Neke religije vremenom stagniraju, izblijede, postaju mlake, neučinkovite, teško se nose s izazovima vremena
Svijet su oduvijek usmjeravale ideologije, demagogije, religije. Ideologije se primjenjuju u različitim oblicima. To su obično određene ideje, skup dogmi, kojima se nastoji usmjeravati svijet, i one obično vjekovima nastoje zadržati moć privilegiranih staleža, po njima rijetko bi se što mijenjalo. Zatim idu demagogije, rukom pod ruku s ideologijama, obećavaju brda i doline, to su puke fraze toliko izlizane i potrošene da se na njih više nitko ne osvrće. Bacanje pljeve u oči. One se stave iznad svih zakona, i tako kroje zakone da narod okuju tim zakonima, izvan njih nije moguće djelovati. Ako poželite ići nekim drugim pravednim slijedom i redom da nešto promijenite na bolje, bude toliko komplikacija, opstruiranja i prepreka, da morate odustati.
Znamo da tisućljetni kastinski poredak, aristokratski poredak, robovlasnički poredak, pa onda idu noviji; marksizam, lenjinizam, komunizam, fašizam, kapitalizam, liberalizam, neokapitalizam, utopije… To su samo sredstva na čijim se temeljima formiraju određene grupe koje svijetom manipuliraju da ostvare svoje nepoštene ciljeve. One su nedodirljive, i kad su naizgled oprečne jedna drugoj, sve su u službi određenih elita. Vremenom se znaju izroditi i postati prijetnja cijelom čovječanstvu. Vidimo da su i danas vrlo opasne, čvrsto strukturirane. Neki budu zavedeni, mnogi prisiljeni služiti im i biti podložni. Neki su toliko obuzeti njima da su spremni počiniti najbrutalnija zločinstva u ime nametnuh uvjerenja. Poslije se to osuđuje, ali nikada se ne uloži napor da se nešto slično ne ponovi, iskorijeni zlo.
Različita vjerovanja
Zatim postoje različite religije, sustavi vjerovanja u nadnaravno. Kroz različite vjerske prakse, inicijacije, poduku, nastoji se čovjeka usmjeriti prema božanskom, da bi se uzdizao, razvijale se u nama plemenite sklonosti. Sve religije tvrde da nas danonoćno motri svevido Božje oko kojemu ništa ne promiče, da bi trebali biti milosrdni, dobrostivi, suosjećajni, neokaljani nedjelima koja nas zacrne. To jako lijepo zvuči i trebalo bi biti tako. Podlošću, licemjerjem, pokvarenošću, svedeno pod zajednički nazivnik, grijehom, štetimo sebi i drugima. Moramo se truditi doprijeti do uzvišenih istina da bi poslije smrti imali pristup duhovnom svijetu u kojemu borave sveta bića.
U našoj ljudskoj naravi postoje različita nagnuća i nije lako živjeti po tim naputcima, činimo koješta protivno tim „zakonima reda“. I religije su često skretale na stranputicu, bivale i bivaju daleko od onoga što propovijedaju. Ljudski ego postane vrlo opasan, ljudi sebe ustoličuju, previsoko uzdižu, često sve što mogu podrede osobnim interesima. Neke religije vremenom stagniraju, izblijede, postaju mlake, neučinkovite, teško se nose s izazovima vremena i onim s čim su ljudi nezadovoljni. Žele ljude kontrolirati, ograničavati, a to im nije zadatak, nego poučavati. Nikad još u ljudskoj povijesti religije nisu bile jedinstvene, veoma su udaljene i razdijeljene. Prije nekih 12 godina u 57 zemlja s najbrojnijim stanovništvom, 59 % osoba izjasnili su se kao religiozni, 39 % kao ne religiozni, 13 % kao ateisti. Tih 59 % moglo bi imati znatan utjecaj na čovječanstvo, no očito ni u onima koji su se izjasnili kao religiozni, nema žara. Jedan je istraživač rekao, religiozni i nereligiozni žive jednako bez obzira u što i koga tobože vjeruju. U velikom broju slučajeva to je istina.
