Zakonodavac je novim sustavom zapravo poslao poruku pravosuđu: država vam daje fiksno, ali izdašno vrijeme (primjerice 20 ili 30 godina za teži gospodarski kriminal) da dovršite posao
- Kako bi umjetna inteligencija, sukladno postojećim zakonima u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji, kaznila počinitelje pljačke i pronevjere iz afere Dubrovačka banka, kolika bi bila zatvorska kazna i gdje bi završio opljačkani novac?
– „Prema trenutačnim zakonima u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji, umjetna inteligencija ne može samostalno suditi niti kažnjavati počinitelje, jer pravosudni sustavi zahtijevaju ljudsko suđenje, a AI se može koristiti isključivo kao pomoćni alat sucima.
Kada bi teoretski napredni AI model donosio presudu za pljačku i pronevjeru iz afere Dubrovačka banka strogo prepisujući važeći Kazneni zakon RH i europske direktive, pravni ishod, visina kazne i sudbina novca izgledali bi ovako:
- Kolika bi bila zatvorska kazna?
– AI bi kaznena djela iz ove afere najvjerojatnije kvalificirao kao kombinaciju zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju (čl. 246. KZ-a) i pranja novca (čl. 265. KZ-a), počinjena u sastavu zločinačkog udruženja radi stjecanja znatne imovinske koristi.
Zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju (s teškim posljedicama): Zakon predviđa kaznu zatvora od 1 do 10 godina.
Pranje novca u sklopu zločinačkog udruženja: Kazna iznosi od 1 do 8 godina.
Jedinstvena kazna: Budući da se u hrvatskom pravu kazne ne zbrajaju matematički (kao u SAD-u), već se izriče jedinstvena kazna koja mora biti veća od svake pojedinačne, a manja od njihova zbroja, AI bi maksimalno mogao odrediti jedinstvenu kaznu zatvora do 15 godina za pojedine glavne aktere (što je opći maksimum za ovakav stjecaj kaznenih djela, osim ako se ne radi o dugotrajnom zatvoru koji ovdje nije primjenjiv).
- Gdje bi završio opljačkani novac?
– Sukladno hrvatskom zakonodavstvu i Direktivi EU-a o zamrzavanju i oduzimanju imovine, osnovno je pravilo da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnim djelom.
Oduzimanje imovinske koristi: AI bi naložio prošireno oduzimanje imovine počiniteljima. To znači da bi im se oduzela sva imovina za koju ne mogu dokazati da je stečena na zakonit način.
Povrat u državni proračun ili vjerovnicima: S obzirom na to da je Dubrovačka banka doživjela kolaps i sanirana novcem poreznih obveznika (država je sanirala banku), oduzeti novac i imovina pripali bi državnom proračunu Republike Hrvatske. Ako postoje preostali privatni vjerovnici ili oštećeni štediše koji nisu namireni, novac bi se prvenstvenstveno usmjerio na naknadu štete žrtvama.
- Zašto AI ne smije sam donijeti ovu odluku?
– Europska unija je donijela Akt o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act). Prema tom zakonu, korištenje AI-ja u pravosuđu za donošenje presuda ili procjenu ponašanja klasificirano je kao sustav visokog rizika.
Čak i ako bi AI predložio ovakvu presudu, konačnu riječ zakonski mora imati čovjek (sudac), koji u obzir uzima olakotne i otegotne okolnosti, zastaru (koja je ključan problem u stvarnom slučaju Dubrovačke banke) te načelo pravičnosti.
S obzirom na to da su mnogi dijelovi afere Dubrovačka banka u stvarnosti pali u zastaru ili završili oslobađajućim presudama, zanima li vas pravna analiza zašto stvarni sudovi nisu mogli osuditi aktere na način na koji bi to učinio teorijski AI?“
Zašto su propali neki sudski postupci?
- Zanima me pravna analiza zašto stvarni sudovi nisu mogli osuditi aktere na način na koji bi to učinio teorijski AI?
– „Stvarni sudovi u Republici Hrvatskoj nisu mogli osuditi aktere afere Dubrovačka banka na način na koji bi to učinio teorijski AI zbog niza procesnih, materijalno-pravnih i političko-društvenih prepreka koje su obilježile hrvatsko pravosuđe krajem 90-ih i tijekom 2000-ih godina.
