Ubojstvo ne zastarijeva i počinitelji nikada se ne smiju osjećati sigurnima
Ekskluzivno za Hrvatski tjednik
Poštovani i dragi prijatelji i znanci,
slobodan sam Vas izvijestiti o značajnom i službenom napretku u vezi s mojim dugogodišnjim (preko 15 godina!) apelima za političko i povijesno priznavanje te obradu ubojstava hrvatskih emigranata koje je na tlu Savezne Republike Njemačke, a posebice u Bavarskoj, počinila jugoslavenska tajna služba – UDBA.
Nakon što su moji raniji apeli saveznim tijelima i peticijskim odborima u Berlinu godinama nailazili na formalna odbijanja, uputio sam 17. kolovoza 2026. godine izravan i detaljan apel (vidi privitak-1!) predsjednici Bavarskog parlamenta (Bayerischer Landtag), gospođi Ilse Aigner. Uz dopis sam priložio i precizno strukturiran popis s podacima o 42 žrtve (vidi privitak-2!).
Na moje iznenađenje, predsjednica parlamenta odgovorila je već sljedećeg dana, 18. kolovoza 2026. godine (br. spisa: LTA-BP-0101-1-50-2), uputivši dopis s povijesnom težinom u kojem je poduzela konkretne korake:
- Službeno pokretanje postupka: Predsjednica Aigner je moj zahtjev službeno proslijedila parlamentarnoj službi za odbore (Parlamentarischer Ausschussdienst) radi stručno-političkog razmatranja.
- Osobno praćenje: Pismeno se obvezala da će tražiti izvještaje o tijeku savjetovanja te osobno i s pozornošću pratiti daljnji razvoj situacije.
- Priznanje bavarske odgovornosti: Iako je ukazala na ustavnopravnu nadležnost saveznih tijela za vanjskopolitičku dimenziju, izričito je naglasila da se mjesta zločina nalaze u Slobodnoj Državi Bavarskoj i da su bavarske vlasti bile uključene u tadašnja zbivanja.
- Jasna osuda zločina: U dopisu je jasno navedeno da „ubojstvo ne zastarijeva“ te da se počinitelji nikada ne smiju osjećati sigurnima.
S obzirom na to da je ovo prvi put da je jedno visoko zakonodavno tijelo u Njemačkoj formalno uvrstilo ovu temu u parlamentarnu proceduru i preuzelo dio lokalne povijesne odgovornosti, smatram da su ovi događaji od iznimnog značaja za Republiku Hrvatsku i njezine napore u očuvanju sjećanja na žrtve.
U privitku Vam dostavljam presliku službenog odgovora predsjednice parlamenta, koji sam preveo na hrvatski jezik (vidi privitak-3!), kao i moju službenu zahvalu (vidi privitak-4!).
U nadi da će te ovo izvješće objaviti/proslijediti, moja časovita saznanja dopuniti novim podacima, unaprijed vam se zahvaljujem i ostajem Vam na raspolaganju za sve dodatne informacije i daljnju koordinaciju.
S poštovanjem,
Tomislav Toni Đurasović
Predmet: Apel za suočavanje s povijesnim zločinima – Službeno priznavanje i sjećanje na žrtve ubojstava jugoslavenske tajne službe u Bavarskoj
Poštovana gospođo predsjednice Bavarskog parlamenta Aigner,
bio je to nezapamćen niz ubojstava koji se protezao kroz dva desetljeća: jugoslavenska tajna služba ubila je u Saveznoj Republici Njemačkoj najmanje 42 hrvatska emigranta. Većina tih zločina dogodila se u Bavarskoj, posebice na širem području Münchena.
Svi moji apeli nadležnim saveznim tijelima u razdoblju od 2011. godine do danas, nažalost, ostali su bezuspješni. Dana 11. srpnja 2019. godine, tadašnji savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer doduše mi je pismeno zajamčio da će istražna tijela i dalje provoditi istragu u do sada nedovršenim slučajevima. Unatoč tome, Peticijski odbor Njemačkog saveznog parlamenta (Bundestag) obavijestio me nakon provjere, 24. lipnja 2020. te ponovno 3. lipnja 2026. godine, da moje peticije neće uroditi željenim plodom. Čak je i prosljeđivanje mojeg apela preko ureda predsjednice Saveznog parlamenta u veljači 2026. godine Peticijskom odboru naposljetku dovelo do istog, negativnog ishoda. Na ovoj se točki privremeno zatvara krug institucionalne nezainteresiranosti.
Iako su se ova ubojstva dogodila usred naše Savezne Republike, njemačka državna tijela tada su šutjela i nijemo promatrala. Poput mnogih naših sugrađana, i ja ove zločine smatram jednom od najvećih sramotnih mrlja u njemačkoj poslijeratnoj povijesti. Oni stoje kao simbol propuštenog suočavanja s prošlošću.
