Noć puna dubokih udisaja
Proljeće je,
kaplje svjetlost kroz grane
u oko,
zelenilo zablisne
kao dragulj života,
na svakom koraku.
Grad je u nesnu
otužno mrtav,
i ne može ga povratiti
ova svemoćna svjetlost,
zelenilo,
ili pokoji pogled
jasan od usamljenosti.
Neshvatljivo je da negdje pjeva slavuj,
noć puna dubokih udisaja,
i zemlja
spokojno čista,
u nekom kutu predaje život
kao što je bilo
od iskona.
