Zločinački srpski način obračunavanja s Hrvatima je Hrvatima dozlogrdio do te mjere da su se Hrvati počeli mobilizirati za vlastitu obranu i boriti se protiv srpskog terorizma
Slobodni.net
Otporaš: 19. 4. 2012., 15:26:35 #40
Poštovanome drugu DUH-u,
(Ovaj Srbin nije htio da ga ja oslovljavam sa “kolega” pa sam zato stavio drug. Njegovo koristničko ime je DUH. On je Srbin, rođen u Beogradu 1954. od oca titova prvoborca, na portalu Slobodni.net bio je jedan od Administratora. Ja sam tu bio prijavljen pod korisničkim imenom Otporaš. Često sam tu pisao o našoj hrvatskoj povijesti, branio borbe Hrvata koji su stvarali i Stvorili našu Nezavisnu Državu Hrvatsku Deseti Travnja 1941. Taj Srbin DUH i ja smo se često prepucavali i odgovarali jedan drugome na naše opise. Jedan od tih opisa je i ovaj što svima dajem do znanja što sam mu odgovorio, i ubrzo iza toga su me banirali, ali sam ovo sačuvao kao jedan dio naše zajedničke hrvatske povijesti.
Mile Boban,
Austin, Teksas,
ponedjeljak 18. kolovoza 2025.
Mo. Otporaš.)
Hrvati nisu krivi za događanja u Drugomu svjetskom ratu
Poštovani ja i mislim na WW2. Svi oni koje misle da su Hrvati krivi za početak rata na području Hrvatske 1941. godine, su nemilosrdno u krivu. Ne ću ih kriviti za njihovo mišljenje kojeg oni u svojim mislima nose već godinama. Krivi su oni koji su im naturili svoja kriva mišljenja o zbivanjima prije, za vrijeme i poslije rata.
25 točaka
Da bi se moglo trijezno i s povijesnih pogleda o tome razgovarati, potrebno je početi iz početka.
(1) Prvi početak je bio Krfska deklaracija iz godine 1917. koju su potpisali kneževina Srbija i jugoslavenski odbor kojeg je, hoćeš/nećeš, predvodio Hrvat dr. Ante Trumbić.
(2) Ta deklaracija se je potpisala da u zajednici takozvanih “slavenskih” naroda, u ovom slučaju i u to doba su bili dominantni Hrvati i Srbi, radimo i borimo se protiv austrougarske monarhije. Hrvati kao i pošteni Srbi su mislili da ćemo u toj zajednici biti jači i otresti se austrougarske monarhije, te kasnije, svaki za sebe imati svoju vlastitu državu, Hrvati Hrvatsku a Srbi Srpsku državu.
(3) Kada je završio WW1 1918. i na Versaillskoj konferenciji za MIR u lipnju 1919. godine ta zajednička zemlja je priznata kao kraljevina SHS, tj. Srba, Hrvata i Slovenaca.
(4) Srbi opijeni pobjedama balkanskim ratovima iz 1912.-1913. su odmah pomislili da je i Hrvatska njihova zemlja, koju da su im je Velika Antanta darovala Tajnim Londonskim Ugovorom iz 1915. godine.
(5) Srbi su odmah počeli svim državnim aparatima i dekretima uskraćivati, isticati i zabranjivati Hrvatima svako nacionalno obilježje do te mjere, da svako isticanje hrvatstva i hrvatske nacionalne zastave bilo je ugušeno u krvi i žrtvama.
(6) Hrvati su počeli otvoreno govoriti da se mirno raziđemo, svako sebi i svak za sebe. Sazvana je skupština u Beogradu da se o tome raspravlja. Srpska radikalna stranka je potajno radila po direktivi kralja Aleksandra te izvršili najbrutalniji pokolj Hrvata u sred parlamenta i u sred Beograda 20 lipnja 1928. godine.
(7) Taj zločinački srpski način obračunavanja s Hrvatima je Hrvatima dozlogrdio do te mjere da su se Hrvati počeli mobilizirati za vlastitu obranu i boriti se protiv srpskog terorizma kojeg su oni širili po Hrvatskoj.
(8) Tada je kralj Aleksandar uvidio opasnost za državu kojoj je on bio “njegovo visočanstvo”, te je raspustio stranke i konstitucije te uspostavio diktaturu 6 siječnja 1929. godine. Tek tada počinju svi gori jadi nad Hrvatima i Hrvatskom, sve u ime naroda i države.
(9) Dr. Ante Pavelić u svojoj ljubavi za Hrvatsku nije vidio drugog izlaza osim osnutka jedne hrvatske revolucionarne organizacije sa svrhom da se svim raspoloživim sredstvima suprotstavi srpskom nasilju, pa i uz potrebu oružja, s lozinkom: LJUTA TRAVA NA LJUTU RANU. Dao je toj organizaciji ime USTAŠA, što je jedna stara hrvatska izreka koju su Hrvati u prošlosti koristili protiv svakog tiranina kada su se Hrvati trebali USTATI na obranu svojih Domova i svoje Države Hrvatske.
