Žigmanov: Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, kao jedina politička organizacija Hrvata u Republici Srbiji s kontinuiranom političkom prisutnošću…
Srbijanski ministar za ljudska i manjinska prava u nedefiniranom obliku (mislim, kao „ministar“) i predsjednik „jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji“ u raspadajućem stanju (mislim, kao „predsjednik“) ponovo je danas u ovdašnji hrvatski puk ispalio svoj zvučni top preko facebook portala svoje stranke. No, ovog puta se puk nije razbježao, ali će se svi razbježati od Žigmanova.
Nakon topa…
Zvuk novog Žigmanovljevog topa zvuči ovako: (citat u cijelosti)
U demokratskim društvima, osobito onima s izraženom multinacionalnom strukturom poput Republike Srbije, političko djelovanje nacionalnih manjina mora se temeljiti na visokoj razini osobne i institucionalne odgovornosti, te na razboritosti i zrelosti. Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, kao jedina politička organizacija Hrvata u Republici Srbiji s kontinuiranom političkom prisutnošću, od svojega osnutka nastoji dosljedno njegovati upravo takva načela u svojemu djelovanju. Ono ne počiva na dnevnoj politizaciji i politikanstvu, već na strateškoj promišljenosti, na svijesti o dugoročnim ciljevima zajednice te na čuvanju i unapređenju društvenoga položaja pripadnika hrvatske zajednice.
U tom okviru valja promatrati održavanje redovite komunikacije i njegovanje suradničkih odnosa s najvišim predstavnicima srbijanskih državnih vlasti, što onda uključuje i moj odaziv kao predsjednika DSHV-a na nedavne konzultacije s predsjednikom Republike Aleksandrom Vučićem. Takav susret, naime, nije izuzetak niti nekakav incident, već dio ustaljene i legitimne političke prakse koja proizlazi iz institucionalne potrebe da se u procesu formiranja nove vlade saslušaju i uvaže stavovi svih relevantnih političkih subjekata. Za manjinske stranke, koje nemaju luksuz političke neodgovornosti ili taktičkog distanciranja, već su pozvane djelovati kao glas i interes svojih zajednica, takve konzultacije nisu samo politička prilika, već i obveza. Tim prije, jer ona u našem slučaju proizlazi iz ranijih odluka Vijeća DSHV-a da zajednica bude zastupljena u institucijama u kojima se donose odluke kako bi njezine potrebe i interesi mogli biti artikulirani. Na koncu, to je moja i obveza na temelju 41. članka Statuta.
U povodu odaziva na konzultacije, kao predsjednik stranke, obavio sam telefonske razgovore s većinom članova Predsjedništva DSHV-a, uvažavajući kratke rokove i dinamiku političkog procesa. Tom prilikom dobio sam suglasnost za navedeni susret, uz razumijevanje i podršku temeljem međusobnog povjerenja koje bi svaka ozbiljna politička organizacija morala njegovati u vlastitoj hijerarhiji. Povjerenje u političkom djelovanju nije apstraktna kategorija, već konkretan preduvjet operativnosti i djelotvornosti ukoliko se želi očuvati institucionalna stabilnost, jasnoća komunikacije i vjerodostojnost prema zajednici. Naknadna promjena mišljenja od strane dvojice članova Predsjedništva, iskazana u formi javnog nezadovoljstva, ne samo da otvara pitanje unutarstranačke kohezije, već i narušava do sada mukotrpno građenu sliku jedinstva i političke odgovornosti u djelovanju DSHV-a.
U ovome trenutku želim jasno i bez zadrške istaknuti zabrinutost zbog sve izraženijega trenda političke fragmentacije hrvatske zajednice u Vojvodini, koji ne proizlazi iz idejnih razlika ili demokratskog pluralizma, već iz uspostave paralelnih struktura lojalnosti koje se oblikuju oko pojedinaca i interesnih skupina. Svjedočimo pojavi u kojoj određeni pojedinci, osnaženi, prije svega, pristupom financijskim i institucionalnim resursima iz Republike Hrvatske, djeluju mimo, pa i protiv volje većinskog političkog tijela zajednice. Takvo djelovanje nije samo nedopušteno, već i uvelike štetno, budući da potkopava politički legitimitet DSHV-a. Usto, ono ugrožava i autoritet legalno izabranih predstavnika, stvara percepciju političke nestabilnosti i podgrijava klijentelističke obrasce, koji su u suprotnosti sa svim temeljnim načelima na kojima počiva suvremena demokracija, organizacija manjinskih zajednica i europski model zaštite manjinskih prava.
