DSHV izražava nezadovoljstvo i razočarenje ovakvim nepoštivanjem Zakona od strane predstavnika lokalnih samouprava te državnih tijela koja imaju lokalne ispostave
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini je, uvidom u način primjene odredbi Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, utvrdio kako se on, u dijelu koji regulira način isticanja simbola hrvatske zajednice u Republici Srbiji, danas, 19. ožujka, na praznik hrvatske zajednice u Srbiji – blagdan sv. Josipa, gotovo uopće nije poštovao. Naime, sukladno Zakonu, „simboli i znamenja nacionalnih manjina se službeno ističu tijekom potvrđenih praznika nacionalne manjine na zgradama i u prostorijama lokalnih tijela i organizacija s javnim ovlastima na područjima na kojima je jezik nacionalne manjine u službenoj uporabi, odnosno na način utvrđen odlukom o potvrđivanju simbola“. Na današnji dan zastava hrvatske zajednice u Republici Srbiji na zgradama i u prostorijama lokalnih tijela i organizacija na području Grada Subotice, osim na zgradi u kojoj je ured gradonačelnika i sjedište Skupštine grada, nije bilo. Nije ih bilo niti na jednoj drugoj zgradi ovoga tipa (te niti jednoj zgradi u kojima su državna javna tijela – policija, zdravstvo, škole…), a također niti na jednoj javnoj zgradi ni u jednom od 18 naselja na području grada. Tu, naravno, spadaju i naselja u kojima su Hrvati relativna većina stanovništva – ni u njima danas nema (od države odobrene) zastave naše zajednice na zgradama u kojima su javna tijela. Situacija je identična i u svih 11 mjesta u kojima je propisana službenost hrvatskoga jezika u šest drugih općina/gradova u Srbiji (Sombor, Bač, Apatin, Srijemska Mitrovica, Šid, Inđija). Ni jedne zastave hrvatske manjine u Srbiji, naime, danas nema na službenim zgradama u Beregu, Monoštoru, Lemešu, Sonti, Plavni, Bođanima, Sotu, Batrovcima, Ljubi, Staroj Binguli ni Starom Slankamenu.
DSHV izražava nezadovoljstvo i razočarenje ovakvim nepoštivanjem Zakona od strane predstavnika lokalnih samouprava te državnih tijela koja imaju lokalne ispostave. Nespremnost koja se u ovom aspektu poštivanja manjinskih prava iz godine u godinu očituje zbunjuje nas, napose iz razloga što je isticanje simbola propisano relativno davno i što spada u korpus manjinskih prava za implementaciju kojih je potrebna samo politička volja lokalnih političkih aktera i zanemariva količina tehničko-fizičkog posla. Pitamo se koja se poruka šalje građanima Srbije hrvatske nacionalnosti na njihov praznik ovim činom?
