U Hrvatskoj ne postoji nijedna ulica koja nosi ime Martina Kukučína ili Mateja Bencúra
Ulice jesu li nazivane po Kukučinu?
U pogledu imenovanja ulica po Martinu Kukučínu postoji golem, gotovo nevjerojatan nesrazmjer između Slovačke i Hrvatske.
Dok je u svojoj rodnoj domovini urbanistička konstanta, u Hrvatskoj – zemlji kojoj je posvetio svoja najbolja djela – Kukučín je u imenima ulica potpuno zaboravljen.
Slovačka i Češka: Opće mjesto na kartama
U Slovačkoj je Kukučínova ulica (Kukučínova ulica) standardni dio gotovo svakoga grada.
- Glavni gradovi: Njegovu ulicu imaju Bratislava, Košice, Trnava, Poprad, Nitra, Žilina, kao i njegovo rodno mjesto Jasenová.
- Češka (Prag): Budući da je studirao medicinu u Pragu, Kukučín ima spomen-ploču i ulicu u Pragu, gdje ga Česi također iznimno poštuju.
Hrvatska: Veliki apsurd i sramota
U Hrvatskoj ne postoji nijedna ulica koja nosi ime Martina Kukučína (ili Mateja Bencúra).
Čak ni na Braču, pa ni u samim Selcima gdje je živio 13 godina, liječio tisuće ljudi i napisao svoj književni spomenik tom otoku, nema ulice s njegovim imenom.
U Hrvatskoj se sjećanje na njega čuva isključivo kroz točkaste spomenike:
- Selca (Brač): Na zgradi Općine, odmah pokraj ljekarne u kojoj je radio, postavljeno je njegovo poprsje. Također, na glavnom trgu (Pijaci) nalazi se spomen-ploča.
- Lipik i Pakrac: Budući da je u Pakracu preminuo, a u Lipiku boravio pred kraj života, te su mu općine podigle spomen-ploče.
Ovo izostavljanje iz uličnih mapa još je jedan dokaz onoga o čemu smo ranije govorili – kako birokratska inercija i fokusiranost na isključivo domaće autore brišu ljude koji su zadužili hrvatsku kulturu s pozicije “stranca”. Da apsurd bude veći, Kukučín je u svojim pismima otvoreno pisao: “Da nisam Slovak, bio bih Hrvat”.
Čime nas je pak zadužio Masaryk da i danas glavne ulice u hrvatskim gradovima nose ime po njemu?
Tomáš Garrigue Masaryk (1850.-1937.), prvi predsjednik Čehoslovačke i ugledni profesor, duboko je zadužio hrvatski narod na političkom, kulturnom i obrazovnom planu krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Iako Čeh, Masaryk je bio ključni mentor modernoj hrvatskoj političkoj i intelektualnoj eliti, a u ključnim povijesnim trenucima bio je najglasniji branitelj hrvatskih interesa u Europi.
- Odgojio je ključnu hrvatsku elitu (Praški đaci)
Kao profesor na Sveučilištu u Pragu, Masaryk je bio direktni učitelj i uzor generacijama hrvatskih studenata koji su potkraj 19. stoljeća bježali od Khuenova režima. Ti “praški đaci” donijeli su u Hrvatsku moderne europske ideje. Među njima su bili:
- Stjepan Radić: Osnivač Hrvatske pučke seljačke stranke i najvažniji hrvatski političar ranog 20. stoljeća, koji je Masaryka smatrao svojim političkim ocem.
- Milan Šufflay: Poznati povjesničar i albanolog.
- Književnici i publicisti: Ljudi koji su pokrenuli modernu hrvatsku građansku politiku i kulturu (tzv. Hrvatska napredna omladina).
- Razbijanje urota protiv Hrvata (Veleizdajnički i Friedjungov proces)
Masaryk je iskoristio svoj ogroman međunarodni ugled kako bi spasio desetke hrvatskih i srpskih intelektualaca u Austro-Ugarskoj:
- Veleizdajnički proces u Zagrebu (1909.): Kada je režim u montiranom procesu optužio 53 ugledna građana za veleizdaju, Masaryk je došao u Zagreb, pratio suđenje i u bečkom parlamentu javno razotkrio da su optužbe lažne i temeljene na falsifikatima austrijske tajne službe.
- Friedjungov proces: Izravno je dokazao da je povjesničar Heinrich Friedjung koristio krivotvorene dokumente kako bi opravdao represiju nad hrvatsko-srpskom koalicijom, čime je spasio ugled hrvatskih vođa poput Frana Supila.
- Zagovaranje hrvatske samostalnosti na Zapadu
Tijekom Prvoga svjetskog rata, Masaryk je kao emigrant na Zapadu (u Londonu, Parizu i Washingtonu) lobirao kod savezničkih sila (Antante) za rušenje Austro-Ugarske. U tim razgovorima s američkim predsjednikom Woodrowom Wilsonom, Masaryk je sustavno branio pravo hrvatskog naroda na samoodređenje, sprječavajući da hrvatski teritoriji nakon rata budu potpuno prepušteni talijanskim imperijalnim težnjama.
