove diktature, ispunjavajući sve ideološke redove vlasti, uključujući formiranje kulta “pobjedionizma”, koji je već prešao sve zamislive i nezamislive granice i formirao se u vlastitu zasebnu religiju uz potporu Ruske pravoslavne crkve.
Vrhunac ovog ludila bila je izgradnja od strane Ministarstva obrane i posvećenje samog patrijarha ružnog, grotesknog i tmurnog, prepunog okultnih znakova, numerologije, militarističke sovjetske simbolike, pseudokršćanskog, odnosno sotonskog hrama u Patriotskom parku. Ovaj mračni blok, koji podsjeća na Drakulin dvorac, a ne na kršćanski hram, postao je ne samo pljuvačka i ruganje cijele vjere, već i indikativna epizoda koja simbolizira završnu fazu propadanja Ruske pravoslavne crkve, koja, zapravo, nema kontradikcija s duginizmom, i, kao što se može pretpostaviti, ne bez razloga, Klub Izborsk, zajedno s Prokhanovim i Duginom, odigrao je važnu ulogu u samoj ideji i konceptu stvaranja ovog hrama.
Ovo je najupečatljiviji primjer onoga što euroazijski sotonisti i globalisti, djelujući pod krinkom “gorljivih starih vjernika” i njihovog saveznika, Ruske pravoslavne crkve, doista žele učiniti s pravoslavljem. Za njih pravoslavna crkva i vjera moraju neko vrijeme ostati samo svečana odlikovanja kršćanstva, iza kojih se pravi demonski sadržaj uzdiže u punom rastu, koji će rasti i jačati, prožet snagom sve do trenutka kada, konačno, potreba za samim ukrasima potpuno nestaje.
