Moralni pad hrvatskih elita i pravosuđa

Hrvatski sabor trebao bi biti zadnja obrana hrvatskih nacionalnih interesa

 

 

Hrvatske vladajuće strukture posrnule su moralno i etički u svakoj odgovornosti: društvenoj, gospodarskoj i političkoj. Hrvatsko društvo pretvorili su u moralnu kaljužu u kojoj utapaju cijeli hrvatski narod. Etika i moral su skup moralnih pravila prema kojima se ljudi ponašaju i trebaju ponašati. To su kategorije i pravila koja su njima nepoznata ili u svojoj bahatosti misle da se ne odnose na njih! Prva i temeljna moralna kategorija je čistoća-nečistoća, urednost-neurednost, skromnost-oholost, razboritost-nerazboritost, umjerenost-neumjerenost, strpljivost-brzopletost, kulturno ponašanje-nekulturno ponašanje):

• odnos prema drugom čovjeku (uljudnost-nepristojnost, susretljivost-nesusretljivost, dobronamjernost-zlonamjernost, nesebičnost-sebičnost, pouzdanost-nepouzdanost, iskrenost-neiskrenost, prijateljstvo-neprijateljstvo, čovječnost-nečovječnost),

• spolni, bračni i obiteljski odnosi (čednost-bestidnost, spolna suzdržljivost-spolna raspuštenost, poštenje u ljubavi i spolnom životu-nepoštenje u ljubavi i spolnom odnosu, čestitost u bračnom životu-nečistost u bračnom životu, ljubav i poštovanje obitelji-nedostatak obiteljske ljubavi),

• smisao za zajednicu (prilagodljivost-nesnošljivost, druželjubljivost-nedruželjubljivost, privrženost zajednici-nedostatak osjećaja za zajednicu, demokratičnost-nedemokratičnost, socijalna zrelost-socijalna nezrelost),

• odnos prema domovini (nacionalni ponos-nepoštovanje narodnosti, ljubav prema domovini-ravnodušnost prema domovini, žrtvovanje za domovinu-izdaja domovine),

• odnos prema drugim narodima (prihvaćanje jednakopravnosti-neprihvaćanje jednakopravnosti, međunarodno razumijevanje i tolerancija – nacionalna ograničenost,

• odnos prema demokratskim snagama u svijetu-podrška  ili ne, politici izrabljivanja),

• odnos prema radu (radna samostalnost-nesamostalnost u radu, snalažljivost-nesnalažljivost, marljivost-nemarnost, odgovornost-neodgovornost),

• stavovi prema materijalnim i kulturnim vrednotama (vrjednovanje materijalnih dobara-precjenjivanje ili podcjenjivanje materijalnih dobara i nedopušteno prisvajanje odnosno grabež materijalnih i kulturnih vrednota.

• pozitivan odnos prema imovini-negativan odnos prema imovini, briga za zajedničku imovinu-nebriga za zajedničku imovinu, štedljivost-rasipnost,

• uvažavanje kulturnih vrijednosti-omalovažavanje kulturnih vrijednosti) i važnija obilježja ličnosti i karaktera (čestitost-pokvarenost, pravednost-nepravednost, odlučnost-kolebljivost, upornost-popustljivost, dosljednost-nedosljednost, karakternost- nekarakternost).

 

Sve ove karakteristike u negativnom kontekstu rese hrvatske vladajuće i političke strukture; oholost, nedodirljivost (ja mogu sve što hoću), neumjerenost, sebičnost, socijalna nezrelost, nedemokratičnost (autoritativno ponašanje), nepoštivanje volje birača, izdaja domovine i nacionalnih interesa hrvatskog naroda, nemarnost, neodgovornost, pokvarenost, rasipnost, i omalovažavanje biračkog tijela, kojemu bi trebali odgovarati.

U Hrvatskoj domoljublje ima posebno mjesto i značenje, jer je stoljećima bila potiskivano i zanemareno do te mjere da se i danas osjete negativne posljedice, odnosno nedostatak ljubavi prema domovini, njenim ljepotama, bogatstvima i vrjednotama, toliko da je ne nose u srcu kao sastavni dio svog života.A upravo domoljublja kod njih nema!

 

"Domoljublje prozvali fašizam
tako brani njihov komunizam
prozirna demagogija

Istok, zapad, svatko brani svoje
A ja ne smijem ono što je moje oduvijek
Jedini moj svijet

I samo zato, za njih sam fašista
A nikad nisam htio tuđe ništa, samo nju
Zemlju slobodnu"

M. P. Thompson

 

Od proglašenja samostalne i demokratske Republike Hrvatske, 25. lipnja 1991., njezinog međunarodnog priznanja 15. siječnja 1992., primanja u UN 22. svibnja 1992. do smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, Hrvatska se državnost izgrađivala i učvršćivala. Napominjem da je Sveta Stolica prva u svijetu objavila još 3. listopada 1991. da zdušno radi na hrvatskom međunarodnom priznanju i priznala je 13.siječnja 1992. Smrću dr. Franje Tuđmana počelo je rastakanje mlade hrvatske države. Podsjetit ću na to, jer hrvatski narod olako i brzo zaboravlja na Ivicu Račana i Stjepana Mesića koji su sa procesom detuđmanizacije, vojno, gospodarski, kulturno i na sve moguće načine uništavali sva obilježja mlade hrvatske države kroz:

– umirovljenje 12 generala HV-a

– opći progon branitelja i hrvatskih generala

– dehrvatizacija Hrvatske

– prodaja zlatnih poluga, naslijeđenih od bivše države od strane Ivice Račana

– Haaški sud kao poluga sotonizacije Domovinskoga rata, sa svjedočenjem i neselektivnim dijeljenjem dokumenata iz arhiva predsjednika Tuđmana, koje je Mesić zdušno dostavljao Carli del Ponte i Englezima

– inzistiranjem na građanskom ratu, slučajnoj državi, ustaškoj zmiji, apsurdnoj naciji Ive Josipovića i Zorana Milanovića.

