Gdje god su socijalisti dovršili svoju ideologiju, rezultat je bio isti u smislu ljudi: u Maovoj Kini i Staljinovom Sovjetskom Savezu, deseci milijuna ljudi su izgladnjeli ili na drugi način ubijeni od strane režima
U Zagrebu će se u subotu 9. svibnja održati tradicionalni 11. Hod za život. Vjerojatno ima onih koji se pitaju zašto se organizatori i sudionici Hoda za život suočavaju s problemima organizacije samog događaja, zašto ne smiju istaknuti zastave Hoda za život, zašto se zagovaratelji prava na život suočavaju s bučnim protuprosvjedima (u organizaciji zagovaratelja smrti, tj. abortusa i eutanazije), i još mnogo drugih pitanja. Nadam se da će odabrani tekst dr. sc. Svena R. Larsona barem malo razjasniti što se u stvarnosti događa ne samo u Europskoj uniji i ostatku Europe, nego i izvan nje.
DEMOGRAFSKI PAD I POLITIČKA BLOKADA U EUROPI
Dobro je poznato da je socijalizam ideologija koja ignorira pojedinca i svu svoju pažnju usmjerava na kolektiv. Marx, vodeći socijalistički ekonomski teoretičar, podijelio je pojedince u klase na temelju njihove funkcije u proizvodnji ekonomske vrijednosti; Lenjin, Mao i drugi iterirali su vlastite verzije marksističke teorije klasa.
Gdje god su socijalisti dovršili svoju ideologiju, rezultat je bio isti u smislu ljudi: u Maovoj Kini i Staljinovom Sovjetskom Savezu, deseci milijuna ljudi su izgladnjeli ili na drugi način ubijeni od strane režima; u Pol Potovoj Kambodži, četvrtina od 8 milijuna stanovnika zemlje uništena je u ime državne ideologije.
Moramo se s vremena na vrijeme podsjećati na te zločine. Ne gubeći kontakt s prljavom poviješću socijalizma, možemo ostati budni i smjestiti aktualna pitanja javne politike u njihov pravi kontekst.
Jedno takvo pitanje je obnovljena rasprava o demografskoj budućnosti Europe. Posljednjih godina, pitanje niskih stopa nataliteta u zemljama Europske unije dobilo je više pozornosti, čak i od strane političkog establišmenta. Ponekad je ta pozornost ‘marinirana’ u ironiji, kao što je primjer švedskog premijera Ulfa Kristerssona. Prošlog proljeća kritizirao je Rusiju, tvrdeći da je predsjednik Putin toliko loše upravljao da je natalitet naglo pao (https://regeringen.se/debattartiklar/2025/05/den-verkliga-segerdagen-firas-i-europa/). A samo šest mjeseci ranije, Kristersson je i sam izrazio zabrinutost zbog naglog pada nataliteta u Švedskoj – i to je učinio u nacionalno televizijskom govoru (https://www.svt.se/nyheter/inrikes/ulf-kristersson-om-sveriges-laga-fodelsetal-maste-fraga-oss-vad-vi-kan-gora-battre).
Problem je ipak – problem!
Kristersson, nominalni konzervativac, nije jedini politički čelnik u Europi koji ima poteškoća s formuliranjem logičnog stava o demografskom padu kontinenta. U političkom sažetku iz 2024. godine (https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC137492), Europska komisija se potrudila na najbolji mogući način ustvrditi da „problem nije problem, no, na kraju, vjerojatno je ipak problem.”
U međuvremenu, zapadnoeuropski čelnici šutjeli su dok se vodeći europski nacionalno-konzervativni političar, mađarski premijer Viktor Orbán, svim silama borio za podizanje stope nataliteta u svojoj zemlji (https://europeanconservative.com/articles/commentary/focus-on-the-family-how-hungary-makes-conservatism-work/).
Za globalizma Europa izgubila 50 milijuna ljudi
Predvidljivo, njihovi napori u ignoriranju demografskih postignuća u Mađarskoj (https://europeanconservative.com/articles/commentary/illiberalism-isnot-an-ideology-it-is-a-common-sense-revolution/) nisu poboljšali stope nataliteta u ostatku Europe. Naprotiv, demografski pad sada doseže razinu krize; 16. travnja, članak na EUBusiness.com dramatično je objavio: „Prema najnovijim projekcijama Eurostata, statističke agencije EU, očekuje se pad broja stanovnika EU za 11,7 posto između 2025. i 2100. godine. Brojke se prevode u predviđeno smanjenje od 53,0 milijuna ljudi u EU-u do početka sljedećeg stoljeća.” (https://www.eubusiness.com/factsfig/eu-population-projected-to-drop-by-11-7pct-by-2100/).
To znači oko 50 milijuna stanovnika manje u sadašnjih 27 država članica EU-a do 2100. godine, s ukupnim brojem na razini cijele unije tek nešto manjim od 400 milijuna.
Pad stanovništva jedan je od najupornijih trendova u europskom društvu danas, no većina političkih čelnika kontinenta pristupa tom pitanju s istom nespretnom ambivalentnošću s kojom pristupaju zloglasnoj ekonomskoj stagnaciji Europske unije, njezinim kronično lošim javnim financijama, pa čak i, donekle, njezinoj nemogućnosti organiziranja jačanja obrane. Važan razlog za ovaj nedostatak vodstva jest taj što mnoge europske zemlje vode takozvane Frankensteinove koalicije čiji je jedini cilj spriječiti konzervativne i nacionalističke stranke da dođu na političku vlast.