Ne možemo to pomiriti sa svojom savješću da se prema ubojstvima hrvatskih emigranata odnosi bez potrebne osjetljivosti ili da ih se čak prešućuje. Takvo ignoriranje odlučno odbacujemo. S našim je demokratskim samopoimanjem nespojivo da ova djela – uključujući i okrutno ubojstvo nevinih, poput devetogodišnje Rosemarie Bahorić-Ševo – do danas nisu naišla na odgovarajuću pozornost javnosti. Ako se mi kao država zalažemo za društvenu koheziju i nepovredivost života, to se ne smije događati selektivno.
Povijesne geste, poput klečanja u Varšavi ili Rezolucije o Armeniji, pokazuju da je Savezna Republika spremna suočiti se s povijesnim nepravdama. U tom kontekstu, šutnja prema žrtvama ubojstava jugoslavenske tajne službe djeluje poput politike koja se vodi načelom dvostrukih mjerila.
U vezi s time želio bih citirati C. Matthesa: „Isprika se ne smije odgađati, jer ako se s njom odugovlači, iz toga brže nego što mislimo može proizaći nerješiva krivnja.“
Stoga Vas usrdno molim, poštovana gospođo predsjednice Bavarskog parlamenta, da se u sklopu svoje dužnosti zauzmete za službeno priznavanje ove nepravde te za javnu gestu sjećanja od strane Slobodne Države Bavarske. Puko prosljeđivanje peticijskom odboru ne odgovara moralnoj težini ove tematike.
S iščekivanjem se radujem Vašem odgovoru koji će biti primjeren važnosti ove teme.
S poštovanjem,
Tomislav Đurasović, München
Privitak:
Popis žrtava jugoslavenske tajne službe u SR Njemačkoj.
Prijevod službenog odgovora predsjednice parlamenta Ilse Aigner
Predsjednica Bavarskog parlamenta München, 18. kolovoza 2026. Broj spisa: LTA-BP-0101-1-50-2
Poštovani gospodine Đurasović,
zahvaljujem Vam na Vašem pismu od 17. kolovoza 2026. godine, u kojem izražavate svoju duboku zabrinutost i opravdanu želju za potpunim suočavanjem s povijesnim ubojstvima hrvatskih emigranata koje je na tlu Savezne Republike Njemačke, a posebice u Bavarskoj, počinila jugoslavenska tajna služba.
Ubojstvo ne zastarijeva. Počinitelji ovih gnusnih djela nikada se ne smiju osjećati sigurnima, a patnja obitelji žrtava koje su izgubile svoje najmilije traje do današnjeg dana. Vaš neumorni angažman da se ova nepravda ne zaboravi i da se žrtvama osigura dostojanstveno sjećanje zaslužuje moje puno poštovanje.
Što se tiče ustavnopravne nadležnosti, pitanja koja se odnose na aktivnosti stranih tajnih službi na tlu Savezne Republike Njemačke, kao i diplomatske i vanjskopolitičke konsekvence koje iz toga proizlaze, spadaju u primarnu nadležnost saveznih tijela u Berlinu.
Unatoč tome, potpuno sam svjesna povijesne i lokalne povezanosti ovih tragičnih događaja sa Slobodnom Državom Bavarskom, budući da su se mnoga od tih ubojstava dogodila upravo ovdje, posebice na širem području Münchena, te da su bavarska istražna tijela i tada i danas bila suočena s ovim slučajevima.
Stoga Vas želim izvijestiti da sam Vaš apel i priloženi popis s podacima o 42 žrtve službeno proslijedila parlamentarnoj službi za odbore (parlamentarischer Ausschussdienst) Bavarskog pokrajinskog parlamenta radi stručno-političkog razmatranja i daljnje obrade. Osobno ću s velikom pozornošću pratiti daljnji tijek ovih konzultacija i informirati se o napretku unutar parlamentarnih tijela.
Suočavanje s ovim mračnim poglavljem naše poslijeratne povijesti obveza je prema žrtvama i njihovim obiteljima, ali i prema našim zajedničkim demokratskim vrijednostima.
Vama i Vašoj obitelji, poštovani gospodine Đurasović, želim sve najbolje, a prije svega puno zdravlja i snage.
S osobitim poštovanjem,
Ilse Aigner Predsjednica Bavarskog pokrajinskog parlamenta
Prijevod na hrvatski moga zahvalnog pisma
Predmet: Zahvala na Vašem dopisu od 18.08.2026. (br. LTA-BP-0101-1-50-2) – Suočavanje s prošlošću u vezi s ubojstvima jugoslavenske tajne službe
Poštovana gospođo predsjednice Bavarskog parlamenta Aigner,
od srca Vam hvala na iznimno brzom, empatičnom i sadržajnom odgovoru na moj apel za suočavanje s prošlošću u vezi s povijesnim ubojstvima tajnih službi.
