Kriminal vlada cijelom hrvatskom državom

To se kreće od običnog kokošarenja do krađe milijunskih iznosa

U kojem god području i dijelu rada, djelovanja i života se zagrebe po površini otkriju se pogodovanja, laži, prijevare i krađe. Svakodnevno po medijima čitamo o raznim uhićenjima zbog toga. Nitko nije imun na to. Općine, gradovi, ministarstva, institucije, organizacije, poduzeća kao da se natječu u nezakonitim djelima. Pojedinci i organizirane skupine se bogate na nezakonit način. Korupcija nas je sve zarobila. Prati nas od rođenja do smrti. Trebaš veze za rodilište i za pokop. To mu dođe kao normalno. Kakvi smo mi to ljudi postali? Ništa nas ne čudi. Ništa nas ne može iznenaditi. Od lokalnih šerifa do ministara nalazimo na razne prekršaje i kriminalne radnje. To se kreće od običnog kokošarenja do krađe milijunskih iznosa. EU fondovi su jako pogodni za to. Svima je zajedničko da se koriste svojim položajem i funkcijom kako bi se okoristili i obogatili. Kad se netko i otkrije dug je put da bude kažnjen i sankcioniran. Odugovlačenje razvodni cijeli slučaj. Dok traje proces utvrđivanja krivnje okrivljenik živi normalnim životom. Neki od njih se bave politikom. Neki od njih su načelnici, gradonačelnici, državni službenici, upravitelji, ravnatelji… Sve po onoj kako je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja. To dokazivanje jako dugo traje. Zbog neke pogrješke u procesuiranju, postupak bude obustavljen i nikomu ništa. Nezakonito stečena imovina ostaje. Nikakvog srama nema i nije ga bilo. Dapače!

Nerijetko se takvi osumnjičenici natječu za određene funkcije. Budu i izabrani. Ponašaju se kao da nikad nisu bili osumnjičeni. Na novom se poslu ponašaju kao i prije. Za njih ništa nije sveto i nedostupno. Zaštićeni su stranačkom iskaznicom. Imaju čvrstu i provjerenu mrežu zaštitnika. Većinu su kupili ili dobili po principu: Ja tebi, ti meni. Tako to funkcionira od samih početaka stvaranja ove države. Nitko na to više ne obraća pažnju. To je postalo normalno. Onaj tko glasno govori kako to nije normalno bude proglašen nenormalnim čak i više ludim. Mnogi zviždači su primjer toga.

Strah vlada Hrvatskom!

Teško je živjeti u takvim okolnostima. Svi sve vide i znaju, ali šute. Boje se. Vlast, na svim nivoima  je puna korumpiranih likova, koji odlučuju o životu ostalih. To je naročito vidljivo u manjim sredinama, gdje lokalni šerifi ureduju.

Ako je kojim slučajem taj šerif bio branitelj, nema mu kraja. Nitko mu ništa ne može. Takvi su se enormno obogatili, dok većina branitelja teško živi i jedva spaja kraj s krajem. Neki nemaju niti minimalnu mirovinu. Umiru u bijedi i siromaštvu. Razočarani nerijetko posežu za suicidom. Iznevjerila ih država za koju su se borili. Zapravo iznevjerili su ih pojedinci, koji su se osilili i koji su se za njih trebali brinuti. Društvo zatvara oči pred tim. Društvo zatvara oči da su pojedinci ogrezli u korupciji u vlasti.

Bliže se lokalni izbori. Sastavljaju se izborne liste. Predstavljaju se kandidati za načelnike i gradonačelnike. Među njima je i onih koji su se ogriješili o Ustav i zakone. Neki od njih bit će izabrani. Što od tih i takvih očekivati? Koga briga? Idemo dalje. Sve je više siromašnih i gladnih. Nikakvi dodaci na mirovine to neće ublažiti. Nužno su potrebne reforme i promjene.

Svi se moramo promijeniti. Svi moramo prokazivati lopove i prevarante. Svi moramo ukazivati na nepravde. Na nepravdu upravo ukazuju prosvjetari. Imaju najsloženiji i najteži posao, a najmanje su plaćeni. Osim toga, svatko se miješa u njihov posao. Njihove diplome najmanje vrijede. Njihov posao se najmanje cijeni. Oni „stvaraju“ ljude. Kakvi će ti ljudi biti uvelike ovisi o učiteljima i profesorima.

Ankica Benček