Moramo se usmjeravati vlastitom voljom prema Bogu
Stvarnost svijeta je zaista postala nečovječna, ni najmoćnije religije ne mogu više čovjeka očovječiti bio religiozan ili ateist. Ljudska svijest je presudna, koliko je tko na osobnoj razini spreman i odlučan biti moralan i etičan, težiti vrlinama, pomalo se oslobađati ljudskih slabosti kojih svi imamo na pretek. Poroka, nedosljednosti. Moramo se usmjeravati vlastitom voljom prema Bogu, ili u što već vjerujemo. Umjesto da se pročistimo, i nekako nadjačamo naša nezdrava i kod nekih vrlo izražena opasna nagnuća, svijetom se širi nasilje, strava obuzme čovjeka kad čujemo što se sve događa. Rad na sebi je prilično mukotrpan. Pažnju moramo usredotočiti na misli, želje, osjete, osjećaje. Ondje gdje je nešto mutno, mračno, što nas destabilizira i znamo da nije dobro, zaustaviti i odstraniti od sebe. Koliko nekad u nama bude mržnje, zavisti, želje da postignemo ono što su drugi postigli na tko zna kakav način, pa pomislimo da bismo i mi mogli nekim nečasnim načinom to postići. Lako se čovjek polakomi. Teško je izdržati sve nepravde, samo uzdisati i trpjeti dok ti drugi kroje tešku sudbinu, nad glavom vršu cijeloga vijeka, drže te za majmuna ili lutkom na koncu. Trpjeti što ne možemo ništa ispraviti, pa popustimo. „Kud svi Turci, tud i mali Mujo.“ I zbogom Bože, ne ide onako kako si Ti namislio, nije išlo ni u zemaljskom raju, i tu smo pali na kušnji, iako smo bili u blaženstvu i obilju.
Velikani duha
U svijetu zaista ne možemo opstati među onima koji su sve to pogazili i tjeraju nas da se vladamo po njihovim pravilima da bi osigurali sebi kakav-takav materijalni opstanak. Pravdamo se da nismo mi krivi, svijet je kriv. Kreatori kaosa i nereda su krivi. Dakako, može se i u tako ekstremnim, nepovoljnim životnim okolnostima unutar sebe razvijati duhovnost, preporađati, samo treba biti jako pažljiv i vrlo odlučan.
Je li klupko ljudske povijesti koje je puno čvorova, uopće moguće razmrsiti? Tko bi nam trebali biti vođe, tko vodiči, tko istinski predstavnici Božjih objava, tko mudraci, tko prosvjetitelji, tko osloboditelji? Tko su najmoćniji i najodgovorniji među ljudima? Tko su bogati ljudskošću, suosjećanjem, čija riječ izvire iz „istine“, koji istinski brinu za čovjeka za čovječanstvo?
Ima po svijetu velikana duha, probuđenih i osviještenih, ali kako da dođu do izražaja? Svu pozornost svraćaju nam na one za koje i sami znamo da su pristrani, teže neograničenoj moći, nepojmljivoj pohlepi. Stoga jadi i patnja u svijetu rastu, bezumni sukobi i razmirice koje se stalno javljaju, posvuda teku krvave bujice. Danas kad mediji imaju mogućnost da štošta izvedu na čistac, i razjasne, oni nas odvraćaju od onoga što bi trebalo biti viđeno, dostupno i pojašnjeno djeci i odraslima. Posljedice njihova djelovanja, nemoguće je sanirati.
Medijska paljba
Neke TV kanale i ne otvaram. Bože sveti koga nam plasiraju, kakve osobe su doslovno postavljene da nas zasljepljuju, pogotovo mlađu populaciju. Ni konzervu ne možeš otvoriti da ne naiđeš na njihovu facu. U trgovinu doći da nisu na proizvodima utisnuti njihovi likovi, na zidovima golemi spotovi. Neke ženske osobe, glumice, pjevačice, koje jedva da bi zavrijedile išta osim sažaljenja na kojoj su razini nemorala, one su postale vladarice medijskog i javnog prostora.
U nedavnom Hodu za Život, u većim hrvatski gradovima, među hodače usrnule su protivnice života začetog ploda, iz više feminističkih udruga koje su pozivale građane Hrvatske da se odjenu u crveno, i pridruže im se uz transparente na kojim su bili natpisi, koje ni jedan imalo razuman čovjek ne bi dopustio. Uz krajnje vulgarno ponašanje, nečuveno prostaštvo i vulgarnost, uz dignutu stisnutu šaku, uzvikivale su: „POBACIT ĆEMO CRKVU I DRŽAVU“, „MAKNITE SVOJE TEOLOGIJE IZ MOJE BIOLOGIJE“ „DOBRO DOŠLI MIGRANTI; ODJ….TE…“ i slične poruke. Još 1987., američki predsjednik Ronald Reagan odobrio je Hod za Život, na kojemu je bilo stotine tisuća sudionika, ali to nikad nije prikazano u našim medijima. Također je Hod za Život, održan i održava se u mnogim zemljama svijeta; Španjolskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Poljskoj, Čileu, Sloveniji, Slovačkoj… Dokle smo mi to stigli? Možemo li snažnije dići glas za život od začeća, za obitelj, za narod? Neke žene koje su često namjerno pobacivale djecu, poslije su šenule pameću. Neke su svjedočile da su to činile jer su bile premlade i nisu imale šanse zadržati dijete, neke iz neznanja, neke su bile silovane. Mnoge su uronile u tugu i depresiju koja se ne može izliječiti. Neke su se odale pijanstvu da to pokušaju zaboraviti. Neke su ipak zadržale djecu i dale ih u prihvatilišta, iz kojih su mnogi bračni parovi usvojili djecu i pružili im više ljubavi nego oni koji su ih začeli i rodili. Znam za puno takvih slučajeva. Čak u suprugovoj rodbini je relativno mladi bračni par koji nije mogao imati djece, posvojio troje djece. Najstarije ide u treći razred, drugo ima četiri godine, najmlađe ima oko 8 mjeseci, svima su isti biološki roditelji. Tko se može odreći svoje djece, a da ga ne guši bol, ne progoni savjest?
