Na putu prema neugljičnoj budućnosti energetike, gospodarstva i cijelog društva, Hrvatska je kornjača, a ne zec. Polako, ali sigurno pa tko doživi…
EGE 3/2025 • lipanj / srpanj / kolovoz
Stara izreka kaže da, ako ne znaš kamo ideš, svaki ti je put dobar… Kada je riječ o daljnjem razvoju energetike u svijetu, on je jasan i podrazumijeva energetsku ili zelenu tranziciju. To pak znači dekarbonizaciju, odnosno napuštanje fosilnih goriva i prelazak na isključivo obnovljive izvore i posvemašnju elektrifikaciju.
Kako se kod nas ostvaruju projekti obnovljivih izvora, vjerojatno će tek rijetki od nas dočekati kraj energetske tranzicije. Što god o tome mislili katastrofičari i vječni prigovaratelji na sve što se kod nas radi, unatoč toj poslovičnoj sporosti ostvaruju se mnogi zanimljivi projekti. Sunčanih elektrana sve je više i njihova je ukupna snaga prešla magičnu granicu od 1 GW, a ni s vjetroelektranama ne stojimo loše. Geotermalni projekti su u zamahu, barem kada je riječ o istraživanjima i pripremnim radovima. Dizalice topline ugrađuju se sve više. Kada je pak o hidroenergiji riječ, ako se ikada budu izgradile neke nove hidroelektrane većih snaga, to će biti na Savi oko Zagreba jer drugih pogodnih lokacija zapravo i nema. Od obnovljivih izvora preostaju još biomasa, bioplin i otpad, gdje je nastupila određena stagnacija. Prema najavama, prvo takvo postrojenje moglo do 2029. godine biti izgrađeno u Šibeniku.
Zaključak se nameće sam po sebi: na putu prema neugljičnoj budućnosti energetike, gospodarstva i cijelog društva, Hrvatska je kornjača, a ne zec. Polako, ali sigurno pa tko doživi…
