Don Anto Baković: “Život darovan za hrvatsku Boku”
Boka je prostor vjerske i nacionalne tolerancije. Dobro, tolerancije između nekad većinskih katolika (posebno u gradovima) i pravoslavaca koji su pretežno bili sabrani u Herceg Novom, Krivošijama i Grbalju.
Herceg Novi je bio katolički, pa muslimanski, pa pravoslavni grad.
Izgled Boke je kombinacija skandinavskog fjorda i dalmatinske (ili venecijanske i austrougarske) arhitekture.
Bez obzira na moje vrlo prijateljske stavove i odnose prema Crnogorcima moram istaknuti da su don Đura Perušinu ubio upravo crnogorski komunist. Takvih kojima je zakon bio u topuzu, a Marxova misao i staljinizam nova religija bilo je dakako i u Splitu i u Zagrebu; dosta je sjetiti se groznoga sudskoga procesa protiv blaženoga Stepinca. Udarite na pastira, stado će se bezglavo razbježati.
Knjiga Đure Vidmarovića
“Prilog povijesti Hrvata Gornje i Donje Lastve” (tiskano u Lastvi 2013.) napisao je Đuro Vidmarović, hrvatski diplomat, književni kritičar, pjesnik, književnik, prevoditelj i povjesničar. Rođen 1947. u blizini Lipovljana, Sisačko-moslavačka županija. Značajno je napomenuti da prevodi s ukrajinskoga, ruskog i slovenskog jezika.
Vidmarovićev imenjak don Đuro Perušina rođen je 3. veljače (sv. Vlaho!) 1879. u Donjoj Lastvi. Obitelj je starinom iz Lastve, pa bi bilo zanimljivo vidjeti jesu li dubrovački (tj. primorski iz sela Majkovi) Perušine doselili u Lastvu, ili je bilo obrnuto. Bio je začasni kanonik kotorske biskupije. O martiriju don Perušine se nije smjelo pisati u Jugoslaviji, stoga je prvi članak “Dragi naši hrvatski Bokelji, junaci i mučenici” napisao Krešimir Cervelin u listu “Politički zatvorenik”, lipanj/srpanj 1994., br 35./36.
Ne znam je li u rodu istoimenom svećeniku Cervelinu rođenom 1997., zaređenom 2024. godine.
O mučeničkoj smrti don Perušine pisao je i fra Petar Bezina 2000., “Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije 1941. – 1992.”
Don Anto Baković, koji je prvi ukazivao na demografsku propast Hrvatske, u djelu “Hrvatski martirologij XX. stoljeća” (2007.) predstavio je don Perušinu pod naslovom “Život darovan za hrvatsku Boku”. Don Baković ističe da se don Perušina nije bavio politikom, te bio svećenik u mirovini, ali zastupao stajalište da Boka pripada Hrvatskoj.
Kad se gost navečerao, ubio je domaćina…
Don Viktor Kaloćira (1911. – 1995.) svjedoči 1993. da su navečer 28./29. lipnja 1944. zakucala na vrata tri partizana, Anton Š. komunistički aktivist, Hrvat; Niko A. koji je također Hrvat i sekretar mjesnog (tzv. sreskog) komiteta KP, te I. P. koji je operativni oficir. Uz jelo i piće ugodno su razgovarali, čemu je bio nazočan uz don Kaloćiru i brat don Perušinin, Roko. Negdje između 22 i 23 h don Đuro Perušina je ustao i ispričao se da je umoran i da želi ići na počinak. I. P. je ustao i pokosio don Perušinu rafalom iz automatske puške.
Prije zločina su presječeni telefonski vodovi, što nam jasno kazuje da se ne radi o samovolji ili afektu.
Sve su zaplijenili
Dvije godine nakon umorstva vlasti su konfiscirale imovinu don Perušine. Čak su zaplijenili i zvono s kapelice obitelji Perušina.
Osim ormara, ormarića i klupa, bačvica i sl. “ukrali” su (tj. nacionalizirali) “sliku uokvirenu, 1 ikonu, 60 komada knjiga raznih pisaca, 1 viseća apoteka (ormarić za prvu pomoć op. T.T.), križ raspeća Kristova, 1 slika Gospe od Škrpjela, 2 slike sv. Terezije, 1 relikvija, 9 svijetnjaka, 1 slika sv. Antuna, 1 zvonce malo, 9 vaza za cvijeće, 9 komada knjiga crkvenih, 3 komada Evanđelja sa tri okvira, 1 kadionica, 1 trska za gašenje svijeća, 1 kadionica, “odežda” (odjeća) za služenje mise (misno ruho), 2 pokrivača za kalež, 1 uokvirena dozvola za služenje mise itd.”
Na ostavinsku raspravu don Perušininu nisu pozvali brata mu Roka, ali su imovinu don Đura dali općini Tivat za što je do sredine pedesetih XX. stoljeća Roko Perušina plaćao porez državi.
Spomenuti Rabljanin don Viktor Kaloćira optužen je 22. 4. 1948 zajedno sa svećenicima Jakovom Vreskom, Tripom Miloševićem i Ivom Stjepčevićem za podrivanje državnog i društvenog poretka.
Don Kaloćira je dobio 15 godina zatvora s prisilnim radom, pušten je doduše već 1954. kada je Broz “peglao imidž” Jugoslavije.
U Boki su još ubijeni don Gracija Sabljić (1909. – 10. 5. 1945.) i don Ivo Brajnović (? – 1942.). Don Sabljiću su izbili sve zube i udarali mu glavom u zid. Don Brajnović je uboden nožem; umirući nije htio odati svoga ubojicu kojega bi čekala sigurna smrt. Drugi brat Tripo je također ubijen, a Luku, novinara i publicista je spasila emigracija u Španjolskoj.
Pri “oslobađanju” Boke je poginulo dosta Konavljana koji su prisiljeni od partizanskih oficira jurišati preko goleti na njemačke bunkere.