(10) Hrvatski revolucionarni Ustaški Pokret je osvetio hrvatske zastupnike HSS koje je Puniša Račić poubijao 20. lipnja 1928. godine usred parlamenta, ubivši srpskog kralja u Marseilleu 9. listopada 1934. godine.
(11) Poslije tog atentata srpska kraljevska Jugosklavija postaje sve više i više nepopularna u međunarodnim krugovima. Njegovo “visočanstvo” princ knez Pavle sa svojim ministrima pristupa 25 ožujka 1941. Trojnom Paktu Rim, Berlin, Tokio u najvećoj nadi da mu se kraljevina SHS sačuva.
(12) Srpski radikalni krugovi oko mladoga princa Petra drugoga su bili nezadovoljni političkim ishodom koji je vodio do jedne minimalne olakšice Hrvatima sa njihovom Banovinom Hrvatskom na čelu dra. Vladka Mačeka i njegove HSS.
(13) Srpski general Simović sa svim svojim vojničkim kadrom u suglasnosti pukovnika Draže Mihailovića pripremaju puč 27 marta (hrvatski ožujka) s lozinkom: Bolje rat nego pakt. Svrgnili su kneza Pavla što je razljutilo Hitlera te je napao srpsku kraljevinu Jugoslaviju.
(14) Hrvati ne samo da koriste nego su iskoristili tu međunarodnu političku situaciju i Proglasili Svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku DESETOG TRAVNJA 1941 godine.
(15) Srbima to nije bilo po volji te su svim silama i vojničkim potencijalima udarili na Hrvatsku koja uobće još nije imala ni vojske niti vojničkog kadra.
(16) Srbi, bolje rečeno srpski četnici Draže Mihailovića su nemilosrdno počeli ubijati Hrvate bez ikakvoga biranja. Njihova, četnička lozinka je bila ubijati sve što je hrvatsko, tako: DA OD ZLA RODA NEMA NI PORODA, kako su znali govoriti.
(17) Kada su nenaoružani Hrvati to vidjeli, počeli su se organizirati u vojničke skupine, vojničke redove, u ustaške postrojbe, ne da “kolju i ubijaju” kako su naši hrvatski neprijatelji to drugima govorili, pa i vama poštovani kolega, odnosno druže, DUH, nego da se brane.
(18) U toj isključivo nacionalnoj obrani Hrvati su imali svako Božje, ljudsko i međunarodno pravo da se brane i da se obrane. U toj borbi za obranu nacionalnih hrvatskih života, glupo bi bilo reći da nije bilo i nevini i nedužni žrtava za koje je svaki rat kriv.
(19) Trebamo uvijek imati na umu i pred očima činjenicu da svaki rat za sobom nosi više nedužni i nevini žrtava nego, recimo, vojnički žrtava.
(20) To se je najviše moglo vidjeti i osjetiti na području Hrvatske za vrijeme WW2. Zašto? jednostavno zato što nam je sličan jezik, što smo izmiješani, što u mnogim slučajevima poznajemo jedni druge, te, uz sve to, srpski četnici u zajednici sa partizanima su iz taktičkih i strateških razloga napadali pravoslavna sela u odori hrvatskih vojnika, kako bi dali do znanja srpskom pučanstvu da su to bili ustaše. Nedugo iza toga dolaze isti četnici i partizani preobučeni u njihove vojničke odore da im “pomognu” i da ih spase od “ustaškog noža”, kako su znali govoriti, te ih nagovaraju da im se priključe/pridruže i da sa njima pođu u šumu. Tako su se u zajednici četnici i partizani borili protiv Hrvata i protiv Hrvatske Države.
(21) Iz šume zna se što se je radilo. Diverzija. Protiv koga? Protiv Hrvata i Hrvatske Države. S kim; četnici i partizani zajedno.
(22) Hrvatska Država kao i svaka druga država na svijetu je tražila te “diverzante”, hapsila ih i privodila hrvatskom narodnom sudu. (Vidi knjižicu DRINU 1956. i tu se može pronaći mnoge stvari što se tiče suda NDH)
(23) Tako je nastala fama o “ustaškim zločinima” koji uobće, u smislu zločina, nisu ni postojali. Ekscesa dakako da je bilo. To je što svaki rat za sobom nosi.
(24) Da smo mi Hrvati dobili rat u drugom svjetskom ratu, povijest bi se drugačije pisala. Hrvati bi tada bili najbolji na svijetu. Svakako da smo mi i danas najbolji zahvaljujući našoj uljudnosti.
(25) Nadam se prijatelju, odnosno druže, DUHU da sam odgovorio na sva vaša moguća pitanja i želje. Uz iskrene poZDrave. Otporaš.
Saznajte više: Partizansko antifašistički zločini nad hrvatskim narodom!