Hrvatska je zajednica premala i demografski ranjiva da bi si mogla priuštiti luksuz unutarnjih političkih sukoba, destruktivnih ambicija i razaranja postojećih institucija iznutra. Svaki pokušaj delegitimizacije DSHV-a zapravo je pokušaj oslabljivanja političke artikulacije interesa Hrvata u Srbiji. A svaki oblik opstruiranja legitimnih političkih procesa unutar zajednice, naročito kada je potpomognut izvaninstitucionalnim resursima – po svemu sudeći kupovinom lojalnosti i besprizornom trgovinom utjecaja, nije samo čin političke neodgovornosti, već i ozbiljan vanjski udarac na političku instituciju zajednice.
U svjetlu svega iznijetog, smatram svojom obvezom javno ukazati na neprihvatljivost političkog ponašanja koje se, skriveno iza tobožnje brige za zajednicu, zapravo svodi na strategiju osobne promocije nekoliko pojedinaca, poticanje razdora i destabilizaciju stečenih pozicija hrvatskog naroda u institucionalnom poretku Republike Srbije. Oni koji danas s posebnom gorljivošću iz pozadine povlače poteze, okupljaju neformalne skupine, šapuću po hodnicima, dijele novac i obećavaju sinekure, dok u javnosti nastupaju s lažnom dozom principijelnosti, zapravo svjedoče o vlastitom političkom nedoraslosti, ali i potpunom nerazumijevanju povijesnog trenutka u kojem se naša zajednica nalazi. Postati politički aktivan znači, prije svega, biti spreman na odgovornost, na donošenje odluka u realnom vremenu i pod pritiskom složenih okolnosti – a ne na cinično kalkuliranje s marginâ i djelovanje protivno interesima one iste zajednice čije se povjerenje navodno traži.
Pozivam, stoga sve dobronamjerne članove i suradnike DSHV-a, kao i širu hrvatsku zajednicu, da prepoznaju ove destruktivne obrasce ponašanja, da ne nasjedaju na retoriku uvrijeđenih ambicija i da ostanu vjerni ideji našega političkog jedinstva i zrelosti. Neka ostrašćeni impulsi, zakulisne ambicije i sitni interesi ostanu ono što i jesu – kratkotrajni i štetni pokušaji destabilizacije, koji u konačnici ne govore ništa o snazi DSHV-a, već jedino o slabosti njihovih pokretača. Demokratski savez Hrvata u Vojvodini nastavit će svoje djelovanje bez zadrške i s punim povjerenjem u vlastiti institucionalni integritet, jer smo svjesni da nikakva buka sa strane ne može nadglasati tišinu istinske odgovornosti.
Predsjednik DSHV-a
Tomislav Žigmanov, v. r. (kraj citata)
Ovome su najbolji komentari pristigli za manje od dva sata od pucnja, a očekuje se lavina sličnih:
Goran Martić: “Hrvatska zajednica je premala”…a njemu se teško konzultirati sa svojim prvim suradnicima. Bolest od koje lako oboljevaju “lideri” na ovim našim prostorima.
Lojzija Stantic: Ugledao se na Bgd. autokrate kojje nikog nista ne pitaju, smatrajuci da su Bogom dati i da su nezamenljivi.
Krunoslav Djakovic: Izgleda da g. Zigmanov ima ozbiljnih problema sa matematikom i znacenjem rijeci “vecina”. Ne znam kako je mogao telefonski razgovarati sa “vecinom” kada je vecina potpisala dokument. G. predsjednice pokazite barem trunku postovanja prema clanovima stranke i nemojte nas praviti budalama. Vise ne nasjedamo na Vase lazi!
Deni Terzic: Užasno dug i dosadan članak sa samo jednim ciljem – da opravda politiku osobnih namjera Zigmanova i kruga ljudi oko njega. A posebno je zanimljiv dio gdje Zigmanov govori o tome kako su “pojedinci osnaženi financijskom potporom iz ” Pa, naravno za razliku od tebe koji dobijaš novce od autokrate i onog koji pokušava sprovodit politiku srpskog (polu)sveta.
Ivica Mamuzic: Lik “stranka to sam ja” zaboravlja da na poslednjim parlementarnim izborima nije dobio podršku Vojvođanski Hrvata i da ne zastupa interese isti. Prema tome ili ostavka ili isključenje iz stranke kojoj je naneo veliku štetu.
Alen Kumer: Ovo govori (tj piše) čovjek koji je i sam bio disident u DSHV-u 90-ih godina prošlog stoljeća i u konstantnoj konfrontaciji sa tadasnjim predsedništvom na čelu sa mr Belom Tonković…ima nas koji nismo zaboravili 90-e
Petar Andrašić: Koji pogled? Ovo je strasnije od napisanog. Jeza da te prođe. Ovo vec mora da ima neku dijagnozu.
Mladen Šimić: Ovo smiješno postaje…
