Franco i slobodno zidarstvo
Vojnim ustankom 18. srpnja 1936. povijest španjolskog slobodnog zidarstva ušla je u vrijeme progona i sustavnog razaranja. Prvi dekret protiv slobodnog zidarstva datira iz 15. rujna 1936., a izdao ga je u Santa Cruz de Tenerife vrhovni zapovjednik Kanarskih otoka, general Franco. U njemu je slobodno zidarstvo proglašeno zabranjenim, a sva njegova imovina je konfiscirana.
Nakon završetka građanskog rata, prvi zakon donesen protiv slobodnih zidara datira od 9. veljače 1939. godine (Zakon o političkim odgovornostima). Godinu dana kasnije, 1. ožujka 1940., donesen je Zakon o represiji nad slobodnim zidarstvom, komunizmom i drugim tajnim društvima. Istog dana konstituiran je Posebni sud za represiju nad slobodnim zidarstvom i komunizmom, koji će biti na snazi do stvaranja Suda za javni red 1963. godine. Za više razrede utvrđene su kazne od 20 do 30 godina zatvora, a za suradnike od 12 do 20. Čistka je dosegla takvu krajnost da je onemogućila čak i biti dio bilo kojeg “suda časti”, onih koji su imali rođaka u drugom stupnju po krvnom srodstvu ili srodstvu koji je bio mason.
Protumasonski križarski rat
Protumasonski križarski rat bio je jedna od najdubljih i najupornijih opsesija Franca i njegovih najbližih suradnika. Rezultat je bio praktički nestanak slobodnog zidarstva u Španjolskoj. Jedina iznimka unutar španjolskog antimasonskog zakonodavstva je ona koja se odnosi na američke vojne baze uspostavljene na španjolskom teritoriju, u kojima je u okviru bilateralnih sporazuma između Španjolske i Sjedinjenih Država bilo dopušteno osnivanje masonskih loža posvećenih isključivo američkom vojnom i civilnom osoblju, kao i onih koje postoje u bazama O.T.A.N.
O brzini kažnjavanja dovoljno su izražajni neki podaci – sačuvani u Arhivu slobodnog zidarstva Salamanke – koji odgovaraju 1936. godini. Iz lože Helmantia u Salamanci strijeljano je 30 slobodnih zidara, uključujući pastora Evangeličke crkve. Iz lože Constancia u Zaragozi ubijeno je 30 slobodnih zidara, a među njima i još jedan protestantski pastor. Iz Zurbanskog trokuta u Logroñu strijelili su 15 braće, iz Libertadorskog trokuta Burgosa 7, a iz Joaquína Costa de Huesca još 7. Od lože Hijos de la Viuda de Ceuta do 17. Iz Trafalgarske lože u Algecirasu, 24 su strijeljana; iz lože Uskrsnuća La Linea 9 je ubijeno. Iz kolibe Fiat Lux, također iz La Linee, ustrijeljena su 3 osobe. Svi slobodni zidari La Coruñe, među njima šef sigurnosti, zapovjednik vojske, gospodin Quesada, i kapetan, gospodin Tejero, bili su ubijeni. Svi slobodni zidari lože Lucus u Lugu bili su strijeljani. Svi slobodni zidari iz Zamore; svi oni iz loža u Cadizu koji nisu mogli pobjeći; svi oni iz loža u Granadi do ukupno 54 su strijeljani. Isto tako, strijeljani su svi slobodni zidari raznih loža u Sevilli, među njima i D. Fermín Zayas, slavni vojnik, član Vrhovnog vijeća. U Valladolidu su strijeljali 30 članova lože Constancia, među kojima je bio i civilni guverner koji je bio slobodni zidar.
(Nastavak slijedi)
