Mrcvarenje hrvatskoga branitelja Mihajla Hrastova
Mihajlo Hrastov, bivši policijski specijalac, nakon što je odslužio kaznu zatvora u slučaju Koranski most hrvatsko pravosuđe šalje milijunske presude za naknadu štete obiteljima srpskih vojnika-agresora. Sudska trakavica trajala je 25 godina; 25 godina pravosuđe je mučilo i iživljavalo se na hrvatskom branitelju, policijskom specijalcu!
Bivši branitelj Hrastov je pravomoćno osuđen za ubojstvo 13 i ranjavanje dvojice razoružanih rezervista Jugoslavenske vojske (JNA) u Domovinskom ratu, u rujnu 1991. na Koranskom mostu u Karlovcu.
Hrastov je u izjavi Hini rekao da su ukupni odštetni iznosi 11 milijuna i 690.000 kuna, a da mu je na naplatu došlo preko 2,7 milijuna kuna, odnosno da mu je već stigla ovrha na 2.7450.000 kuna.
“Hrastov je odrobijao 2,5 godine zatvora, procesi protiv njega traju 25 godina, a na koncu se njega i njegovu obitelj želi financijski uništiti za korist velikosrpskog agresora”, rekao je saborski zastupnik Željko Sačić i poručio kako se Suverenisti oštro protive toj relativizaciji, izjednačavanju žrtve i agresora.
Pored ovih medijski popraćenih slučajeva ima još mnogo progonjenih hrvatskih branitelja, koji su na montiranim suđenjima osuđeni na zatvorske kazne, kojima su uništene obitelji, koji su dobili otkaz, koje se zatvaralo u psihijatrijske bolnice, koje se kljukalo raznim medikamentima i pokušalo psihički slomiti.
I kada se svi ti postupci vide i analiziraju postavljaju se pitanja:
Što su radili srpski rezervisti iz Srbije u Hrvatskoj? I kada kao agresor na drugu državu biva ubijen zašto država Hrvatska plaća odštetu, a ne njegova država Srbija koja ga je poslala u rat protiv Hrvatske?
Je li Srbija isplatila ijednom hrvatskom logorašu odštetu?
Je li Srbija platila ratnu štetu koju je prouzročila agresijom na Hrvatsku?
Zašto Hrvatska plaća agresorima odnosno onima koji su poginuli napadajući hrvatske građane odštetu ?
Po kojem zakonu i kojoj logici plaća onaj koji se branio napadaču, koji ga je napao i životno ugrozio?
Takve se tužbe automatski odbijaju kao neosnovane!
Što je bila srpska agresija na Hrvatsku nego li ratni zločinački pothvat sa predumišljajem u cilju stvaranja Velike Srbije?
Podsjećam na 18. Amandman Ustava, SAD koji potječe još od Američkog građanskog rata, kaže da će se svi dugovi i obveze države prema onima koji su se pobunili protiv SAD, kao i njihovi zahtjevi prema državi proistekli iz pobune smatrati nezakonitim i ništavnim.
Presuda Međunarodnog suda pravde povodom međusobnih tužbi Hrvatske i Srbije za genocid završila je, presudom da ni s jedne strane nije bilo genocida.
Presuda Međunarodnog suda pravde od 3. 2. 2015
- Poruke Srbiji:
- a) Srbija ne može skinuti sa sebe odgovornost za zločine počinjene prije njezina nastanka (27. 4. 1992.), poput zločina u Vukovaru, Škabrnji i dr., jer je kao slijednica bivše SFRJ, iako država „u nastanku“, kontrolirala postrojbe koje su počinile zločine. U postupku su ponuđeni brojni dokazi kako je Srbija i poslije, nakon svojeg službenog formiranja, odlučujuće utjecala na rat u Hrvatskoj.
- b) Utvrđeno je počinjenje brojnih teških zločina koje su počinile postrojbe za koje je odgovorna Srbija (što je, uostalom, utvrdio i MKSJ).
- c) Implicite, ako se Srbiji mogu načelno pripisati zločini na području Republike Hrvatske (koji, istina, zbog nedostatka genocidne namjere – dolus specialis – nisu genocid), onda valja zaključiti da je Srbija bila u agresiji na Hrvatsku.
- Poruke Hrvatskoj:
- a) Tijekom Operacije „Oluja“12 (čija se zakonitost per se ne dovodi u pitanje) počinjeni su brojni zločini koji su actus reus genocida, ali koji ne konstituiraju genocid, jer ni u tim slučajevima nije bilo genocidne namjere ili neki od tih zločina nisu ni mogli dovesti do fizičkog uništenja grupe (npr. protjerivanje civilnog stanovništva). Zločini su uključivali ubojstva, protjerivanje, pljačku, progon i druge zločine.
- b) Implicite, teorija o tome da je samo agresorska strana činila zločine pada u vodu, kao i teza da su „Oluja“ i razdoblje nakon nje protekli bez zločina.
Međunarodni je sud pravde obje države pozvao (pravno neobvezujuća poruka) da obeštete žrtve zločina, da zajedno porade na rasvjetljavanju sudbine nestalih te konsolidiraju mir i stabilnost u regiji.
Dr. sc. Ivo Josipović „ PRAVNI I POLITIČKI ASPEKTI SPORA HRVATSKE I SRBIJE O NADLEŽNOSTI ZA RATNE ZLOČINE“
Pitanje : zbog čega je Hrvatska pristala na obeštećenje žrtava, a Srbija nije, kada je to pravno neobvezujuća poruka Međunarodnog suda pravde?
“Hrvatska od Srbije može naplatiti štetu. Za takve zahtjeve postoji čak i pravni okvir. Riječ je o Sporazumu o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije, koji je potpisan 23. kolovoza 1996. Prema članku 7. tog Sporazuma, dvije su se države obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo sa po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu“ Taj sporazum nije nikada realiziran!
Republika Hrvatska je u Domovinskom ratu 1991–1995. godine, pretrpjela velike ljudske gubitke, stradanja branitelja i stanovništva te ogromne materijalne štete, a što je bitno obilježilo njen gospodarski i socijalni razvoj u protekla dva desetljeća. Ministarstvo rada i socijalne skrbi te Državna revizija za popis i procjenu ratne štete, 2006. godine, napravili su opsežan dokument sa točnim izračunom počinjene izravne materijalne štete za uništenu imovinu kao i nematerijalne štete, a koja se odnosi na žrtve i stradalnike rata te branitelje po raznim osnovama.
Izračunom je utvrđeno da počinjena izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990–1999. godine iznosi 236.431.568.000 kuna ili da olakšamo usporedbu, oko 32 milijarde eura, dok su ukupni izdaci za žrtve i stradalnike rata te branitelje po raznim osnovama bili veći od 36 milijardi kuna, sa godišnjom tendencijom rasta od 4,578 milijardi, čime se u 2017. godini dug neizravne štete popeo na preko 82 milijarde kuna ili oko 11 milijardi eura. https://www.nacionalno.hr/odlukom-haaga-imamo-pravo-na-435-milijardi-eura-odstete-od-srbije-sto-se-ceka/ Kada bi Srbija platila ratnu odštetu, tada bi pravda bila zadovoljena! Ali nažalost sa Vlasti i pravosuđem koje imamo u Hrvatskoj sumnjam da ćemo pravdu dočekati!
(Svršetak)
