Rastuće cijene mineralnih gnojiva, potaknute sankcijama i bruxelleskim propisima, smanjuju marže poljoprivrednika, smanjuju prinose i povećavaju cijene hrane diljem Europske unije
Dok se Bruxelles usredotočuje na prosvjede poljoprivrednika, trgovinske sporazume i zahtjeve za zaštitu okoliša, jedna od najvažnijih točaka pritiska u europskoj poljoprivredi uglavnom se ignorira. Posljednjih mjeseci, rastuće cijene i promjenjivi propisi stvorili su ozbiljan problem za tisuće poljoprivrednika, zarobljenih između rastućih troškova i stalnim smanjenjem marži. To pomaže objasniti rastući bijes diljem ruralne Europe. Dušikova, fosfatna i kalijeva mineralna gnojiva – bitni inputi za modernu poljoprivredu – nalaze se u središtu savršene oluje: sankcija, carina, trgovinskih ograničenja i ekoloških propisa koji, zajedno, narušavaju konkurentnost europskih poljoprivrednika.
Od izbijanja rata u Ukrajini, EU sve više tretira mineralna gnojiva kao politički alat. Ponavljajuća prijetnja sankcijama ruskim i bjeloruskim gnojivima, koja pokrivaju značajan dio europske potražnje, nije samo hipotetska.
Same sektorske analize procjenjuju da bi daljnja ograničenja povećala račun Europske unije za gnojiva za oko 4 milijarde eura, što bi izravno utjecalo na troškove proizvodnje i konačne cijene hrane. Veći ulazni troškovi već prisiljavaju poljoprivrednike da smanje upotrebu mineralnih gnojiva, smanjujući prinose.
Cijene skuplje 20 posto
Pritisak je već vidljiv na terenu. Cijene mineralnih gnojiva u Europi i dalje su otprilike 20 posto iznad prošlogodišnjih razina, dok su cijene ključnih proizvoda poput uree dvostruko veće u odnosu na razine iz 2020. Mnoge farme stoga smanjuju primjenu gnojiva, riskirajući manje žetve. Niža proizvodnja zatim se odražava na više cijene, što doprinosi inflaciji i povećava rizik od nestašice hrane.
Europska domaća politika pogoršava problem. Direktiva o nitratima i drugi propisi, osmišljeni kako bi se ograničio utjecaj upotrebe mineralnih gnojiva na okoliš, dodaju dodatne troškove i ograničavaju način na koji poljoprivrednici mogu poslovati – u vrijeme kada imaju malo prostora za manevriranje.
Europski poljoprivrednici moraju se pridržavati strogih zahtjeva koji nisu nametnuti mnogim proizvođačima u trećim zemljama, čiji proizvodi zatim ulaze na tržište EU-a.
Najupečatljivije od svega je to što ograničavanje vanjskih dobavljača nije uspjelo potaknuti europsku industriju mineralnih gnojiva. Naprotiv, konsolidiralo je tržište s manjom konkurencijom, što je koristilo vrlo ograničenom broju proizvođača iz Europske unije.
Ograničenja i štete
Izvori iz sektora upozoravaju da bi uklanjanje ruskih gnojiva s europskog tržišta dalo izravnu prednost velikim industrijskim skupinama, a ne bi se odrazilo na poboljšanu opskrbu ili niže cijene za poljoprivrednike.
Ovu protekcionističku pristranost oštro su kritizirale poljoprivredne organizacije. Copa-Cogeca je osudila poljoprivredne politike EU-a tek kao „dim i ogledala“, dok Europsko vijeće mladih poljoprivrednika upozorava da nove generacije bivaju istisnute iz poljoprivrede kombinacijom rastućih troškova i pada profitabilnosti.
Umjesto postizanja obećanog cilja „strateške autonomije“, EU se izlaže sve većoj ovisnosti o drugim globalnim akterima. Kina, koja kontrolira gotovo 30 posto globalnih zaliha fosfata, oštro je smanjila svoj izvoz, dodatno zatežući ionako krhko tržište. Zatvaranjem nekih vrata, a istovremeno ne uspijevajući ojačati domaću proizvodnju, Europa se čini ranjivom na nova vanjska uska grla.
Autor:
Javier Villamor: „Why Europe’s Farmers Are Paying the Price for EU Fertilizer Policy” – The European Conservative, 23. 12. 2025.; https://europeanconservative.com/articles/news/why-europes-farmers-are-paying-the-price-for-eu-fertilizer-policy/
1 komentar
Članovi EK na čelu s Usruljom v.d. Leien poput garotiranja guše europske poljoprivrednike prenormiranošću, a na drugoj strani uvoze proizvode u kojima Europa može biti gotovo podpuno samodostatna.
Kao što je sudbina garotiranog neizbježna, samo je upitno koliko dugo će trajati “proces”, tako je kristalno jasna sudbina EU.
Kao što je finale garotiranog uviek isto, usudim se, nekršćanski, nadati da će svi ti EK i EU zlotvori dočekati sudbinu garotiranja i ne samo političkog.
Na drugoj strani spominje se urea, iz koje spretan amater kemičar može proizvesti eksploziv. Dakle te kemijske sastojke Rusija niti ne želi izvoziti – iz spomenutih razloga.
Na drugoj strani, sječom šuma i stvaranjem velikih obradivih površina, izložili smo zemlju (oranice) eolskoj eroziji te nam ostaše minorne količine humusa. Uništavanjem govedarstva, izgledi za popravak izvrstnosti zemljišta su sve manji, jer nedostaje pravog stajnjaka, koji bi vratio humusni sloj na površinu naših njiva.
Sve je međusobno povezano, samo to “gospoda” budale u Bruxellesu ne znaju, jer je domet njihovog razmišljanja sveden na papirnati novac, a sada i na digitalni, kojim narod namjeravaju otjerati u robstvo i puko preživljavanje poslušnih.
EU mora propasti, da bi narodi mogli živjeti.
Komentari nisu aktivni.