Četrdeset i četiri svećenika, devet bogoslova i dva brata laika ubili su Titovi partizani u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, u Hrvatskoj, navode franjevci koji su stigli u Rim nakon što su pobjegli iz Jugoslavije
Digitalni arhiv Široki Brijeg objavio je fotografije s opisom ‘Partizanske jedinice prije i nakon borbi za Široki Brijeg u veljači 1945. godine’.
Komentar: Kanadski mjesečnik za katoličku obitelj “Der Marienbote” (br. 10. god. XIV. srpanj 1946., str. 39) prenosi:
»Prema izvješću objavljenom u „Universeu“, londonskom časopisu, maršal Tito iz Jugoslavije provodi strašan progon Crkve. Četrdeset i četiri svećenika, devet bogoslova i dva brata laika ubili su Titovi partizani u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, u Hrvatskoj, navode franjevci koji su stigli u Rim nakon što su pobjegli iz Jugoslavije. U toj se provinciji oko 20 franjevaca nalazi u zatvoru, a mnogi drugi su oteti. Izbjegli franjevci kažu da je u franjevačkoj provinciji Bosne 12 redovnika pogubljeno, a 10 ih se vodi kao nestalo. Osam svećenika ubijeno je u Provinciji Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji, dok su u Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila i Metoda šest svećenika ubijeni, a neki nestali.
U Širokom Brijegu devet svećenika, pet studenata i jedan brat laik bili su zarobljeni od komunista, zatvoreni u prostoriji natopljenoj benzinom i spaljeni do smrti. Jedna od žrtava imala je više od 80 godina. Pet redovnika odvedeno je u Split, u Dalmaciji, i pogubljeno pokraj grobova koje su bili prisiljeni iskopati. Drugi svećenik je uhićen dok je služio misu, skinut s misnih haljina i strijeljan na rubu provalije.
Dana 14. veljače prošle godine, nakon zauzimanja Mostara, franjevački provincijal fra Leo Petrović, zajedno s poglavarom samostana i petoricom franjevaca, uhićen je, ubijen i njihova tijela bačena su u rijeku. Drugi svećenik je izvučen iz crkve i ubijen. Oko 120 župljana koji su ga slijedili na njegovom maršu smrti također su bili zlostavljani.
„Partizani“, kažu franjevci, „odlučni su uništiti vjeru u Jugoslaviji, osobito među katoličkom manjinom. Tito je upotrijebio svoju golemu vojsku kako bi lovio svećenike, uništavao crkvenu imovinu, progonio vjernike i uništio katoličanstvo u svim pokrajinama Jugoslavije, time nastojeći održati komunističku manjinsku vladu kojom upravlja.«
Datum: veljača 1945. / Lokacija fotografija: Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografija: nije specificirano / Arhiv fotografija: Muzej revolucije naroda Jugoslavije i časopis “Ilustrirani vjesnik” (Zagreb 2. veljače 1946. br. 24. str. 22 i 23.).
Opis: Partizanske jedinice prije i nakon borbi za Široki Brijeg u veljači 1945. godine
Komentar: Kanadski mjesečnik za katoličku obitelj “Der Marienbote” (br. 10. god. XIV. srpanj 1946., str. 39) prenosi:
– Prema izvješću objavljenom u „Universeu“, londonskom časopisu, maršal Tito iz Jugoslavije provodi strašan progon Crkve. Četrdeset i četiri svećenika, devet bogoslova i dva brata laika ubili su Titovi partizani u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, u Hrvatskoj, navode franjevci koji su stigli u Rim nakon što su pobjegli iz Jugoslavije. U toj se provinciji oko 20 franjevaca nalazi u zatvoru, a mnogi drugi su oteti. Izbjegli franjevci kažu da je u franjevačkoj provinciji Bosne 12 redovnika pogubljeno, a 10 ih se vodi kao nestalo. Osam svećenika ubijeno je u Provinciji Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji, dok su u Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila i Metoda šest svećenika ubijeni, a neki nestali.
