Uzalud nam sva naša nadanja i bajanja da će se na svijetu naći netko tko će na stranu nevine žrtve stati
Obrano je grožđe u vinogradima
mošt vri
tek koji čevuljak
na lozama ostao je skriven
za malne čvorke i pčele
uskoro trebali bi brati masline
iz njih cijediti
naše glasovito ulje
napuštaju nas
drage nam laste
lišće žuti
polako opada s grana
nujna jesen
zavlači se u zemlju
u srca životinja i ljudi
mrzitelji naši
pripremili su bodljikavu žicu
za logore smrti
kamo nas kane silom odvući
iz kuće i stana
da gladni i strvljeni
zebemo na studeni
drhtimo na kiši
mučiti nas mukama strašnim
jer mučenju oni su vični
nepovjerenje i strah
u nama rastu
sve više je razbijenih čaša
nitko ih više sastaviti neće
dok Zlo
svoje opasne naume kuje
uzalud nam sva naša nadanja
i bajanja
da na svijetu naći se netko
tko će na stranu
nevine žrtve stati
nasilnika spriječiti
da u agresiju ne krene
s nekoliko poteza perom
i nekoliko suvislih riječi
naše naivno vjerovanje
da neće se ponoviti genocidi
koji se stoljećima nad Hrvatima
redovito čine
nepravda opet divljati
dok joj pljeskali budu oni
koji na tronu sjede
grijesi i patnje
bezbroj puta počinjeni
zbog kojih svijet
nesreća za nesrećom prati
hoćemo li masline
ove jeseni uspjeti obrati
(Podstrana, 1990.)