Kad Frankesteinove vlade vladaju Europom
Dr. sc. Sven R. Larson u prosincu 2025. objavio je tekst pod naslovom: „Kad Frankesteinove vlade vladaju Europom” u čijem uvodu ističe: „Europa pati od nedostatka upravljanja. Postoje vlade i one upravljaju, ali ne provode upravljanje. One su administratori, a ne politički i zakonodavni vođe.
Kontinent se suočava s ozbiljnim dugoročnim problemima – a rat u Ukrajini neću ni spominjati – koji se ne mogu pravilno riješiti osim ako se ne obnovi umijeće upravljanja. Da bi se to dogodilo, Europi su potrebne vlade koje su ideološki dovoljno homogene i parlamentarno dovoljno snažne da vode svoje nacije.” (https://europeanconservative.com/articles/analysis/when-frankenstein-governments-rule-europe/).
Politički zastoj oko važnih političkih pitanja karakterističan je za ove umjetne koalicije, posebno kada je riječ o rješavanju problema poput demografskog pada. To nije iznenađujuće, budući da se socijalistička strana političkog spektra ne može ni sama složiti oko toga je li demografski pad uopće problem.
Značajan dio ljevice vjeruje da je rast stanovništva loš za okoliš te stoga demografski pad vidi kao put do sprječavanja neke apstraktne buduće katastrofe klimatskih promjena. Drugi zauzimaju suprotan pristup smanjenju stanovništva, ali umjesto da se zalažu za povećanje nataliteta među autohtonim stanovništvom Europe, predlažu imigraciju kao rješenje za sve. (https://populationconnection.org/blog/world-environment-day-2025/).
Među njima se ističu tri argumenta:
- Rasizam: ljevica gaji takav prijezir prema europskom autohtonom stanovništvu da želi da ih zamijene imigranti (https://europeanconservative.com/articles/news/podemos-montero-remarks-immigration-replacement-political-tool/);
- Popunite radna mjesta: imigracija se reklamira kao ključna za otpornost radne snage (https://www.eiir.eu/internationalrelations/the-importance-of-immigrants-in-boosting-european-economy/);
- Porezni prihodi: među fiskalno orijentiranima, pad stanovništva smanjuje porezne prihode i uzrokuje proračunske probleme (https://www.progressivepolicy.org/demographic-decline-appears-irreversible-how-can-we-adapt/) za raskošne europske države blagostanja.
Instrumentalistički pogled na stanovništvo nacije
Zajednički nazivnik svih ovih ljevičarskih argumenata o demografiji, bez obzira vide li pad stanovništva kao pozitivan ili negativan, jest njihov instrumentalistički pogled na stanovništvo nacije. Masa ljudi je alat kojim socijalisti postižu svoje ideološke ciljeve: ako daju prioritet ‘okolišu’, zalažu se za smanjenje stanovništva; ako daju prioritet državi blagostanja, žele da stanovništvo raste jer im je potrebno više poreznih obveznika.
Konzervativci imaju vrlo drugačiji pogled na demografiju. Smanjenje broja stanovnika samo je po sebi problem: narušava samu bit nacije, a nacija je neraskidivo vezana za svoje autohtono stanovništvo. Djeca koja su rođena u kulturnom, društvenom, povijesnom i vjerskom kontekstu koji je nacija prihvaćaju taj kontekst dok odrastaju. Njihovi životi, čak i njihove osobnosti, oblikovani su njihovim nacionalnim kontekstom; tijekom svog životnog vijeka doprinose očuvanju i razvoju tog konteksta.
Nacije su suštinski gradivni blokovi ljudske civilizacije. Autohtono stanovništvo je suštinski dio nacije, što rastuću ili barem održivu populaciju čini temeljem budućnosti same ljudske civilizacije.
Opasni socijalisti
Drugim riječima, konzervativci su suštinski predani rastućem, uspješnom domaćem stanovništvu. Socijalisti, nasuprot tome, stanovništvo smatraju instrumentom koji može poremetiti ili dodatno definirati političke ciljeve. Zbog toga je, blago rečeno, problematično za političare s različitih strana da postignu međusobno razumijevanje o ovom pitanju.
Istovremeno, to je upravo ono što trebaju učiniti. Istina, nikada ne može postojati međusobno razumijevanje između konzervativaca i otvoreno anticivilizacijskih elemenata ljevice – onih koji ili gaje rasistički motivirano neprijateljstvo prema europskom autohtonom stanovništvu ili žele da ljudska populacija nestane kako bi se spasio planet. Ali osim njihovih najluđih elemenata, postoji prostor za konzervativce i socijaliste da govore o takvom egzistencijalnom problemu kao što je trenutno naizgled neizbježna demografska propast Europe.
Autor:
Dr. sc. Sven R. Larson: „Demographic Decline and Europe’s Political Deadlock” – 22. 4. 2026.; https://europeanconservative.com/articles/analysis/demographic-decline-and-europes-political-deadlock/
