Porast nasilja u medijima, posebno u obliku video igrica pridonosi nasilničkom ponašanju mladeži
Knjiga pastora Josha McDowela “Otuđena generacija, spasimo našu djecu od propasti” nastala je 2000. godine u Nashvilleu u izdanju Worda u SAD-u. Pastor je knjigu napisao zaprepašten i užasnut nasiljem među mladima u SAD-u, ali i pojavama u društvu i državi koje su zabrinjavajuće. Izdvojit ću neka mišljenja i zapažanja poštovanoga evangelističkog protestantskog pastora.
Izgleda da porast nasilja u medijima, posebno u obliku video igrica pridonosi nasilničkom ponašanju mladeži.
Vojna psihologija je ustanovila davno da dobre simulacije borbenih situacija olakšavaju ubojstva.
Nedostatak empatije, kajanja, savjesti i razlikovanja ispravnog i krivog pastor tumači nestankom moralnoga apsoluta iz zapadne kulture (tj. Boga).
Čak i djeca praktičnih kršćana osjećaju otuđenost, te gubitak osobnog identiteta i svrhe.
Nedostatak socijalizacije i socijalnih kontakata dovode do porasta pogrješnih ponašanja i odabira. To je internet naraštaj. Skoro polovica (pisano 2000. g.) mladeži proći će kroz rastavu roditelja, 63 % ima oba roditelja koji rade izvan kuće, 98 % gleda TV više od 11 sati tjedno.
Prosječni tinejdžer provodi preko 3 sata dnevno sam.
Polazeći od toga da je istina subjektivna stvar, današnju djecu su mediji uvjerili da je ono što jesu jednako onome u što vjeruju i što čine. Ako misliš ili odgajaš dijete suprotno od njegovih stavova, dijete će vjerojatno misliti da ga omalovažavaš ili osuđuješ, ili ne prihvaćaš. Pogotovo su osjetljivi na kritiziranje njihovog odijevanja i osoba s kojima se druže. Postmodernistička kultura tradicionaliste etiketira nazadnjacima punim predrasuda, zadrtim i netolerantnim.
Oni su naravno samoproglašeni progres i humanizam.
Pastor ističe da uz jasna pravila mora stajati ljubav i dijalog; dijete mora znati da ti je važno. Problem je i u sporijem sazrijevanju moždane kore, češće kod muške djece. Tijelo je zrelo, ali emotivne reakcije, osobito strah i gnjev su jače od razuma i logike. Sinapse (moždane veze) koje dijete ne koristi odumiru. Mozak se razvija i oblikuje i skladu s reakcijom na iskustvo. Njegovanje društvenih odnosa je kritički važno. Što se bolje povežeš sa svojim djetetom emocionalno i relacijski ono će bolje rješavati probleme, tj. pritiske i iskušenja i donositi ispravne odluke. Prisnost je najvažnija.
Studije pokazuju da djeca koja trpe zlostavljanje, zanemarivanje i strah naginju impulzivnih agresivnostima i antisocijalnim sklonostima. Neka djeca na zlostavljanje reagiraju emotivnom obamrlošću, čak i agresivnošću i nedostatkom kajanja za loša djela.
Mnogi mladi se odriču osobnog identiteta da bi bili prihvaćeni u nekoj skupini. Mnogi prisnost traže u seksu, namjesto u ljubavi.
Visoki emocionalni i hormonalni pritisak i niska samokontrola jako loša su kombinacija.
Rješenje je u Bibliji
Pastor lijek traži i u Bibliji. U Poslanici Rimljanima 12,15 piše: “Radujte se s onima koji se raduju! Plačite s onima koji plaču! Biblija piše: “Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu”.
“Tvoj sin i tvoja kćer uvijek su tvoj sin i tvoja kći, dar od Boga i vrijedni tvoje ljubavi i prihvaćanja”.
Mladi ljudi sa slabim osjećajem vlastite vrijednosti pred Bogom i pred drugima, robovi su mišljenja svega društva i odraslih iz njihova okruženja. Budući da nisu u stanju sebe vidjeti onako kako ih Bog vidi, nisu slobodni biti to što jesu, a ishod toga je često otuđenost i sukob. Pastor je bio zlostavljano dijete iz disfunkcionalne obitelji, dobro zna što piše i govori.
Problem je što je svaki čovjek osoba za sebe, stoga pastor ne smatra valjanim standardizirani pristup. Na iste zahtjeve i utjecaje ljudi različito reagiraju. Prihvaćanje, uvažavanje (cijenim te i tvoja dostignuća, trud i više nego rezultat), povezanost su dobri pristupi.
Dr. Loren Moshen je dokazala da je odsutnost oca snažniji činitelj u maloljetničkoj delinkvencije, nego siromaštvo. U studiji koju je provela između 1948. i 1964. godine skupina od 1337 liječnika s Johna Hopkinsa je otkrila nedostatak bliske povezanosti s roditeljima kao zajednički činitelj kod visokog tlaka, bolesti srca i krvožilja. Anoreksične cure često imaju problem odnosa s ocem. Djevojke u obiteljima bez oca imaju veće šanse za rane ili predbračne spolne odnose. Što su djeca sigurnija u međusobnu ljubav roditelja, lakše će se povezati s njima. Druženje sa srdačnim ljudima čini čovjeka srdačnim. Djeca vole lijepe obiteljske nadimke.
Sve će proći, pa i obveze, ali naša djeca su kratko djeca, moramo naći vremena za njih.
Život se sastoji pretežno od gomile malih trenutaka.
Dobro je odraditi neke obveze zajedno s djecom, ili u njihovoj nazočnosti, da shvate važnost rada i vide stvarno život.
Kod djece treba razvijati zdrav osjećaj odgovornosti, ravnotežu između ljubavi i nužnih ograničenja. Porast standarda na Zapadu između 1950. i 1960. je naveo mnoge da pruže djeci ono što sami nisu imali. Popustljivost rađa razmaženosti i hirovitost. Kako se nositi s razočaranjima, gubitkom, disciplinom razlaže McDowel jako dobro, ali bolje ćemo to naći kod drugih, posebice dr. Ranka Rajovića.
