Misao na te

Daleko od tebe i salaša

 

 

Bila si još sasvim mlada,

kad ženu ja vidjeh u tebi,

ljubiti se nisi znala tada,

misao na te ponijeh u sebi.

Daleko od tebe i salaša,

u duge dane, još duže sate,

gubila se tiho ljubav naša,

al' ne presta ta misao na te.

 

Misao na te bijaše i naš šor,

u bostanu lubenice zrele,

i pred tvojom kućom bor,

sa pekmezom kiflice vrele.

 

U bašti naš skriveni žbun,

žudnja za tobom srca mog,

misao na te je i Mjesec pun,

besane noći zbog oka tvog.

 

Misao na te bijahu slike žive,

jutarnja rosa na vlati trave,

tek poorane beskrajne njive,

kraj naše rijeke večeri plave.

 

Tiha, široka i pitoma Sava,

sve tople kiše mjeseca maja,

misao na te je i zelena trava,

sva proljeća iz našeg kraja.

 

I ni danas ne nalazim sebe,

kao neizbrisivi miris ruže,

u svakoj ženi osjećam tebe,

a misao na te od svega trajaće duže…

 

Branimir Miroslav Tomlekin