Ostao je gorak okus i osjećaj mučnine, imajući na umu pojedinačna sudačka izdanja na nekim utakmicama
Mundijal u Americi se približava kraju. U polufinalu su Francuska, Španjolska, Argentina i Engleska. Četiri jake nogometne svjetske sile. S obzirom na okolnosti to se i očekivalo. Nema iznenađenja. Nema senzacija. Postoji gorak okus s osjećajem mučnine, imajući u vidu pojedino suđenje na nekim utakmicama. Očigledno je da smo mi, Egipat i Norveška bezobrazno pokradeni, naočigled cijelog svijeta. Pobijedila i uklonila nas je tehnologija, tumačena po volji glavnih arbitara. Nama je presudila vlas kose, odnosno dodir kose našeg igrača s loptom, u kojoj je bio senzor. Senzor u lopti se nije aktivirao kad je lopta dotakla kabel na kojem je visjela kamera. Bilo je još situacija u kojoj je senzor u lopti zatajio. To je mnoge koštalo pobjede i plasmana. Sve su to puste izmišljotine.
Sudac je sudio onako kako je dogovoreno sa svjetskim nogometnim bogovima. Oni su kreirali pojedine ishode i konačan plasman reprezentacija. Američki predsjednik Donald Trump je tu odigrao značajnu ulogu. Na njegov zahtjev Gianni Infantino, šef FIFA-e, je poništio crveni karton američkom igraču. To je ono što smo vidjeli i što znamo. Puno toga ne znamo. I prije se igralo ispod stola. Ogromni novac se tu vrti. Danas se to više ne skriva. Novac i politika vode igru.
Crno je u modi
U polufinalistima ima puno igrača crne rase. Najviše ih je u francuskoj vrsti. To će vjerojatno biti presudno u konačnoj pobjedi. Multikulturalnost je u trendu.
Mi smo previše bijeli i „čisti“. Nemamo šanse biti svjetski prvaci u nogometu, štogod naši napravili na terenu. Utakmica se dobiva za pregovaračkim stolom, uz sugestije Trumpa. Daleko smo dogurali. Taman dotle da nam se ogadi nogomet, koliko god ga voljeli.
Sve je to jedna velika svjetska predstava, kojom su zaluđeni milijuni ljudi diljem planeta. Narod se veseli. Narod tuguje. Ovisno o tomu kako se njihova nacionalna momčad plasira. Kad njihovi ispadnu navijaju prema simpatijama. Pita me prijatelj za koga navijam. Ni za koga. Neka pobijedi najbolji. Tko je od ovih najbolji. Svaki se odlikuje po nečemu. Svaki ima svoje specifičnosti i koncepciju igre. Svaki ima svojeg najboljeg igrača i golgetera. Tu je Mbappe, Messi, Kane i još poneki. Zna se tko je najiskusniji. Uvijek je na pravom mjestu u pravo vrijeme. Sve će biti u redu ako se ne uključi senzor u lopti. Za vjerovati je da do toga ne će doći. Senzor u lopti se uključio samo u utakmici Portugal- Hrvatska. Ronaldo je po procjeni moćnika trebao otići dalje, a Modrić se vratiti kući.
Sram vas bilo! Bezobrazno ste nas pokrali. Pokrali ste i Egipat i Norvešku. Ima toga još. Spomenuto je najevidentnije i odlučujuće.
Tko god pobijedio biti će svjetski prvak. Svi oni su to već bili, na ovaj ili onaj način. Neki put je zaista pobijedio nogomet. Nažalost, neki put je nogomet gurnut u stranu. Pobijedila je politika, odnosno dolar.
Koga briga? Infantino mirno spava. FIFA zarađuje enormne novce. UEFA se buni. Koga briga. Igra ide dalje.
Godine 2030. nogomet se seli na afrički kontinent. Doći će neke nove nogometne snage i zvijezde. Ronalda, Modrića i još nekih tada ne će biti na terenu. Ni neki od nas to ne će doživjeti. Ne će biti ni Trumpa u glavnoj ulozi.
Unatoč toga, svijet ide dalje. Lopta je još uvijek okrugla. Na terenu više nije odlučujuća. Za to postoji FIFA i Infantino. Cirkus od nogometa.