Za razliku od AI-ja koji zakone primjenjuje mehanički u idealnim uvjetima, stvarni sudski postupci protiv aktera poput Miroslava Kutle i Nevena Barača propali su iz sljedećih ključnih razloga:
- Problem zastare kaznenog progona
Najveći saveznik optuženika u aferi Dubrovačka banka bila je apsolutna zastara.
Kako funkcionira u stvarnosti: Prema tadašnjem Kaznenom zakonu, rokovi za zastaru počeli su teći od trenutka počinjenja djela (sredina 90-ih). Sudski procesi trajali su nevjerojatno dugo – spisi su godinama stajali u ladicama, ročišta su se odgađala zbog bolesti optuženika, procesnih prigovora odvjetnika ili promjena sudskih vijeća. Kada nastupi apsolutna zastara, sud po zakonu mora obustaviti postupak, bez obzira na to postoje li dokazi o krivnji.
AI protiv Stvarnosti: AI ne pati od proceduralne neažurnosti i proces bi završio u roku od nekoliko sekundi, davno prije bilo kakve zastare.
- Nedostatak dokaza za specifično kazneno djelo
Pravni standard u kaznenom postupku zahtijeva da se krivnja dokaže izvan svake razumne sumnje.
U aferi Dubrovačka banka, ključni element optužnice bio je famozni ‘ortački ugovor’ (ugovor četvorice ortaka o preuzimanju kontrole nad bankom).
Sudovi su u nekoliko navrata donijeli oslobađajuće presude (poput one na Županijskom sudu u Dubrovniku) jer tužiteljstvo (DORH) nije uspjelo nepobitno dokazati da je sklapanje tog tajnog ugovora samo po sebi automatski predstavljalo kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti po tadašnjim zakonima. Mnogi sporni potezi pravno su tretirani kao loše ili rizične poslovne odluke, a ne kao namjerni kriminal.
- Sukob zakona u vremenu (Načelo blažeg zakona)
Hrvatsko kazneno zakonodavstvo se od 1990-ih do danas mijenjalo nekoliko puta. Prema Ustavu RH i međunarodnom pravu, sud mora primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja ako se zakon promijenio nakon počinjenja djela.
Kazneno djelo ‘Zlouporaba položaja i ovlasti’ iz 90-ih godina imalo je drugačija obilježja nego današnja ‘Zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju’. Obrana je uspješno koristila ove pravne praznine i redefiniranja kaznenih djela kako bi srušila optužnice ili ishodila blaže pravne kvalifikacije koje lakše padaju u zastaru.
- Bijeg optuženika i nemogućnost izručenja
Čak i u rijetkim trenucima kada su stvoreni uvjeti za osudu, stvarni sustav zakazao je na razini izvršenja zbog dvojnog državljanstva.
Glavni akter Miroslav Kutle pravodobno je napustio Hrvatsku i otišao u Bosnu i Hercegovinu. Budući da BiH prema svom Ustavu ne izručuje vlastite državljane, a pravosuđe BiH je u nekim povezanim slučajevima zaključilo da djela za koja se tereti u RH ne predstavljaju kazneno djelo prema zakonima BiH, izvršenje kazne postalo je nemoguće.
AI bi bio ograničen istim međunarodnim ugovorima i granicama koje ljudski akteri vješto iskorištavaju.
Sažetak pravne nemoći
Dok bi AI u idealnom okruženju prepoznao štetu od 7 milijardi kuna i promptno osudio krivce, stvarni sudovi su morali igrati po strogo procesnim pravilima. Kombinacija loše napisanih optužnica DORH-a, taktika odugovlačenja obrane, pravnih praznina u tranzicijskim zakonima i neučinkovitosti sudstva dovela je do toga da je afera Dubrovačka banka postala školski primjer kako golemi financijski kriminal u stvarnom svijetu ostaje bez pravomoćnog sudskog epiloga.“
- Koje su pravne i legalne mogućnosti zaobilaženja apsolutne zastare (kaznenih djela)?
