Srpska pravoslavna crkva posvećuje svećenike koljače, a miješa se u kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca
Dok se SPC otvoreno miješa u stvari poput kanonizacije Alojzija Stepinca i protivi se obnovi vjerskih organizacija koje su legitimno postojale poput Hrvatske pravoslavne crkve, Crnogorske pravoslavne crkve, do tada nastoji zataškati zločine svojih svećenika tijekom ratovi 90-ih. Navodi se da ih je više od 50.000 mučeno i ubijeno u više od 500 logora smrti, više od 30.000 žena silovano, više od milijun ljudi raseljeno, a sve se to događalo uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve.
MITROPOLIT JOANIKIJE LIPOVAC
Za vrijeme Drugog svjetskog rata mitropolit Joanikije upravljao je Crnogorsko-primorskom mitropolijom (SPC). Za vrijeme rata otvoreno je surađivao s talijanskim i njemačkim okupatorom. Umjesto miroljubivog, preporučenog pacifičkog stava, govori mitropolita Joanikija doprinijeli su širenju mržnje i stradanju tisuća Crnogoraca i svećenika u bratoubilačkom ratu. “Kod primitivnih vjerskih fanatika, kojih uvijek ima dovoljno, mitropolitova riječ ima veliki odjek i značenje.”
Nakon rata, mitropolit je pokušao pobjeći, s manjim brojem svećenika i četnika zajedno s njemačkim trupama s Balkana. S grupom četnika 1945. uhićen kod Celja. Osuđen je na smrt i strijeljan. SPC ga smatra velikim mučenikom.
TKO MOŽE BITI SVETAC? SVETAC MORA BITI INTEGRIRAN I MORALAN
Sveti Maksim Ispovjednik: “Onaj koji je neokaljan pobožnošću i s istinskim znanjem ide putem kreposti…”Simeon Bogoslov: “Čovjek postaje svet uzdržavanjem od grijeha i činjenjem dobra.”SVETI MACA KOLJAČ ILI MACOLA Srpska pravoslavna crkva dobro je znala tko je svećenik Milorad Vukojčić. SPC je znala da svecem proglašava koljača i zločinca. Nažalost, čovjek koji je nožem i buzdovanom krčio put velikoj Srbiji proglašava se uzorom budućim generacijama Srba.
Godine 2005. u žitomislićkom manastiru svecima je pred cijelom zgroženom javnošću proglašeno nekoliko zločinaca, među kojima i svećenik Milorad Vukojčić Macola. Sveštenik Milorad Vukojčić osuđen je na osnovu iskaza svjedoka i očevidaca zločina u Pljevljima, zbog čega je i strijeljan. Umjesto križa i kadionice, svećenik je koristio macolu, po čemu je i dobio nadimak.
SPC je tijekom 90-ih bila najveći zagovornik politike koja je uzrokovala stradanja, a za to nikada nisu odgovarali. U svakoj situaciji davana je podrška ratnim zločincima.Patrijarh Pavle, kojeg SPC priprema za kanonizaciju kao sveca, bio je u društvu optuženika za ratne zločine, generala Ratka Mladića i Radovana Karadžića. I dok se SPC otvoreno miješa u stvari poput kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca i protivi se obnovi vjerskih organizacija koje su legitimno postojale poput Hrvatske pravoslavne crkve, Crnogorske pravoslavne crkve, do tada nastoji zataškati zločine svojih svećenika tijekom ratovi 90-ih.
U nastavku možete pročitati dokumente iz kojih se vidi da Vrhbosanska nadbiskupija traži ukradeni arhiv, prijeteći tužbom SPC-u. Nikada nije do kraja razjašnjeno gdje su završili sakralni objekti koji su nestali zajedno s arhivom, kao i slike koje su također nestale. Kompletan arhiv rimokatoličkih župa u Posavini od 1898. do 1991. godine opljačkale su 1992. godine vojne formacije tadašnje Republike srpske. Tu su pronađene i knjige Franjevačke teologije iz Nedžarića.
Kompletan arhiv s preko 10.000 dokumenata sakriven je u prostorijama Srpske pravoslavne crkve. Dokumenti pokazuju da je vojska, uz znanje visokih crkvenih dostojanstvenika Srpske pravoslavne crkve, otuđila zvona rimokatoličkih crkava, uključujući i samostansku crkvu na Plehanu.
Biskupi u čijim su biskupijama paravojske djelovale i u čije su aktivnosti bile uključene mogle su spriječiti ne samo pljačku, nego i progone i ubojstva rimokatoličkog stanovništva.
