Radnička fronta pljunula na znanstvene dokaze o stradanju Hrvata 1945. godine
Na službenom facebook profilu ljevičarske stranke Radničke fronte, osvanuo je sramotni osvrt na znanstvenu monografiju “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji” slovenskih autora, povjesničara prof. dr. sc. Mitje Ferenca i arheologa dr. sc. Uroša Košira.
I dalje se drže svoje verzije povijesti i negiraju partizanske zločine koji sve više izlaze na vidjelo, a napominju kako samo “ponavljaju” svoju objavu od prije nekoliko godina koja je u međuvremenu dodatno artikulirana prijevodom Mitje Ferenca na hrvatski jezik. Posebnu ističu da je knjiga prilično manipulativno predstavljena već samim naslovom “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji”. Jer takva formulacija sugerira nacionalnu pripadnost kao ključnu kategoriju stradanja. Time se briše činjenica da se u tim grobištima ne nalaze “Hrvati” kao narod, nego pripadnici fašističkih i kolaboracionističkih formacija te osobe povezane sa zločinačkim režimom”, piše u objavi.
Ponovili su svoje teze o “početnicima revizionizma”, kako Radnička fronta to naziva “ubijani nisu Hrvati”, nego fašisti, kolaboracionisti i zločinci svih zločina svih narodnosti, u Hudoj Jami nema nikakvih “žrtava” – samo ubijenih fašista, kolaboracionista i zločinaca – povijesna istraživanja su jedna stvar, a komemoracija i žal za genocidnim zločinima nešto drugo”.
Nadalje pišu da nije točno da su ljudi “živi zakapani”, kako se to često tvrdi – većina ih ima prostrijelne rane (na lubanji?). Manipulativno je i ustaše nazivati “hrvatskom vojskom”, jedina hrvatska vojska bili su partizani (Sime Dubajića?, op.a.) “hrvatska vojska”, većina civila, kao i žena i djece, puštena je odmah prvih dana nakon zarobljavanja na Bleiburgu”.
Teške laži
Tko (što) bi ovdje trebao imati više posla? psihijatri ili egzorcisti? ili pravosuđe? I vode li računa ovi iz Radničke fronte o svom intelektualnom integritetu? Vide li oni da je njihovo negiranje činjenica, upravo potvrda tih činjenica? Ili obratno, da su njihove tvrdnje njihova potvrda njihova negiranja činjenica. Vide li oni da njihov kontekst “ne drži vodu”?, da je glup i lažan?… “većina civila, kao i žena i djece, pušten je odmah nakon zarobljavanja na Bleiburgu”, te dodaju: “Time se briše činjenica da se u tim grobištima ne nalaze “Hrvati” kao narod”, “ubijeni zločinci svih narodnosti”, “povijesna istraživanja su jedna stvar, a komemoracija i žal za genocidnim zločincima nešto drugo”, manipulativno je i ustaše nazivati hrvatskom vojskom”, “jedina hrvatska vojska su bili partizani”.
Sigurno su ovi iz Radničke fronte vatreni branitelji međunarodnih konvencija o ratu. A djeca – ratni zarobljenici? (što je upravo dokaz hrvatske nacionalnosti žrtava u grobištima). Ne će valjda oni reći, i da su sa četnicima bila i srpska djeca. (A odakle djeca na Bleiburgu? I iz Vojvodine? I iz istočnih dijelova BiH?). Valjda znaju da mi govorimo i pišemo da su Englezi ono malo četnika pustili u Englesku, i da mi govorimo i pišemo kako su sinovi tih četnika bili pripadnici Mirovnih snaga UN-a u Domovinskom ratu (Ahmići, Grubori…). Kada iz Radničke fronte govore kako su ubijeni bili fašisti, ratni zločinci i kolaboracionisti, zbog čega im uskraćuju pravo na komemoraciju, jesu li oni svjesni da zabranom komemoracije zabranjuju istragu povijesti, i zašto se ne ponose ubijanjem “fašista”, “kolaboracionista” i “genocidnih ubojica”- ustaša?
I vrhunac ovih glupih laži i kontroverzi je ona kako “na Bleiburgu nisu ubijani sam Hrvati”. A oni znaju da na komemoraciju na Bleiburg dolaze samo Hrvati. I samo Hrvati spominju imenicu Bleiburg. I to, što bi jedan profesor morao znati u vojnoj terminologiji Drugog svjetskog rata ne postoji… fašistička, nacistička, ustaška i četnička vojska. Nego nacionalna, koja je uvijek i državna vojska. Nije 1943. kapitulirala fašistička, nego talijanska vojska! I nije Simo Dubajić bio pripadnik hrvatske vojske.
Iz Radničke fronte nitko ne ide na Bleiburg, Vukovar, Škabrnju…
U kontekstu svega toga, važno je znati kakav je odnos Radničke fronte prema Vukovaru i Škabrnji? Ide li netko iz Radničke fronte na komemoraciju u Vukovar i u Škabrnju? Njihov odnos prema Vukovaru i Škabrnji, isti je kao i prema Bleiburgu? Na kraju krajeva, za ovo se može reći kako su to laži, glupe laži, mržnja i opsjednutost.
Znamo da pripadnik Radničke fronte, kao i ostali ljevičari prebace program kad je na televiziji obljetnica postrojavanja hrvatske vojske u Kranjčevićevoj 1991. Jer ne mogu gledati hrvatsku vojsku. A upravo je onih (onakvih) 250.000 na Bleiburgu ubijeno – “trebalo ubiti”. A ubojice su bili “pravi hrvatski vojnici” – partizani.
Tu bi se morala oglasiti i znanost (HAZU), reći, ima li tu kakvih devijacija humanosti i defekta racionalnosti? Jer nije racionalno govoriti da su na Bleiburgu ubijeni pripadnici mnogih narodnosti, kad istinu o Bleiburgu traže samo jedni – Hrvati! Nije racionalno govoriti da su na Bleiburgu ubijeni samo ratni zločinci, pa zabranjivati spominjanje ubijanja ratnih zločinaca. I nije racionalno govoriti kako je Simo Dubajić bio pripadnik “hrvatske vojske”. To je sve iracionalno! A kad to dolazi od političara i profesora koji predaju na hrvatskim fakultetima, to je opasno! I demografi bi morali iznijeti u javnost, kakve su posljedice “potrebnog ubijanja na Bleiburgu” za današnji broj Hrvata.
I na koncu, zar ovo nije pravo vrijeme da hrvatski eurozastupnici u Bruxellesu i hrvatski veleposlanik pri UN-u traži reviziju- ukidanje Haaške presude Herceg Bosni i za Ahmiće?
