Izražavam svojevrsnu skepsu i za ono što je iz pozicije Zagreba ‘daleki istok’, a taj istok može biti gdjegod
Iako sam rodom iz Hrvatske – točnije iz Rijeke, daleko od panonske nizije i Dunava, činjenica da sam odrastao u Vojvodini, smješta me u jednu specifičnu ‘poziciju’. Pišući s ‘dalekog istoka’, od vojvođanskih ravnica – zbivanja u Domovini izbjegavam javno komentirati, što radi općih odnosa i društvene klime, što radi činjenice da nisam žitelj Republike Hrvatske, mada na svojevrstan način to smatram moralnom odgovornošću, a zasigurno je da se nemam razloga ustručavati i bježati od šireg pogleda pri iznošenju stavova; ne samo zbog ovdašnje sumorne, već i radi tamošnje slijepe zbilje.
O pogledima na hrvatsku zajednicu i zbilji političkog hrvatstva u Vojvodini ne želim iznova iznositi stajalište, iako bi se štošta dalo za pisati, staro – nanovo. Vidimo kako se tretira i središnju Hrvatsku, no radi čega se ipak uspjelo okupiti građanstvo i poslati prosvjedom jasnu poruku vladajućima. Usporedbe radi, moram prokomentirati sljedeće: što bi očekivao tkogod kada je u našoj Lici, koja se s naziva ‘krlaježnicom Hrvatske’, kvantitativno manje sveukupnog stanovništva negoli je Hrvata danas u Vojvodini. U ovom slučaju, pri kvantitativnoj komparaciji, ne moramo čak uzimati u obzir ni cijelu, isto tako ne mnogobrojnu, zajednicu Hrvata u Srbiji. Dovoljno je usporediti brojke na pokrajinskoj razini. Ostaju opustošeni krajevi, kakovi ne bijaše ni u vrijeme Granice (Vojne) ni u vrijeme Osmanlija. I te tako opustošene krajeve Domovine dodatno moćnici tlače, pa svakojake nemile vijesti možemo iščitati ovih dana. Za to vrijeme, narod hrvatski gleda se koncentrirati poviše u glavni grad te na priobalje. Skoro slabe sve gospodarske grane, dok se trudi istaknuti turizam, onaj na obali, selektivno. Mogli smo uvidjeti i na prosvjedu u Korenici kako se čak i turistički potencijal toga kraja guši, pred štetnim anacionalnim agendama. Napomenut ću da je još i Otac domovine, Ante Starčević, govorio: da more znači bogatstvo, Švicarska bi umrla od gladi.
Razdor među narodom
Istodobno, viša politika nastoji unijeti razdor među narod, kani ga primitivno kontrolirati, nanoseći mu štetu. Planski namećući pitanja iz prošlosti, ona imaginarna, ali i bolna. Prije svega, jasno ću istaknuti da za nacionalno svjesnog Hrvata ne postoji dvojba kada je riječ o domoljublju kao takvom – već je teško gledati kada masovna hipnoza biva dirigirana od strane loših gospodara. Ono što prejudicirah još u proljeće prošle godine, ostvarilo se koncem iste, odnosno početkom naredne – aktualne. Naime, farsama za mase i očito ‘maestralnim’ političkim potezima, vladajuća stranka u Hrvatskoj podigla je svoj rejting. Tako nam prikazuju već neko vrijeme ankete i istraživanja, kroz koje se ionako po njihovoj volji modelira i tako olakotno mobilizira puk. Modus operandi sugerira, to jest ima za cilj, da političko djelovanje, odnosno izbor uvijek biva identičnim.
Indoktrinacija i globalizam
Dirigiranje masom, zapravo indoktrinacija iste, mobilizacija na idiotizam – kakvu imasmo prije svega šest godina, a pritom misleći na famoznu pandemiju – ne će me razuvjeriti u ljudsku glupost, pa tako ostaje Matoševa: Kako je Hrvat navikao na razočarenje, samim time i po prirodi biva skeptikom. Političko licemjerstvo, pusto idolopoklonstvo, nacionalno pomodarstvo i sraz nepromišljenosti i ‘patosa’, pri manjku ‘logosa’, vidim kao veliku prijetnju po sveopće nacionalne interese. Prema mojoj procjeni, to je ono što se događa kada anacionalizam ili globalizam prerasta u fiktivni nacionalizam. Bez temeljnih i istinskih ideala, već kao instrument viših centara moći radi lakše implementacije kvarnih namjera od strane svjetske elite s pustim interesom kojima sve postaje nedovoljno krupan plijen.
Želim poručiti: potrebna nam je trijeznost, budnost i intelekt. Suze nam ne trebaju, a bojim se da pogdjegdje ne preostaje previše izbora.
– Prije svega, izražavam svojevrsnu skepsu i za ono što je iz pozicije Zagreba ‘daleki istok’, a taj istok može biti gdjegod. Također, šira poruka je da u determiniranom kaosu, kakovog nam nameću, ne ćemo prepoznati istinsko ‘ja’. U takvoj zbilji, ostajemo progutani pred nasrtajima kaste beznogih vukova.
