SOLUS CATHOLICUS – Dijabolično podcjenjivanje

Gospodo sekularni fundamentalisti, Hrvatska je sekularna država, ali je i demokratska

Vjerujem da sam već potrošio puno snage pisajući o tome kako je društvo u kojem se nalazimo doživjelo snažnu moralnu dekadenciju koja se postupno pretvara u dogmu. Svatko onaj koji tu "dogmu" dovede u pitanje, tko digne svoju riječ protiv diktature relativizma koja je u društvu prisutna, ne će se dobro provesti. A ta snažna moralna dekadencija ima svoja razna očitovanja. Jedno od tih očitovanja je rad na tome da se djelovanje Crkve što god je moguće više podcijeni, izruga, dovede u pitanje. Naime, o čemu je riječ? Riječ je to tome što se svaki trud Crkve da djeci, mladima, bolesnicima, ljudima koji pripadaju ranjivim skupinama – navijesti evanđelje – dovodi u pitanje i prikazuje se kao ograničavanje čovjekove slobode, i razlažu se teorije koje se u nekim segmentima čak nazivaju i znanstvenima kako bi se djelovanje Crkve ograničilo i svećenike, kao i redovnike i redovnice, te vjeroučitelje vratilo natrag u "sakristije". Mi kao Crkva i kao kršćani dobro znamo zbog čeka to čine neprijatelji Crkve – neoliberali, masoni i neokomunisti. Čine to zato što u nama gledaju krvne neprijatelje, i zato što nas se boje. Služe se humanističkim riječnikom, teoretizacijom ljudskih prava i tolerancije, kao i demokracije koja vrijedi samo za njih, ali ne vrijedi za njihove neprijatelje, tj. za neistomišljenike.

U njihove totalitarne i podcjenjivačke mentalne sklopove dobro došli su samo oni koji mrze Crkvu i ne prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu. Svi drugi su iz njihovih mentalnih sklopova izopćeni. Njima smeta što vjeroučitelji uče djecu moliti, što ih uče kako ljubiti Boga i bližnjega, smeta im pristutnost svećenika u bolnicama, da svećenik tješi i hrabri bolesnike i da se moli za njih, smetaju im procesije za velike blagdane, pa se rugaju iz njih, užasno im smetaju prisutnost duhovne osobe u vrtićima. I cijelo vrijeme se susrećemo sa onom mantrom kako je Hrvatska sekularna država. Jest, gospodo sekularni fundamentalisti, Hrvatska je sekularna država, ali je i demokratska država koja mora biti otvorene za sve segmente čovjeka i društva, pa tako i za duhovni i za religiozni. Koji god segment društva ova država pokuša zabraniti i izbaciti ga iz javnog života ona postaje diktatorska tvorevina  u kojoj je demokracija samo privid. Ali sekularni fundamentalisti to nikako da shvate, jer su inficirani duhom oduzimanja ljudskih prava roditeljima da odgajaju svoju djecu u vjeri, inficirani su duhom kojemu radikalno smeta vjeronauk u školi.

Čak štoviše, oni će kao maloumnici kopati i raskopavati vjeronaučne udžbenike kako bi u njima pronašli nekakavu manjkavost, dali je u javnost i tako ponizili taj plemeniti predmet koji je toliko dobra učinio djeci i mladima koji su ga pohađali. I ako bi tu manjkavost našli, odmah bi to zatrubili u medijima, što im jest i cilj – mentalno, duhovno i moralno zgaziti sve one koji se zalažu za mir, ljubav i toleranciju u društvu, a to su kršćani. Ante Tomić, veliki pisac naših jugoslavenskih naroda i narodnosti veli kako je u Hrvatskoj teško biti manjina. Da, teško je biti manjina, jer su upravo katolici, istinski katolici manjina u Hrvatskoj. Imamo katolike koji su kao takvi deklarirani. No, postavlja se pitanje koliko bi i tko od naših deklariranih katolika imao hrabrosti dati svoj život za Krista i braniti svoju vjeru? Vjeran dio Božjega naroda koji se hrani sakramentima, koji svoju vjeru živi, koji istinski voli Krista uistinu je manjina. Zato je važno da ta manjina nauči biti sol zemlje i svjetlost svijeta.

Zato je važno da Crkva okuplja upravo taj vjerni dio Crkve koji će biti četa okupljena oko euharistijskoga Isusa i BezgrJešnoga Srca Marijina, te će snagom molitve pobijediti sotonske i masonske snage bezboštva i onih koji se rugaju iz Božjih zapovijedi. Isusova pobijeda je konačna, on će pobijediti sve sotonske sile, pobijedit će sve one koji se dižu protiv evanđelja, Krista i njegove Crkve, protiv svećenika i predanih vjernika. Ali do Isusovog konačnog dolaska može proći još mnogo vremena i mnoge duše mogu biti izgubljene, jer se za njih nitko ne žrtvuje niti ne moli. Crkva zato mora očvrsnuti svoje pozicije u Hrvatskoj na onim područjima gdje djeluje, potrebni su nam nove pastoralne vizije – upravo zbog toga da djeluje na duše i privodi ih Bogu. A učvrščivanje tih pozicija sastoji se u tome da se digne glas molitve i evanđelja protiv sotonskih i masonskih sila koje žele sve dijabolično podcijeniti i tako dovesti u pitanje naviještaj Krista i progoniti kršćane. Bez hrabrosti i molitve nema napredka, a sv. Pavao nam kaže da nam Bog nije dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.

Pavle Primorac