– „U suvremenom kaznenom pravu Republike Hrvatske, pravni pojam ‘apsolutne zastare’ službeno je ukinut izmjenama Kaznenog zakona (KZ). Danas postoji samo jedinstveni rok zastare. Nakon što taj rok istekne, država trajno gubi pravo na kazneni progon, a sud po službenoj dužnosti mora obustaviti postupak.
Međutim, pravni sustav predviđa točno definirane mehanizme i iznimke pod kojima se zastara može zakonski izbjeći, produljiti ili potpuno eliminirati. Legalne mogućnosti zaobilaženja zastare dijele se u četiri glavne kategorije:
- Kaznena djela koja po Ustavu i zakonu nikada ne zastarijevaju
Najsigurniji način na koji zakon u potpunosti eliminira zastaru jest njezino potpuno ukidanje za specifične skupine najtežih kaznenih djela:
Ratno profiterstvo i kriminal u pretvorbi i privatizaciji: Prema članku 31. Ustava RH i posebnom Zakonu o nezastarijevanju, gospodarski kriminal počinjen tijekom Domovinskog rata i mirne reintegracije u svrhu osobnog bogaćenja nikada ne zastarijeva. (Napomena: Ustavni sud je u slučaju ‘Hypo’ propisao da ovo vrijedi samo za djela u kojima zastara nije već nastupila prije ustavnih promjena 2010. godine).
Teška kaznena djela protiv međunarodnog prava: Genocid, agresivni rat, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini trajno su izuzeti od bilo kakvih zastarnih rokova.
Teško ubojstvo: Za najteže oblike ubojstva (npr. ubojstvo iz koristoljublja, bezobzirne osvete ili trudnice) zastara također ne može nastupiti prema važećem zakonu.
- Zakonski zastoj zastare (Zastara privremeno prestaje teći)
Zastara ne teče linearno ako se pojave pravne prepreke zbog kojih država objektivno ne može progoniti počinitelja. U tim trenucima sat zastare se ‘pauzira’, čime se kupuje dodatno vrijeme za progon:
Zastupnički/saborski imunitet: Dok optuženik uživa saborski ili diplomatski imunitet koji sprječava vođenje postupka, zastara je zaustavljena.
Nedostupnost pravosuđu (zbog bolesti ili bijega): Ako se protiv bjegunca u određenim uvjetima zakonski ne može voditi postupak u odsutnosti ili ako zbog teške duševne/tjelesne bolesti nije raspravno sposoban, nastupa zastoj zastare.
Međunarodne pravne zapreke: Ako se čeka odluka stranog suda o izručenju ili europskom uhidbenom nalogu.
- Prekvalifikacija u teži oblik kaznenog djela
U sudskoj praksi, tužiteljstvo (DORH) može legalno ‘zaobići’ prijeteću zastaru ako tijekom istrage ili suđenja otkrije nove dokaze koji omogućuju prekvalifikaciju djela u teži oblik.
Primjer: Ako se obično kazneno djelo Prijevare (za koje je rok zastare npr. 10 godina) zbog novootkrivenih dokaza o visini štete prekvalificira u Prijevaru s privrednim kriminalom velikih razmjera počinjenu u sastavu zločinačkog udruženja, automatski skače zakonski maksimum kazne, a s njim se značajno produljuje i rok zastare.
- Prelazak s kaznenog progona na građansku i imovinsku odgovornost
Ako kazneni postupak definitivno propadne zbog zastare, država i oštećeni građani imaju legalne mehanizme zaobići gubitak novca putem drugih grana prava:
Građanska tužba za naknadu štete: Prema Zakonu o obveznim odnosima, rokovi za naknadu štete proizašle iz kaznenog djela znatno su fleksibilniji i vezani su uz rokove kaznenog progona.
Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem: Čak i ako optuženik izbjegne zatvor zbog zastare, Porezna uprava u upravnom (građanskom) postupku može pokrenuti ispitivanje porijekla imovine. Ako se utvrdi golem nesrazmjer između zakonitih prihoda i imovine, država tu imovinu oporezuje stopom od 75% ili je oduzima, čime se efektivno anuliraju financijski efekti zastarjelog kriminala.“
Pitanje zastare
- Kako se točno računa jedinstveni rok zastare prema novom zakonu u odnosu na stari sustav apsolutne zastare?
