Sama spoznaja da postoji Otac svega stvorenoga ne pruža jamstvo da će biti riješena naša traženja
Promotrimo li oko amazonske žabe ne ostajemo ravnodušni na ustrojstvo ovoga, kao dragulj lijepog organa.
Što reći na cjelokupno ustrojstvo, organizam i odrednice koje oblikuju neobične mogućnosti i izgled ove životinjice? Pomislimo li k tomu na milijune ostalih vrsta povezanih u životnu zajednicu i bez znanstvene naobrazbe ispravno zaključujemo kako je sve fantastično stvoreno vrhunskom promišlju.
Nemoguće je pojmiti ukupnu složenost svega stvorenoga, još manje ono što ga je uspostavilo.
Oko ovoga pitanja svijet je podjeljen u dvije skupine od kojih jedna niječe da je svega autor Bog. Prihvaća zamjenske teorije stvarateljstva kojima u nedorečenosti uvijek nedostaje – smisao.
Zašto bi čovjek bježao od istine? Možda mu ona kvari namjere. Odlučivan je veličati samo sebe. Treba li mu Bog?
Sama spoznaja da postoji Otac svega stvorenoga ne pruža jamstvo da će biti riješena naša traženja. Želimo iskušati moć koja može intervenirati za naše potrebe. Ako postoji, može učiniti da mirno i sretno živimo!
Takav nas odnos udaljava od vjere i malenosti potrebne da osjetimo kako su čak mir i radost manje važni od božje blizine!
Propadamo radi oholosti, Bog nam treba! Ako je zategnuo očnu opnu žabice izglačat će i sve naše izgužvanosti!
