Gdje mi jutrom bacaju pijesak u oči
Nemoćna i prestrašena gledam,
kako se ruše svjetlosni tornjevi mojih sanja.
Bijeli biser duše, rastače u crnu prašinu.
Mistični izvor
na kojem sam se nekoć kupala,
glasno jeca moleći se,
prizivaju dane mira i spokoja.
Zašto ovo dragocjeno vrijeme,
moram potratiti ispijajući gorčinu,
biti ovdje gdje mi jutrom
bacaju pijesak u oči.
Navečer postave omču iznad glave.
I nikad ne znam,
kad će mi zategnuti omču oko vrata.
