U ribarstvu i industriji istakli su se Ivan Orlić, Miguel Kulušić Miloslavić, te Luka Baraka Torić
Roque Roković rođen je u Dubrovniku 1891. godine. Uspio u trgovini i rudarstvu. Ugledan, human, topao vjernik. Pomagao gradnju škola, vrtića, crkvi. Bio predsjednik Trgovačke komore, zamjenik gradonačelnika Cerro de Pascue, predsjednik Jugoslavenskog dobrotvornog društva (na slici).
Sin Lorenzo je kao poručnik konjaništva 1941. junački pao u ratu protiv Ekvadora; ulice i trgovi nose njegovo ime.
Nikola Lešević je bogati trgovac, sin Pablo je liječnik.
Andro Puljizević je bio tajnik savjetnik konzula austrijskog Ćurlice.
Gverovoći su i danas poznati po restoranu u Zatonu, zapadno od Dubrovnika.
Luisa Kukuljica (Cuculiza) je prošla karijeru od gradonačelnice Huanaca do ministrice za ženska pitanja.
Augusto Cardic je arheolog, Miloslavići špediteri.
U ribarstvu i industriji istakli su se Ivan Orlić (1927. – ?), Miguel Kulušić Miloslavić (1925.-1996.) te Luka Baraka Torić (1933. – ?). Luka je istaknuti humanitarac koji zapošljava tisuće ljudi. Kaže: “Moj život je more.”
Istaknute su obitelji Sekula, Purin, Rakigjija, Škaprlenda, Andres Sambrailo, Srećko Šic, Kulušić, Vlaštica, Nadramija, Kristović, Doršner, Mrđenović, Kurtović, Ucović, Zlošilo, Susffalić (?), Kisić, Milić, Birmiša, Blažević, Vukanović, Baković, Farčić, Marangunić, Fortunić, Galjuf, Lupis…
Svećenici vojni peruanski biskup mons. Salvador Pineira Nesanović, mons. Drago Balvanović, te peruanski pukovnik Dane Markovinović.
Alejandro Farčić je peruanski general.
Antonio Jovanović je bankar.
Počasna konzulica je bila agilna Antica Kuljevan, a zanimalo bi me je li hrvatski pjesnik i veleposlanik u Peruu Boris Maruna (2003./4.) ostavio kakve zapise.
Hrvatske ustanove imaju dugu povijest, ipak glavnina se ujedinila oko 1906. godine. Kako kaže Starčević o strančarenju u Hrvata, tu je vidljivo kao i u domovini. Glavna struja od austrijskoga pokroviteljstva ide do slavenske, jugoslavenske, pa lokalne nakon 1945. (Ime udruge iseljenika Dubrovnik) do vraćanja hrvatskom imenu po osamostaljenju matice domovine. Nekoliko obitelji hercegovačkih Srba nakon napetosti zbog događaja u kraljevini Jugoslaviji s vremenom se stopilo sa Hrvatima.
Udruge su bile socijalno aktivne, posebno zbog teškoća sa zdravstvenom zaštitom, pokopom i drugdje gdje je pomagala međusobna solidarnost.
Najviše Hrvata bilo je u Komi, Cerra de Pascui, Iquiqeu, Casapalci, Huanucu, Callau itd
U športskim i kulturnim društvima mladi potomci Hrvata u Peruu druže se i njeguju sjećanja na domovinu Hrvatsku.