– „U hrvatskom kaznenom pravu načini računanja zastare dramatično su se promijenili uvođenjem novog Kaznenog zakona (KZ). Stari sustav dijelio je zastaru na relativnu i apsolutnu, dok novi sustav poznaje isključivo jedinstveni (fiksni) rok zastare.
Zakon.hr +1
Razlika u izračunu najbolje se vidi ako usporedimo matematičke modele na konkretnom primjeru kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina (što je čest slučaj kod uobičajenih oblika gospodarskog kriminala).
- Stari sustav: Relativna i Apsolutna zastara
U starom sustavu (koji se primjenjivao u aferama iz 90-ih, poput Dubrovačke banke), zastara je ovisila o akcijama suda i tužiteljstva.
Relativna zastara (baza): Za djelo s kaznom do 5 godina, relativni rok iznosio je 5 godina. Sat je počeo teći od dana počinjenja djela. Međutim, svaka radnja suda ili DORH-a (izdavanje naloga, poziv na ročište, ispitivanje svjedoka) prekidala je taj rok, te je on počinjao teći ispočetka.
Apsolutna zastara (maksimum): Kako postupci ne bi trajali vječno uslijed stalnih prekida, zakon je uveo pojam apsolutne zastare. Ona je matematički iznosila dvostruki iznos relativnog roka.
Formula apsolutne zastare:Relativni rok×2=Apsolutna zastaraFormula apsolutne zastare: Relativni rok x 2 = Apsolutna zastara
Formula apsolutne zastare: Relativni rok × 2 = Apsolutna zastara
Matematički primjer po starom zakonu:
Djelo počinjeno: 1. siječnja 2000.
Relativna zastara: 5 godina.
Apsolutna zastara:
5×2=10 godina.
Ishod: Bez obzira na to koliko je radnji sud poduzeo i koliko se puta rok prekidao, kazneni progon je morao biti trajno obustavljen 1. siječnja 2010.. Obrana je stoga često taktički odgađala ročišta kako bi dočekala taj magični datum.
- Novi sustav: Jedinstveni rok zastare
Novi Kazneni zakon u potpunosti je ukinuo prekide zastare proceduralnim radnjama. Više ne postoji ‘resetiranje’ roka slanjem sudskih poziva. Umjesto toga, uveden je znatno dulji, ali fiksni jedinstveni rok, unutar kojeg država mora dovršiti postupak i donijeti pravomoćnu presudu.
Zakonodavac je dramatično povisio bazične rokove kako bi spriječio propadanje predmeta:
| Propisana kazna zatvora za djelo | Novi jedinstveni rok zastare |
| Za djela s kaznom dugotrajnog zatvora (20–40 godina) | 40 godina |
| Za djela s kaznom zatvora preko 10 godina | 30 godina |
| Za djela s kaznom zatvora preko 5 godina | 20 godina |
| Za djela s kaznom zatvora preko 3 godine | 15 godina |
| Za djela s kaznom zatvora preko 1 godine | 10 godina |
| Za djela s kaznom zatvora do 1 godine ili novčanom | 6 godina |
Matematički primjer po novom zakonu:
Za isto kazneno djelo s propisanom kaznom do 5 godina, jedinstveni rok zastare sada iznosi 15 godina (za djela s kaznom preko 3 godine primjenjuje se rok od 15 godina).
Djelo počinjeno: 1. siječnja 2026.
Zastara nastupa: 1. siječnja 2041.
Ishod: Nema prekida, nema računanja ‘duplog vremena’. Sat kuca ravno 15 godina, bez obzira na to bježi li optuženik ili se ročišta odgađaju (osim u rijetkim situacijama zastoja, npr. ako optuženi dobije saborski imunitet).