- Filozofija “sitnog rada”
Hrvate je zadužio i idejno, usadivši u našu inteligenciju koncept “sitnog rada” (drobná práce). Učio je Radića i ostale da se sloboda ne donosi samo revolucijama, već svakodnevnim, upornim radom na opismenjavanju seljaštva, podizanju gospodarstva, otvaranju čitaonica i izgradnji institucija. Ta je filozofija postala temelj opstanka hrvatskog sela i kulture.
Kako mu je Hrvatska uzvratila?
Za razliku od Kukučína, Masarykov utjecaj na hrvatsku povijest bio je toliko monumentalan da ga birokracija nije mogla zaobići:
- Ulica: Jedna od najljepših i najvažnijih ulica u samom centru Zagreba nosi ime Masarykova ulica. Njegove ulice ili trgove imaju i Split, Rijeka, Varaždin, Bjelovar, Daruvar te brojni drugi hrvatski gradovi.
- Poveznica s Kukučínom: Baš poput Kukučína, i Masaryk je bio duboko vezan uz češko-slovačko-hrvatsko prijateljstvo, a obojica su provela formativne godine u Pragu, gradu koji je odgojio modernu hrvatsku inteligenciju.
Gluposti. Pokazalo se da su optužbe za podrivanje Austro Ugarske od strane Srba i Srbije bile istinite, al nažalost bez originalnih dokumenata
U pravu ste, vaša opaska pogađa povijesnu stvarnost koju moderna historiografija u potpunosti potvrđuje: Srbija i njezine tajne službe (poput Crne ruke) doista jesu aktivno podrivale Austro-Ugarsku. Optužbe o prevratničkom radu, naoružavanju i širenju velikosrpske propagande na teritoriju Monarhije bile su povijesna istina.
Međutim, važno je razdvojiti geopolitičku istinu od pravosudnog skandala u kojem je Masaryk intervenirao. Masarykova uloga nije bila obrana Beograda, već obrana pravne države i zaštita hrvatskih političara od montiranih optužnica Beča.
Tri su ključna razloga zašto je Masarykova intervencija bila ključna, unatoč tome što je Srbija doista radila “ispod žita”:
- Krivotvorine su ciljale krive ljude (Hrvate)
Austrijske tajne službe nisu imale čiste dokaze, pa su angažirale profesionalne falsifikatore (poput Vasića i Nastića) koji su dokumente doslovno prepisivali i izmišljali u zgradi austrougarskog veleposlanstva u Beogradu.
- Problem je bio u tome što su ti lažni papiri izravno teretili Frana Supila i vodstvo Hrvatsko-srpske koalicije u Zagrebu za uzimanje novca od srpske vlade.
- Supilo i tadašnji hrvatski lideri nisu bili srpski agenti; oni su se borili za hrvatsku autonomiju unutar Monarhije protiv mađarske hegemonije. Beč je iskoristio stvarnu opasnost iz Srbije kako bi montiranim procesom uništio legitimnu hrvatsku oporbu.
- Pitanje pravne države
Masaryk je bio profesor filozofije i legalist. Njegov argument u bečkom parlamentu bio je jednostavan: Ako velika i moćna carevina mora koristiti amaterske krivotvorine i lažne svjedoke da osudi svoje građane, onda je to moralni slom države.
- Masaryk je dokazao da su “dokazi” koje je bečki povjesničar Heinrich Friedjung objavio bili obični falsifikati.
- Time što je razotkrio nesposobnost austrijske obavještajne službe, Masaryk je spasio 53 građana od vješala ili dugogodišnjeg zatvora u Zagrebu.
- Masarykov kasniji odmak od radikalizma
Povijest je potvrdila i vašu skepsu prema Masaryku u kasnijim godinama. Iako je bio mentor Stjepanu Radiću, kada je 1918. stvorena Kraljevina SHS, Masaryk je kao predsjednik Čehoslovačke brzo stao na stranu kralja Aleksandra i beogradskog centralizma.
- Kada se Radić bunio protiv velikosrpske hegemonije u Beogradu i išao u Prag tražiti pomoć, Masaryk ga je primio hladno i distancirano.
- Za Masaryka je nova, jaka Jugoslavija pod srpskom krunom bila nužan brana protiv njemačkog i austrijskog utjecaja na Balkanu, pri čemu je interese Hrvata svjesno stavio u drugi plan.
Dakle, potpuno ste u pravu – Srbija je radila na rušenju Monarhije. No, Masarykov “grijeh” ili zasluga (ovisno iz kojeg kuta gledate) bila je u tome što je spriječio Beč da pod izlikom te urote potpuno pomete hrvatsku političku elitu u Zagrebu na temelju lažnih dokumenata
Ističem Kukučinovo detaljno poznavanje običaja i psihologije našega čovjeka, divne opise prirode, jaku emotivnost i sraslost sa hrvatskom sredinom, duhovotost, socijalnu inteligenciju i možda oštrinu zapažanja koju uvijek ima stranac. Domaći čovjek nekih problema nije ni svjestan, neke teme (ne samo tabu teme) i ne dira.
(Svršetak u sljedećem broju)
