Duge kolone, roblja do groblja I tako… Prođe ''španjolka'' I tuberkuloza, Dođe nam sida, Ebola i zika I podigoše Bezbroj spomenika, Al' to ne biješe dosta. …Jer, oni na vrhu PIRAMIDE Ne znaju, što je to skrupuloznost, Al'znaju i vide Da im pripada moć Pred kojom strah Uzima mah I svaki dan i noć Nova fora, Pred kojom mora Udahnut posljednji dah Bezbrojni rob. Odavno oni kopaju grob Za višak na planetu. I dobro prate Plod korone I duge kolone Roblja–do groblja. Kad puste virus Onda ''tobože'' Pronađu lijekove, Da bi ih mogli Za ''opće dobro'' Koristiti kroz vjekove Ama baš svi. I to je siguran put Do cijepljenja I čipiranja I neizbježnog Ispiranja Mozga. I već su podlegli mnogi, Da tako mora bit, Jer na planetu živi Prevelik ljudski broj. …Ali, što ne ubiju virusi, To čine ''ljudi''u bijelu. U uglađenom odijelu, Koji oskvrnuše Utrobu majke, Al' za njima se ne dižu hajke, Jer oni ''štite'' ''žensko pravo'' Pa se i sam đav'o Zaprepašteno smijucka. Slijedi li APOKALIPSA? Žarko Dugandžić, Perth