Biti pristran u ocjenjivanju i kažnjavanju zločinačke terorističke prošlosti muslimanskih agresora i okupatora znači biti na strani istog tog okupatora i agresora koji je BiH trajno zacementirao u njezinoj krvavoj prošlosti
Povijesno gledano, ponašanje nekih zapadnih zemalja u vezi s osudom zločinačkih terorističkih grijeha koje su islamske države počinile protiv okupiranih kršćanskih naroda diljem svijeta bilo je povijesno tiho, svakako zbog velike doze straha za vlastitu sigurnost pred napredovanjem islamskog terorizma. Uglavnom se nijemo osuđivalo tursko genocidno ubijanje kršćana od strane muslimana, posebno autohtonim katolicima u petsto šezdeset i tri godine muslimanske agresije u Bosni i Hercegovini.
I sve dok se zločini svih okupacijskih i osvajačkih agresora počinjeni u prošlosti ne nazovu pravim imenom i ne osude istom kaznom, sigurno ne će biti mira ni sigurnosti ni na jednom području Zemlje gdje su počinjeni, i gdje se i danas čine, upravo zbog nepravednog postupanja prema kršćanskim žrtvama. Kroz cijelu ljudsku povijest, od pojave islama, kršćani, a dijelom i druge nemuslimanske religije, bili su stalne žrtve islamskog ekstremizma i radikalizma, oružja kojim je islam porobio svijet i tako se širio.
A da je prvi povijesni islamski genocidni agresor, Turska, bio osuđen i kažnjen i od žrtve i od slobodnog svijeta, sigurno bi sadašnjost čovječanstva u cjelini bila sigurnija i mirnija, a sigurno ne bi došlo do sukoba civilizacija. Na taj način, bez tih osuda i kazni, islamski radikalizam se proširio do dimenzija terorizma, a danas je svijet odveo u globalni sukob civilizacija i religija sve do kataklizmičnog kraja koji je najavio prvi musliman u BiH, Bakir, sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, MI ili ONI.
Biti pristran u ocjenjivanju i kažnjavanju zločinačke terorističke prošlosti muslimanskih agresora i okupatora znači biti na strani istog tog okupatora i agresora koji je Bosnu i Hercegovinu trajno zacementirao u njezinoj krvavoj prošlosti, ostavivši je kao spomenik samoj sebi. Da je Svjetska zajednica u bilo kojem trenutku, budući da zločin nema zastaru, osudila i kaznila turske osvajače u Bosni i Hercegovini, počinitelje najstrašnijih i najbrutalnijih zločina u povijesti ratovanja, a zbog kojih muslimani i danas vode ratove protiv kršćana, danas bi na toj europskoj periferiji vladao mir, ne bi bilo visokog predstavnika, ne bi bilo nepravednog Haaškog suda, ne bi bilo mudžahedina, ne bi bilo vehabija, ne bi bilo iznuđivača, ne bi bilo Islamske revolucije, a BiH ne bi bila ostavljena u nasljeđe istom turskom okupatoru i osvajaču.
Krivi su i zapadni Europljani
I nisu samo turski i muslimanski agresori i osvajači krivi za tekući vjerski rat između agresivnog islama i napadnutog kršćanstva u Bosni i Hercegovini, u istoj mjeri odgovornosti za počinjene muslimanske zločine svih vrsta krive su i neke europske zemlje, koje su svoju sigurnost i dobrobit izgradile upravo na hrvatskim katoličkim žrtvama petsto šezdeset i tri godine tursko-muslimanskih zločina u porobljenoj i uništenoj, ali zahvaljujući hrvatskim katoličkim braniteljima, nikada porobljenoj i osvojenoj, Bosni i Hercegovini.
Nikada u tih petsto šezdeset i tri godine patnje hrvatskog katoličkog puka u Bosni i Hercegovini nijedan dio europskog naroda nije ustao u obranu ne samo hrvatskog nacionalnog identiteta, već i općeg kršćanskog identiteta. A to znači da taj dio Europe nikada nije ni branio svoj vjerski identitet, što je razlog današnje ubrzane, pa čak i brutalne islamizacije Europe, koja se svakim danom sve više gubi i postaje neprepoznatljiva u svom stoljetnom kršćanskom, pa i kulturnom identitetu.
I u prošlosti i u sadašnjosti, dio europskih vođa nije prepoznao i priznao hrvatsku katoličku patnju, braniteljicu časnog križa i zlatne slobode na granici svjetova, kultura, naroda i religija. Stoga je s patnjom i nestankom Hrvatske i katoličanstva u kraljevstvu kraljice Katarine pred turskom invazijom u krvnom danku stradalo i polako nestajalo i europeizam i kršćanstvo.