U Širokom Brijegu devet svećenika, pet studenata i jedan brat laik bili su zarobljeni od komunista, zatvoreni u prostoriji natopljenoj benzinom i spaljeni do smrti. Jedna od žrtava imala je više od 80 godina. Pet redovnika odvedeno je u Split, u Dalmaciji, i pogubljeno pokraj grobova koje su bili prisiljeni iskopati. Drugi svećenik je uhićen dok je služio misu, skinut s misnih haljina i strijeljan na rubu provalije.
Dana 14. veljače prošle godine, nakon zauzimanja Mostara, franjevački provincijal fra Leo Petrović, zajedno s poglavarom samostana i petoricom franjevaca, uhićen je, ubijen i njihova tijela bačena su u rijeku. Drugi svećenik je izvučen iz crkve i ubijen. Oko 120 župljana koji su ga slijedili na njegovom maršu smrti također su bili zlostavljani.
„Partizani“, kažu franjevci, „odlučni su uništiti vjeru u Jugoslaviji, osobito među katoličkom manjinom. Tito je upotrijebio svoju golemu vojsku kako bi lovio svećenike, uništavao crkvenu imovinu, progonio vjernike i uništio katoličanstvo u svim pokrajinama Jugoslavije, time nastojeći održati komunističku manjinsku vladu kojom upravlja.“
Datum: veljača 1945.
Lokacija fotografija: Široki Brijeg
Zemlja: Bosna i Hercegovina
Autor fotografija: nije specificirano
Arhiv fotografija: Muzej revolucije naroda Jugoslavije i časopis “Ilustrirani vjesnik” (Zagreb 2. veljače 1946. br. 24. str. 22 i 23.)
Komentar: »Događaj koji je potresao katolički puk Promine zbio se početkom ožujka 1945. godine. Naime, 26. Dalmatinska divizija NOVJ, nakon zauzimanja Širokog Brijega (7. II) te Mostara (14. II) došla je 6. III 1945. u Drniš na odmor. Nekoliko dana potom u Drniš je stigao kamion s partizanskom pratnjom u kojem se nalazila skupina uhićenika tzv. „narodnih neprijatelja“, među kojima „fratri i časne sestre“, a prema pričanju pratnje bili su iz Širokog Brijega i okolice. Kamion s uhićenicima i pratnja su iz Drniša preko drniškog mosta proslijedili u Oklaj, te su u pratnji nekolicine domaćih komunista i partizana odvezeni u Mratovo i pobijeni te bačeni u jamu „Golubinku“. Kako je od strane vlasti najstrože bilo zabranjeno o tome govoriti, to su ipak ljudi vjernici tajno u strogom povjerenju pričali prominskom župniku fra Mirku Validžiću, na osnovi očevidaca i sudionika u likvidaciji, da su bila trojica fratara iz Širokog Brijega i dvije časne sestre „bile mijurice“ za koje se ne zna od kuda su, kao ni za ostale pobijene „neprijatelje“, vjerojatno pokupljene uz put od Širokog Brijega do Drniša. Neki od vjernika su fra Mirku tajno donijeli par „franjevačkih krunica“ i pasica te kolar od habita, što je on tajno odnio na Visovac, gdje je tajno održana i misa za pobijene. To se sve prešućivalo i tek od 1994. počelo se o tome govoriti i pisati od kolega svećenika kojima je Mirko to priopćio. Saznalo se i za stradale širokobriješke fratre na osnovi papirića na kojima su napisali svoja imena i prezimena i odbacili, prema njima to su bili: dr. fra Radoslav Vukšić, dr. fra Fabijan Paponja i fra ……ić (ime i prezime je netko otkinuo), dok se za časne sestre (za koje se pretpostavlja da su vj. bile s vojnicima ranjenicima u Mostaru) i ostale s njima pobijene nije se moglo do sada ništa utvrditi.«