Tada su stradali svećenici Rimokatoličke crkve:
+Ivo Grgurić
+Petar Jurendić
+Marko Šalić
+Filip Lulenda
+fra Alojzije Atlija
+sestra Cecilija Grgić
Svećenici Tomislav Matanović i Ratko Grgić odvedeni su iz kancelarije i nikad nisu pronađeni.
Arhivist koji je znao za dokumentaciju jeromonaha Georgija Stankovića, nakon što je saznao da je sudjelovao u nekoliko pedofilskih i drugih afera, što se vidi iz dosadašnje dokumentacije, premješten je u Hrvatsku, gdje je svojevremeno služio kao starješina hrama sv. Nikole u Karlovcima, 2015. godine, odakle se preselio u Bosnu i Hercegovinu.
ŠTO JE S 9. SIJEČNJOM?
HAAŠKI TRIBUNAL I MEĐUNARODNI SUD PRAVDE utvrdili su da je na području Bosne i Hercegovine počinjen genocid i da su ga počinile institucije entiteta Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Proglašenje paradržavne tvorevine „Srpske Republike BiH“ od strane nelegalnog tijela „Skupštine srpskog naroda u BiH“ 9. siječnja 1992. bio je nelegalan čin jer je Ustav SR BiH bio na snazi i nije dopuštao takve jednostrane političkih poteza. Nakon toga počinju zločini kakve Europa ne pamti od Drugog svjetskog rata.
U prvim mjesecima agresije ubijeno je i nestalo oko 20.000 Bošnjaka, stanovnika Podrinja. Ratni zločinac Arkan 1. 4. 1992. zauzima Bijeljinu, što je bio uvod u agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Tijekom te okupacije ubijeno je najmanje 48 bošnjačkih civila. Procjenjuje se da je iz Bijeljine protjerano oko 10.000 Bošnjaka. Tada su, prema svjedočenju srpskih očevidaca, od kojih su neki bili i svećenici Srpske pravoslavne crkve, sve bijeljinske džamije srušene pod nadzorom episkopa Srpske pravoslavne crkve. Srušen je čitav blok bošnjačkih kuća na čijem je mjestu Srpska pravoslavna crkva podigla manastir.
U Prijedoru je 1992. godine ubijeno više od 3.000 Bošnjaka i Hrvata, među njima 102 djece i 256 žena. U Prijedoru su donesene odluke o osnivanju logora Omarska, Keraterm i Trnopolje. Protjerano je više od 53.000 Bošnjaka i Hrvata.
U Banjoj Luci je ubijeno oko 220 Bošnjaka, a protjerano 75.000 Bošnjaka i građana hrvatske nacionalnosti.
U Foči su sustavno činjeni zločini nad Bošnjacima. Tijekom etičkog čišćenja grada protjerana je oko 21.000 Bošnjaka.
Ubijeno je oko 3.000 Bošnjaka, a najmanje 500 se i danas vodi kao nestalo.
Iz Višegrada je protjerano oko 14.000 Bošnjaka. Ubijeno je oko 1800, među kojima više od 100 djece.
S područja Zvornika protjerano je 40.000 Bošnjaka, a ubijeno oko 4.000 Bošnjaka.
Iz Bratunca su 1992. godine protjerani gotovo svi Bošnjaci, njih oko 20.000.
Iz Doboja je protjerano 30.000 Bošnjaka i 10.000 Hrvata.
U Srebrenici je počinjen genocid, ubijeno je 8.372 Bošnjaka, a za samo nekoliko dana ostalo stanovništvo je protjerano. Na prvoj crti pokolja nedužnog stanovništva koje je bježalo prema Tuzli, naoružan je bio i visoki dužnosnik Srpske pravoslavne crkve, ali i druga sveštena lica. Kasnije su nadgledali odvođenje ubijenih izbjeglica u rudnike iznad Šekovića i njihovo miniranje kako bi se prikrili dokazi.
Konačna brojka je više od 200.000 ubijenih ljudi. Više od 50.000 je mučeno i ubijeno u više od 500 logora smrti, više od 30.000 žena je silovano, više od milijun prognanika. Sve se to dogodilo uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve.
Svi koji žele knjigu mogu je naručiti putem e-maila:
jovanovicbojan711@gmail.com
Tiskano izdanje košta 20,00 eura plus troškovi dostave.
Elektroničko izdanje košta 20,00 eura bez dodatnih troškova.
Tekst pripremio: Bojan Jovanović, tajnik udruge