Ne prepoznaje hrvatsku katoličku patnju
I sa svakim nestankom izvorne eurokršćanske Bosne i Hercegovine, Stare Dame u svim svojim prepoznatljivim vrijednostima nestajala je još više. Ne prepoznajući hrvatsku katoličku patnju, nije vidjela opasnost koja joj je dolazila, a već je danas došla u gotovo jednakim razmjerima.
I u procesu nestajanja koji je vidljiv svakim danom, a koji se događa čak i brže od nestanka BiH i katolika u njoj, Stara dama i dalje ostaje, ne pasivna na hrvatsku katoličku patnju, već sudjelujući na muslimanskoj strani kao suagresor. I takva europska politika prema svojoj periferiji zapravo je suicidalne prirode.
Zabrinjavajuće je da u cijelom ovom procesu petsto šezdeset i tri godine sukoba vjera i civilizacija, svjetova i kultura, na području Behe, uz činjenicu da dio europskih zemalja deeuropeizira Stari kontinent stavljajući se na stranu muslimanskih agresora, taj izdajnički dio Europe uspijeva povući za sobom i dio slobodnog demokratskog kršćanskog svijeta, čak i prisiljavajući male narode da se pridruže njihovoj politici uništavanja Europe. To potvrđuje i politika Honeckerove učenice, bivše njemačke kancelarke Merkel, koja je u Honeckerovom stilu apsolutizma, nedodirljivosti i diktature tijekom svog režima uspjela deeuropeizirati i islamizirati Njemačku i Europu više nego što su muslimanski Turci deeuropeizirali i islamizirali kraljevstvo kraljice Katarine.
Nijemcima i Europljanima to je bilo zabranjeno, a i danas je zaštićeno od strane Merkel, suradnice turskog predsjednika Erdogana, koja mu je čak platila da šalje islamske osvajače u Europu.
Sin ratnoga zločinca
Određeni europski vođe svakog povijesnog razdoblja uvijek su pokušavali rješavati probleme izvan granica Starog kontinenta, time vežući i zatežući probleme na vlastitom tlu, u fratarskoj Bosni, pa čak i proizvodeći ih. I svaki neriješeni ili novi europski problem odražavao se na drugoj strani svijeta, a neriješeni se ponavljao na istom području i nad istim ljudima.
Najveći i najbrutalniji u svim mogućim oblicima, a povijesno najdulji problem u Europi nastavlja se i danas, a čiji je kraj najavio Bakir, sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, sloganom MI ili ONI. Dakle, Mi muslimani ili Oni kršćani, nacistofašistička politika koju muslimani vode već 563 godine u bratskoj Bosni i Hercegovini, a koja je ista kao i ona u Iranu, koja prijeti brisanjem Izraela i Amerike, judaizma i kršćanstva s lica zemlje.
Iransko-islamska osovina zla
Na jednom kraju svijeta, iransko-islamska osovina zla vodi rat protiv judaizma i kršćanstva blokirajući slobodnu plovidbu kroz međunarodni tjesnac, na drugom u Bosni i Hercegovini, iranski muslimani vode rat protiv katoličanstva ispisujući svete spomen-obilježja hrvatskim braniteljima, murale i uklanjajući hrvatske zastave s kuća katolika.
Nekažnjeni izgrednik, član građanske islamske stranke Alijinog Zlatnog ljiljana Željka Komšića, Sanel Kajan, čuvar islamske revolucije i njezinih postignuća u BiH, pripadnik muslimanske moralne policije koji nadzire kako se djevojke i žene odijevaju, i gdje su murali hrvatskih heroja iz Domovinskog rata, a kojeg plaćaju hrvatski porezni obveznici, predvodi svoje pristaše u Hercegovini i po nalogu predsjednika ISIL-ovog građanina Željka Komšića postavljaju temelje za rušenje svega što je hrvatsko i katoličko.
I sav taj muslimanski ekstremizam odvija se pred zatvorenim očima ušutkanog i prestrašenog dijela europskih zemalja, zatrpanih naftnim dolarima iz islamskih država, i Juda u Haaškoj birokraciji, što potiče rađanje svaki dan neki novi Sanela čuvara morala iransko Islamske revolucije koji vraćaju tursku prošlost danka u krvi za katoličku budućnost u kraljevini kraljice Katarine kada će neki budući islamski Saneli spavati prvu noć sa udanom katolkinjom, pred kojima će katolik morati kleknuti ili leći u blato, vodu, snijeg kada se slučajno sretne na putu sa Sanelom, i kada će Komšićevi isil Saneli okretati na ražnju katolike, živima kožu guliti i potkivati ih kao konje.
U ime tog svetog muslimanskog cilja u kraljevini kraljice Katarine Alijin jedinac Bakir i vodi rat civilizacija i vjera na europskoj periferiji do apokaliptičnog kraja Mi ili Oni.
