“Ne ćemo, naravno, moći pogubiti ljude ili organizirati kampove. Riješit ćemo ga se natjeravši ih da vjeruju da je to za njihovo dobro…”
Jacques Attali, 1981., tada savjetnik Francoisa Mitterranda, napisao je ovo: “U budućnosti će biti pitanje pronalaska načina za smanjenje broja stanovnika. Krenut ćemo od starih ljudi, jer čim prođe 60-65 godina, čovjek živi duže nego što proizvodi i to skupo košta društvo. “
Tada su slabi, pa beskorisni, koji društvu ne donose ništa jer će ih biti sve više, a pogotovo konačno glupi. Eutanazija usmjerena na ove skupine; eutanazija će u svim slučajevima morati biti osnovni instrument naših budućih društava. Ne ćemo, naravno, moći pogubiti ljude ili organizirati kampove. Riješit ćemo ga se natjeravši ih da vjeruju da je to za njihovo dobro. Prevelika populacija, a uglavnom nepotrebna, donekle je ekonomski preskupa. Društveno je također mnogo bolje da se ljudski stroj naglo zaustavi, umjesto da se postupno pogoršava. Ne ćete moći provesti testove inteligencije na milijunima i milijunima ljudi, možete zamisliti! Pronaći ćemo nešto ili to uzrokovati, pandemiju koja cilja određene ljude, stvarnu ekonomsku krizu ili ne, virus koji će utjecati na stare ili masne, nema veze, slabi će tome podleći, plahi i glupi povjerovat će i potražiti liječenje. Pobrinut ćemo se za planiranje liječenja, tretmana koji će biti rješenje.
Odabir idiota obavit će sami: oni će sami otići u klaonicu.”
[Budućnost života (L’avenir de la vie) – Jacques Attali, 1981.]
Intervjui s Michelom Solomonom, zbirka Les Visages de l’avenir, izdanja Seghers.
