Slikao u Dubrovniku, na Korčuli i po Dalmaciji
Walter Jonas rođen je 27. ožujka 1910. Oberursel im Taunusu u Njemačkoj, a umro 12. lipnja 1979. u Zürichu u Švicarskoj. Postaje švicarski državljanin (Mellingen) 1933. godine.
Slikar je i grafičar. Izumio je Intrapolis, urbanističku viziju. Uz to, likovni je komentator, kritičar i učitelj. Ilustrator knjiga.
Walter Jonas, rođeni Nijemac, preselio se u Baden s roditeljima ubrzo nakon rođenja. Godine 1918. njegov otac imenovan je voditeljem odjela za patente tvrtke Brown Boveri & Co u Badenu. Od 1929. do 1932., nakon što je položio maturu (švicarski bakalaureat) u Zürichu, pohađao je Riemannschen Kunstschule, umjetničku školu u Berlinu, gdje je studirao kod Moritza Melzera, člana pokreta Brücke. Putuje u Južnu Afriku, Korziku i Španjolsku.
Koloristički zvučne slike
Godine 1932. seli se u Pariz. Postaje član Porze, međunarodne zajednice umjetnika. Poznanstvo s Robertom Delaunayem, Albertom Marquetom, Manèsom Sperberom, Ottom Freundlichom, Antoineom de Saint-Exupéryjem i Erichom Mühsamom.
Godine 1935. vraća se u Zürich. Prije izbijanja Drugog svjetskog rata putuje u Dalmaciju i Korziku, sam ili u pratnji Zorana Musića i Alberta Marqueta.
(Pronašao sam vrlo lijepu sliku iz 1935. godine koja prikazuje dubrovački Posat, tj. taracu koja gleda na skalinatu od Pila do Konala sa izgledom na kulu Minčetu. Vrlo je lijepa iako pomalo tvrda kompozicija, boje su ipak malo blaže i manje sirove nego u njemačkih ekspresionista, ali vrlo koloristički zvučne. Drago mi je što umjetnik osjeća ljepotu starinske dubrovačke kuće iz XIX. stoljeća i suptropske vegetacije, op. T.T.)
/Vrlo je živa i koloristička “Korkula (jasno Korčula), Dalmatien” pogrješno datirana u travanj 1941. Boje limunžute, svjetlozelene, sirovo modre, tirkiz, narančaste i karmin jako naliče na slike Dobrovićeve. S obzirom da je brat Dobrovićev poznati arhitekt, te da je i Jonas socijalističkoga svjetonazora, jesu li se poznavali? op. T.T./
Od 1939. do 1944. služi vojsku u Švicarskoj. Orijentacija prema klasičnim temama: bakropisi za Čarobnu frulu, akvatintni bakropisi za Juditu Friedricha Hebbela, za Ep o Gilgamešu, Buch einer Nacht s Wernerom Y. Müllerom i mladim Friedrichom Dürrenmattom, koji je u to vrijeme još uvijek želio postati slikar. U svom biografskom djelu, Friedrich Dürrenmatt kasnije priznaje da se okrenuo pisanju zbog Waltera Jonasa. U to vrijeme, Jonasov atelje bio je mjesto susreta pisaca, umjetnika i znanstvenika poput Karla Kerényija, Françoisa Bondyja, Zoltana Kemenyja, Fritza Hochwäldera, Thea Otta, Katje i Thomasa Manna, Alexandera Gosztonyija i dr.
Godine 1942. ženi se Rosom Mariom Kemmler. Jonas predaje crtanje kako bi spojio kraj s krajem. Među njegovim su učenicima Carlotta Stocker, Alex Sadkowsky, Walter Grab, René i Hanspeter Mühlemann, Wladimir Sagal i dr.
Godine 1946. premijera plesne suite koju je skladao Alfred Baum za flautu, violu i klavir, inspirirane Jonasovim akvatintnim bakropisima.
Godine 1947. sudjeluje na Venecijanskom bijenalu (na poziv talijanskih prijatelja slikara).
Godine 1949. putuje u Sjevernu Afriku (Tunis).
Godine 1951. putuje u Indiju u potrazi za nestalim prijateljem umjetnikom. Boravi u Almori. Otkriva orijentalnu filozofiju. Izrađuje značajnu seriju slika.
Od 1954. (do 1964.). Redoviti umjetnički komentator za novoosnovanu švicarsku televizijsku postaju. Prvi izravni prijenos švicarske televizije iz züriškog Kunsthausa (izložba Vincenta van Gogha). Ciklus televizijskih emisija o poznatim slikarima, magiji forme, slikaru koji posjećuje Indiju itd.
Jonas ilustrira cjelovita djela Jeremias Gotthel (Ex Libris), Don Juan ili Ljubav prema geometriji Maxa Frischa.
Eskpresionizam
Njegovo istraživanje orijentalnih filozofija ima odlučujući utjecaj na njegov ekspresionizam. Intenzivna književna aktivnost, uključujući kolumnist i likovni kritičar za Die Tat, NZZ, Werk, Weltwoche i Zürcher Woche.
Samostalna izložba 1955. u Kunstmuseu St. Gallen.
Godine 1957. putuje u Španjolsku.
Godine 1958. njegovo putovanje u Brazil pokreće još jednu važnu seriju radova.
Iste 1958. godine organizira samostalne izložbe u Museu de Arte Moderna u São Paulu i u Helmhausu u Zürichu. Razvija ideju Intrapolisa, grada u obliku lijevka, svoju viziju novog, dostojanstvenog i ekološki prihvatljivog urbanizma.
Godine 1960. dodijeljena mu je nagrada Gleyre.
Godine 1963. drugo putovanje u Brazil.
Godine 1962. objavljivanje knjige Das Intrahaus – Vision einer Stadt (Origo-Verlag, Zürich) . Koncept Intrapolisa postiže globalno priznanje. Slijede brojne publikacije i međunarodni govornički angažmani. 1965. Osnivač GIAP-a (Groupe International d’Architecture Prospective) zajedno s Michelom Ragonom, Yonom Friedmannom, Nicolasom Schoefferom i suradnicima;
Izložba GIAP Manifesto 1966. u Bordeauxu.
Godine 1967. sudjeluje u projektu plutajućeg kulturnog centra ( schwimmenden Kulturzentrum) u Zürichu.
Godine 1968. putuje u Dakar na poziv Léopolda Sédara Senghora, predsjednika Senegala. Razmjena dopisivanja sa Senghorom.
Godine 1969. Projekt Intrapolis za Svjetsku izložbu u Osaki, Japan. (Nimalo mi se ne sviđa raditi zgrade u obliku lijevka, tj. špijerlice, op. T.T.)
Godine 1970. Studija izvedivosti za Intrapolis koju je naručilo njemačko Ministarstvo za planiranje, građevinarstvo i urbanizam, Bonn. 1971. Njemačka udruga stanara planira izgraditi 10 Intrapolis jedinica u Wulfenm Halternu i Freiburgu u Br. Osnivanje Intrapolis AG (Walter Jonas, Alfons Matt, Hans Rudolf Haller, Alfred E. Urfer).
Do 1975. organizira brojne samostalne izložbe u Švicarskoj i inozemstvu, posebno u galeriji Chichio Haller u Zürichu.