– antifašizam, kojim su zamaskirali komunizam i njegove zločine,

– privatizacije i pljačke u pretvorbi, kada je uništena gotova sva industrija u Hrvatskoj

– nestala su mnoga velika poduzeća, sa stoljetnom tradicijom

– lošim zakonima stvorena je masa blokiranih, deložiranih i iseljenih 

– demografski izumiremo

Do današnjih dana, kada se Hrvatsku nastoji utrpati u nekakav region.

Zanimljivo je da su detuđmanizaciju  provodili SDP i njegovi sateliti, lijevo-liberalne stranke, pa to nije bilo nimalo iznenađujuće s obzirom, da oni samostalnu Hrvatsku nisu nikako htjeli, ni glasali za njenu samostalnost. Zgražavajuće je i poražavajuće ponašanje vodstva HDZ-a, kao državotvorne stranke. Izborom na čelo HDZ-a i Vlade RH, dr. Ive Sanadera, domoljubni dio hrvatskog naroda ponadao se da će se ipak stanje popraviti. Oslobađajućom presudom generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, te izborom Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Hrvatske, završen je proces detuđmanizacije. To nije bio proces usmjeren samo protiv Franje Tuđmana, bio je to proces „dehrvatizacije“ Hrvatske, odnosno poništenja tradicionalnih vrijednosti hrvatskog naroda, njegova nacionalnog identiteta, vjere, jezika, kulture i sadržaja koji ga obilježavaju. Taj proces traje i danas kroz Istanbulsku konvenciju, ali je užasno to, što ga provodi stranka koja je zaslužna za stvaranje hrvatske države.

 

Poražavajuća je spoznaja da vodstvo HDZ-a, kao državotvorna stranka na čelu sa Andrejom Plenkovićem, razara i uništava hrvatski suverenitet, hrvatski identitet, samo zato da se dodvori EU-u i vanjskim centrima moći.Začuđujuće je i to da HDZ kao stranku ne čini samo Plenković i njegovi poslušnici, već je to stranka koja ima najviše članova i široku bazu u glasačkom tijelu. Stoga pozivam sve članove HDZ-a, znam da ih ima, da se suprotstave uništavanju i razaranju hrvatskog suvereniteta i identiteta. Da ne oskvrnjuju Domovinski rat, mlade živote koje su hrvatski branitelji dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Neka  njihova žrtva i sve žrtve kroz povijest ne budu uzaludne! Plenković će zato biti nagrađen od strane svojih EU gazda nekom sinekurom,  a mi ostajemo u okrnjenoj i ostrašćenoj Hrvatskoj! Zar su se za takvu Hrvatsku branitelji borili i živote svoje dali?

 

Krivica Hrvatskog sabora kao zaštitnika hrvatskih interesa

 

Povijest hrvatskoga naroda bremenita je velikim žrtvama za svoju državotvornost. Od pisma pape Ivana VIII. od 7. lipnja  879. knezu Branimiru, kojim se priznaje Branimir kao zakoniti vladar ,a Hrvatska kao zakonita država, preko tisućljetne tuđinske vladavine, Hrvatska je ostala katolička zemlja. Vjera i čvrsta veza sa svojim svećenstvom, održale su hrvatski narod, njegov identitet, jezik,  kulturu i njegove običaje. Hrvatski državni Sabor kao predstavničko tijelo hrvatskog naroda, bio je tijekom tih dugih stoljeća i tegobne povijesti, čuvar suvereniteta (izuzev u razdoblju od 1918. do 1941.), jamstvo slobode i prava građana, te općeg civilizacijskog napretka, ovisno od društvenih okolnosti svoga vremena. U toj bremenitoj povijesti Hrvatski je Sabor štitio interese većine (političkog) naroda ili stališa protiv kneževskih ili kraljevskih samovoljnosti. Sva važnija zbivanja u političkom, kulturnom i vjerskom životu, od srednjovjekovne do suvremene Hrvatske događaju se u Saboru. Stoga bi Hrvatski sabor trebao biti zadnja obrana hrvatskih nacionalnih interesa prema svima; stranačkim, europskim, svjetskim, korporacijskim, bankarskim i geopolitičkim  interesima, raznoraznih grupacija i lobija, koji nisu u skladu sa interesima hrvatskog naroda , njegovog  nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta.

 

Zastupnici u Hrvatskom saboru, na vama je odluka i odgovornost za budućnost hrvatskog naroda i opstojnost Republike Hrvatske! Budite odgovorni prema svojem biračkom tijelu koje vam je omogućilo da budete časni zastupnici u časnom hrvatskom Saboru. Saborski zastupnici trebaju svi poslušati govor zastupnika Steve Culeja, koji je, što je žalosno govorio, pred praznom sabornicom. I u tome se očituje nemarnost, neodgovornost i ponižavanje biračkog tijela koje je izabralo te zastupnike  da rade, a ne da sabornica zjapi prazna. Netko će reći, zašto bi ga poslušali? Zbog istine i pravde za Vukovar i samim time za obrambeni i oslobodilački Domovinski rat, zbog Hrvatske, zbog nas hrvatskog naroda i ostalih hrvatskih državljana.

Slušajte svi saborski zastupnici, slušajte, ne bi li vam se slučajno probudila savjest i svijest o odgovornosti koju imate pred hrvatskim narodom, ne bi li vam se slučajno zacrvenili obrazi, u što pokazali ste moram sumnjati, s obzirom na njihovu debljinu i neosjetljivost!

 

Lili Benčik