U splitskoj galeriji Manuš u četvrtak, 14. ožujka 2024. otvorena izložba Memories slikarice i grafičke dizajnerice Dubravke Rakoci
Univerzalna simbolika kruga u sinergiji s umjetničinom prepoznatljivom strategijom prilagođavanja zatečenim prostornim gabaritima predstavlja više nego plodnu platformu za obilje problemski intoniranih interpretacija i reinterpretacija. Riječ je, zapravo, o svojevrsnim slikarskim ambijentima, jer Dubravka Rakoci neprijeporno jest slikarica, a njezin pristup slikarstvu te način kako ga upražnjava posve jasno potvrđuju tezu da ambijentalna umjetnost u najvećoj mjeri generira iz slikarskog promišljanja. Dubravka Rakoci nesumnjivo je jedinstvena pojava na hrvatskoj likovnoj sceni, čiji svaki slikarsko-ambijentalni projekt dolazi kao rezultat jedne nadasve sofisticirane, a k tome još i apsolutno osviještene vizualne kulture.
Pokret i djelovanje u vremenu
„…Pri korištenju kružnog motiva Dubravka Rakoci otkrila je mogućnost da stvaranje djela deklarira kao motoričko djelovanje, kao pokret i djelovanje u vremenu, bez primjesa mistifikacije i ekspresivnog preobraženja. U posve jasnu i zadanu strukturu kruga bilo je moguće unijeti zahtjev za umjetnošću oslobođenom i očišćenom od svih subjektivnih ornamenata. Na podlogu slike najprije su nanešeni kružni oblici, pri čemu je radijus pokreta vlastitog tijela i ruke bio jedno od mjerila slike. U ovim je radovima monotonija traga kružnog gibanja koji postupno prekriva podlogu slike dominirala događanjima na slici. Način prezentacije djela nastavio je intenciju neagresivnog iznalaženja slike, koje bilo kakvu spektakularnu gestu čini nemogućom. Bez okvira ili rekvizita koji bi deklarirali status slike ili pridonosili otmjenosti, jednostavno pričvršćeni na zid ili razastrti na podu, već su i ti prvi radovi izražavali povezanost s okolnim prostorom kao osnovnim materijalom i moglo ih se doživjeti kao dio osebujne radne situacije, koja je u prostoriji atelijera na adekvatnom mjestu.
Konzekventna redukcija na kružne oblike, kao i namjerno izopćavanje individualnog rukopisa iz djela, odveli su umjetnicu konačno do figure čiste kružne linije. Da bi se eliminirao još i posljednji ostatak ekspresivnosti, koja se mogla evocirati kapljičastim i resičastim tragom boje, najprije je uslijedilo ograničavanje na precizan, linearno izvedeni krug, koji sadržava čistu tišinu i simboličnost geometrijskog reda. Zaokružena linija kruga istodobno je značila privremenu konkluziju u raspravi sa slikarstvom, kao kanalizirani trag kretanja unutar njezina vlastitog opusa. Kao pričvršćena i smirena trenutačna snimka pokreta, krug je u njezinu djelu postao vrsta superloga koji se permanentno razvija i osnovni vizualni pojam iz prakse, koja na suvremene tendencije umjetničkog rada reagira ili s distancom ili s ironijom. Dok je na međunarodnoj sceni (transavangarda, novi divlji) nagoviješten povratak autora kao medija nove senzualnosti i ekspresivnosti, Dubravka Rakoci je u tradiciji konstruktivističke i konceptualne umjetnosti i dalje slijedila svoj način sve intenzivnije redukcije sredstava prezentacije. Za Dubravku Rakoci ovo rješenje nije predstavljalo samo purifikaciju i čišćenje, nego i gestu poništavanja koja omogućuje nastajanje nove platforme za rekapitulaciju i daljnji razvoj vlastitih nastojanja…“, ulomak iz teksta Rainera Fuchsa, 1998. godine.
Dubravka Rakoci (Zagreb, 1955.) diplomirala je 1979. slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Raula Goldonija. Izlaže od 1979., a od 1980. bavi se i grafičkim dizajnom. Od 1993. do 1998. predavala je grupu likovnih predmeta na Školi za tekstil, kožu i dizajn. Kao umjetnička direktorica Školske knjige djelovala je do 1998. do 2009., a od 2007. do umirovljenja kao voditeljica likovne redakcije u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Izložba ostaje otvorena do 1. svibnja 2024.