Izravna usporedba dvaju sustava
| Karakteristika | Stari sustav (Apsolutna zastara) | Novi sustav (Jedinstveni rok) |
| Konstrukcija | Relativni rok + Prekidi
→right arrow → Apsolutni rok (dvostruko duži) |
Jedinstven fiksni rok određen težinom kazne |
| Utjecaj rada suda | Svako ročište vraća relativni rok na nulu | Radnje suda uopće ne utječu na tijek roka |
| Taktika obrane | Isplativa: Odugovlačenje do isteka dvostrukog roka donosi slobodu. | Neisplativa: Rokovi su znatno dulji (npr. s 10 skočili na 15, 20 ili 30 godina). |
Zakonodavac je novim sustavom zapravo poslao poruku pravosuđu: država vam daje fiksno, ali izdašno vrijeme (primjerice 20 ili 30 godina za teži gospodarski kriminal) da dovršite posao, ali trikovi s procesnim prekidima i ‘resetiranjem’ satova više ne prolaze.“
Blaži zakon za počinitelje
- Kako sudovi postupaju kada je djelo počinjeno u vrijeme starog zakona, a sudi mu se prema novom?
– Kada je kazneno djelo počinjeno u vrijeme starog zakona, a suđenje se odvija nakon što je na snagu stupio novi zakon, sudovi postupaju prema ustavnom i kaznenopravnom načelu obvezne primjene blažeg zakona za počinitelja (lat. lex mitior).
Ovo je jedno od temeljnih načela pravne države, upisano u Ustav Republike Hrvatske i Kazneni zakon. To znači da sud ne smije automatski primijeniti novi zakon, već mora provesti detaljnu usporedbu oba zakona i primijeniti onaj koji je povoljniji za optuženika.
Sud u takvim situacijama postupa kroz točno definiran proces u tri koraka:
- In concreto usporedba (Usporedba na konkretnom slučaju)
Sud ne uspoređuje zakone općenito, nego gleda kako bi oba zakona utjecala na optuženika u tom konkretnom postupku. Sudac mora virtualno presuditi slučaj po starom zakonu, a zatim po novom zakonu, te usporediti ishode.
- Kriteriji po kojima sud određuje koji je zakon blaži
Zakon se smatra blažim ako ispunjava neki od sljedećih uvjeta (poredanih po važnosti):
Dekriminalizacija: Ako novi zakon uopće više ne smatra to djelo kaznenim djelom, primjenjuje se novi zakon i optuženik se odmah oslobađa.
Zastara (Ključni element): Ako je prema starom zakonu već nastupila apsolutna zastara prije nego što je novi zakon stupio na snagu, sud mora obustaviti postupak. Novi zakon ne može ‘oživjeti’ djelo koje je po starom zakonu već otišlo u zastaru.
Blaža kazna: Ako su po oba zakona djela kažnjiva i u tijeku, gleda se propisani zakonski minimum i maksimum. Ako stari zakon propisuje kaznu od 1 do 5 godina, a novi od 1 do 8 godina, stari zakon je blaži.
Olakotne okolnosti i uvjetna osuda: Gleda se koji zakon nudi veće mogućnosti za izricanje uvjetne osude, rada za opće dobro ili veće ublažavanje kazne.
- Zabrana kombiniranja zakona (Načelo jedinstvenosti)
Ovo je najvažnije pravilo za suce. Sud ne smije ‘uzeti najbolje iz oba svijeta’.
Primjer: Sudac ne može uzeti manju kaznu iz starog zakona, a povoljniji način računanja zastare iz novog zakona. Mora odabrati samo jedan zakon i primijeniti ga u cijelosti na cijeli slučaj.
Kako to izgleda na primjerima iz sudske prakse?
Scenarij A (Stari zakon je blaži):
Djelo je počinjeno 1998. godine. Suđenje je 2015. godine. Prema starom zakonu, apsolutna zastara za to djelo iznosi 10 godina (i istekla je 2008.). Prema novom zakonu, jedinstveni rok zastare je 20 godina (i istekao bi tek 2018.).
Postupanje suda: Sud primjenjuje stari zakon jer je za počinitelja blaži (donosi mu zastaru) i donosi odbijajuću presudu. Zbog ovakvih situacija propale su mnoge afere iz 90-ih.
Scenarij B (Novi zakon je blaži):
Djelo je počinjeno 2010. godine pod starim zakonom koji je za taj oblik gospodarskog kriminala predviđao kaznu od 3 do 10 godina zatvora. Novi zakon, koji je stupio na snagu kasnije, za isto djelo smanjuje kaznu na raspon od 1 do 8 godina zatvora.
Postupanje suda: Sud primjenjuje novi zakon jer je zapriječena kazna manja, što je povoljnije za počinitelja.“