Izbori
Nemam pravo da se miješam u izbore u bilo čijoj zemlji, ali svaki dan u svim vijestima nas zasiplju o izborima u drugim zemljama i mogućim kandidatima za predsjednika države ili vlade, ili koja stranka po procjenama stručnjaka, ili agitatora, ima najviše šanse da pobijedi. Na osnovi toga imam pravo izraziti svoje mišljenje. SAD je zemlja u kojoj se uskoro održavaju predsjednički izbori, a kako je to zemlja o čijoj unutarnjoj i vanjskoj politici ovisi dio svijeta na mnogo načina, radije bih da pobijedi Donald Trump ma kakav bio, koji ima petero djece, i uz njega se angažira Elon Musk, koji je otac desetero djece. One vikačice koje su protiv rađanja i za ubijanje nerođenih, podsjećaju na sljedbenice grčkog boga Dioniza, koji je omamljen vinom, ovjenčan bršljanom i lovorom lutao s hordama razuzdanih polu-boginja koje su s njim orgijale. Zaštitnik je tajnih seksualnih misterija i tajanstvenih orgija. One koje su ga slijedile, kao da su se reinkarnirale u naše vrijeme. Izgledaju kao opsjednute. Nema veće žrtve nego biti majka, ali unatoč tome ni većeg ponosa, ni veće radosti. Majčina privrženost djetetu je nenadmašna. Namjeran pobačaj ploda, utrnuće jednog života u utrobi je gore od najokrutnijeg razbojništva.
Bog ljubavi i milosrđa
I sad, kako se potruditi usmjeriti sebe prema dobru, izbaciti iz sebe sav nečisti talog, da bi se oplemenili? Sada i ovdje povezati se s Bogom ljubavi i milosrđa, da nas nadahne, okrijepi, ojača, usmjeri. Svaki pojedinac može postati svijeća, i što je više tih svijeća, kao na nebu zvijezda, svijet će biti puno ljepši. Zamislimo milijarde takvih svijeća koje bi svijetlile dan i noć, jer oplemenjena ljudska srca, jesu posvećene svijeće. To bi bio istinski preporod svijeta. Ako ni ideologije, demagogije i religije nisu u stanju svijet promijeniti, jer često se kroz njih pristupalo i pristupa ukroćivanju čovjeka batinama, kopljem, mačem, puškama, zlostavljanjima, to više ne ide. Treba od ranog djetinjstva dijete usmjeravati, odgajati s ljubavlju, štititi ga, poučavati da bude plemenito. Zašto su nekad aristokrati ispred svog imena stavljali naziv plemeniti? Znaju oni što to znači, ali nisu se držali toga. Neki dan u razgovoru s nekim mladim čovjekom, požalio se da više u ljudima nema emocija. Nema dobrote, zahvalnosti, suosjećanja. Kao da su svi u nekom oblaku, kao da im je istrgnut korijen ljudskosti. Ne prihvaćaju pouku, nosi ih nevidljiva struja koja ih nasuče na grebene. Tako su mladi a nemaju ideala, prazni, bezlični. Nema koristi propovijedati im, oni se klone svih propovijedi, svih pouka. Mislim da nije baš sve tako crno. Ima puno odgovornih i vrlo hrabrih mladih ljudi, nadarenih, radišnih, pametnih. Istina da su mladi zavedeni, iznevjereni, izigrani, u nezdravom okruženju, ali kad smo uopće bili u zdravom i dobrom svijetu, u povoljnom okruženju? Život je ljuta muka i borba za preživljavanje, za trun dostojanstva, za obraniti sebe i ne dopustiti da nam iščupaju korijen. Izguraju nas s tračnica koje vode u budućnost. Na koncu i borba za besmrtnost, jer smrt nema konačnu riječ.
