Vladimir Havkin iz Ukrajine

Razvio cjepivo protiv kolere

Sir Waldemar Mordechai Wolff Haffkine CIE (ukrajinski: Vladimir Vladimir Mordehai–Vol'f Havkin, ruski: Mordehaj–Vol'f Havkin (Odesa, 15. ožujka 1860. – Lausanne, 26. listopada 1930.), bio je bakteriolog iz Ukrajine. Emigrirao je i radio u Pasteur Institute u Parizu, gdje je razvio cjepivo protiv kolere koje je uspješno isprobao u Indiji. Poznat je kao prvi mikrobiolog koji je razvio i koristio cjepiva protiv kolerei bubonske kuge. Lord Joseph Listern azvao ga je "spasiteljem čovječanstva".

Bio je vitez u Diamond-jubilejskim godišnjicama kraljice Viktorije 1897. godine. Židovska kronika toga vremena zabilježila je "ukrajinskog Židova, školovanog u školama europske znanosti, spašava živote Hindusai Mohameda, a krasi ih potomak Williama Osvajača i Alfred Veliki.

Bio ječetvrto od petero djece Aarona i Rosalie (kći Davida-Aïsic Landsberga) u obitelji židovskog učitelja u Berdansku, Rusko carstvo (sada Ukrajina). Obrazovanje je stekao u Odesi, Berdansku i Sankt Peterburgu. Haffkine je ozlijeđen tijekom obrane židovske kuće tijekom pogroma. Kao rezultat ove akcije uhićen je, ali kasnije pušten zbog intervencije Ilye Mechnikova. Haffkine je nastavio studije od 1879. do 1883. kod biologa Ilye Mechnikova, ali nakon ubojstva cara Aleksandra II., Vlada je sve više probijala ljude koje je smatrala sumnjivim, uključujući inteligenciju. Haffkine je također bio zaposlen u zoološkom muzeju u Odesi od 1882. do 1888. Godine 1888. Haffkinu je bilo dopušteno da emigrira u Švicarskui započeo je svoj rad na Ženevskom sveučilištu. Godine 1889. pridružio se Mechnikovu i Louisu Pasteouru u Parizu na novoosnovanom Pasterovom institutu, gdje je zauzeo jedino dostupno mjesto knjižničara.

Haffkine je svoju znanstvenu karijeru započeo kao protozoolog i protistolog, pod nadzorom Ilije Mečnikova na Sveučilištu Imperial Novorossiya u Odesi, a kasnije na Institutu Pasteur u Parizu. Njegova rana istraživanja bila su na protistimakao što su Astasia, Euglenai Paramecium, kao i najranijim istraživanjima o Holospori, bakterijskom parazitu Paramecij. Ranih 1890-ih Haffkine je svoju pozornost preusmjerio na studije iz praktične bakteriologije.

Kolera je u 19. stoljeću pustošila Aziju i Europu. Iako je Robert Koch otkrio Vibrio kolere 1883. godine, medicinska znanost u to vrijeme nije ga smatrala jedinim uzrokom bolesti. Ovo su mišljenje podržali eksperimenti nekoliko biologa, osobito Jaume Ferran i Cluau Španjolskoj. Haffkine je svoje istraživanje usmjerio na razvijanje cjepiva protiv kolere i proizveo oslabljeni oblik bakterije. Riskirajući vlastiti život, Haffkine je 18. srpnja 1892. izvršio prvi test na sebi i 30. srpnja izvijestio svoja otkrića Biološkom društvu. Iako je njegovo otkriće izazvalo entuzijastičan nemir u tisku, ni njegovi stariji kolege, uključujući Mečnikov i Pasteur, nisu ga široko prihvatili, niti europska službena medicinska ustanova u Francuskoj, Njemačkoji Rusiji. Haffkine je smatrao Indiju, u kojoj su stotine tisuća umrle od epidemija koje su trajale, kao najbolje mjesto za testiranje cjepiva. Zahvaljujući utjecaju markiza Dufferina i Ave, koji je bio u Parizu kao britanski veleposlanik, bilo mu je dopušteno da demonstrira svoje ideje u Engleskoj. Odselio se u Indiju 1893. i osnovao laboratorij u Byculli 1896. koji se preselio u Parel i kasnije nazvao Haffkine institut. Haffkine je djelovao na kugu i do 1902. do 3,50. godine cijepljeno je pola milijuna, ali 30. listopada 1902. 19 ljudi je umrlo od tetanusa od 107 cijepljenih u Mulkowalu. Kratko je suspendiran, ali je ponovno imenovan ravnateljem Biološkog laboratorija u Kalkuti. Umirovio se 1915. i patio od malarije, morao se vratiti u Francusku.

"Za razliku od tetanusa ili difterije, koji su efikasnim cjepivima brzo neutralizirani 1920-ih, imunološki aspekti bubonske kuge pokazali su se mnogo zastrašujuće." U listopadu 1896. godine Mumbaj je pogodila epidemija bubonske kuge, a vlada je zamolila Haffkinea da pomogne. On je započeo s razvojem cjepiva u improviziranoj laboratoriji u hodniku Medicinskog fakulteta Grant. U tri mjeseca upornog rada (jedan od njegovih pomoćnika doživio je živčani slom; dvojica su odustala), obrazac za ljudska ispitivanja bio je spreman i 10. siječnja 1897. Haffkine ga je testirao na sebi. "Haffkinovo cjepivo koristilo je malu količinu bakterija za stvaranje imunološke reakcije." Nakon što su ovi rezultati objavljeni vlastima, dobrovoljci u zatvoru Byculla inokulirani su i preživjeli epidemije, dok je sedam zatvorenika kontrolne skupine umrlo. "Kao i druga rana cjepiva, i Haffkine formulacija imala je gadne nuspojave i nije pružila potpunu zaštitu, iako je rečeno da je smanjila rizik za do 50 posto." Unatoč Haffkineinim uspjesima, neki su dužnosnici i dalje prvenstveno inzistirali na metodama utemeljenim na sanitarizmu: pranje kuća vatrenim crijevom vapnom, stoka pogođenih i sumnjivih osoba u kampove i bolnice i ograničavanje putovanja. Iako je službena Rusija još uvijek nesklona njegovim istraživanjima, Haffkine ruski kolege, liječnici VK Vysokovichi DK Zabolotny, posjetili su ga u Bombaju. Tijekom izbijanja kolere 1898. godine u Ruskom carstvu, cjepivo pod nazivom "limfa Havkina" ("limfa Havkina", Havkinova limfa) spasilo je tisuće života diljem carstva. (t.t.)