Vaše jasne riječi o tome da ubojstvo ne zastarijeva, kao i Vaše priznanje da patnja pogođenih obitelji traje do danas, znače iznimno puno meni i obiteljima žrtava. To nas učvršćuje u uvjerenju da ova mračna poglavlja naše poslijeratne povijesti ne smiju pasti u zaborav.
Posebno Vam zahvaljujem na Vašoj inicijativi da moj zahtjev proslijedite parlamentarnoj službi za odbore radi stručno-političkog razmatranja. Činjenica da namjeravate osobno i s pozornošću pratiti daljnji tijek tih konzultacija snažan je i hvalevrijedan signal za žrtve i povijesnu odgovornost u našoj zemlji.
Dijelim Vašu procjenu u svezi s ustavnopravnom nadležnošću saveznih tijela za vanjskopolitičku dimenziju. Istovremeno sam Vam duboko zahvalan što ste tako jasno istaknuli povijesnu povezanost ovih djela sa Slobodnom Državom Bavarskom te što se ovdje aktivno angažirate.
Želim Vam i nadalje puno snage i sve najbolje u Vašem važnom parlamentarnom radu.
S osobitim poštovanjem,
Tomislav Đurasović, München
| Ubijeni Hrvati-emigranti u Zapadnoj Njemačkoj u razdoblju od 1967. do 1989. Br. | Ime i prezime | Rođen/a | Ubijen/a | Mjesto/grad | Država | ||||||
|
1.
|
Marijan Šimundić | 1938 | 13.09.1967 | Schwenningen | Njemačka | ||||||
|
2.
|
Joze Jelić | 1967 | Friedrichshafen | Njemačka | |||||||
|
3.
|
Mile Jelić | 1929 | 03.05.1967 | Aachen | Njemačka | ||||||
|
4.
|
Petar Tominac | 1939 | 03.05.1967 | Aachen | Njemačka | ||||||
|
5.
|
Vlado Murat | 1967 | Doveren/Aachen | Njemačka | |||||||
|
6.
|
Anđelko Pernar | 1967 | Doveren/Aachen | Njemačka | |||||||
|
7.
|
Hrvoje Ursa | 1938 | 27.09.1968 | Fulda, Hutzdorf | Njemačka | ||||||
|
8.
|
Đuro Kokić | 1938 | 1968 | Pforzheim | Njemačka | ||||||
|
9.
|
Mile Rukavina | 1910 | 26.10.1968 | München | Njemačka | ||||||
|
10.
|
Krešimir Tolj | 1938 | 26.10.1968 | München | Njemačka | ||||||
|
11.
|
Vid Maričić | 1946 | 26.10.1968 | München | Njemačka | ||||||
|
12.
|
Mirko Čurić | 5.03.1932 | 10.04.1969 | München | Njemačka | ||||||
|
13.
|
Nahid Kulenović | 5.07.1929 | 30.06.1969 | München | Njemačka | ||||||
|
14.
|
Mirko Šimić | 1971 | West-Berlin | Njemačka | |||||||
|
15.
|
Drago Mihalić | 1936 | 10.03.1972 | Pforzheim | Njemačka | ||||||
|
16.
|
Josip Senić | 18.03.1936 | 10.03.1972 | Wiesloch/Heidelberg | Njemačka | ||||||
|
17.
|
Dr. Branko Jelić | 28.02.1905 | 31.05.1972 | West-Berlin/München | Njemačka | ||||||
|
18.
|
Stjepan Ševo | 10.12.1936 | 24.08.1972 | Obitelj živjela u | Njemačka | ||||||
|
19.
|
Tatjana Ševo | 4.04.1946 | 24.08.1972 | Stuttgartu, a ubijeni u | Njemačka | ||||||
|
20.
|
Rosemarie Bahorić-Ševo | 27.04.1963 | 24.08.1972 | I – San Dona de Piave | Njemačka | ||||||
|
21.
|
Šime Veršić | 1942 | 14.12.1972 | Tuttlingen | Njemačka | ||||||
|
22.
|
Josip Buljan-Mikulić | 14.09.1973 | Kornwestheim | Njemačka | |||||||
|
23.
|
Mate Jozak | 1940 | 27.11.1974 | Neuss | Njemačka | ||||||
|
24.
|
Ilija Vučić | 1930 | 11.06.1975 | Stuttgart | Njemačka | ||||||
|
25.
|
Ivica Milošević | 1975 | Freiburg | Njemačka | |||||||
|
26.
|
Nikola Penava | 1975 | Tot im Rhein gefunden | Njemačka | |||||||
|
27.
|
Ivan Vučić | 06.06.1975 | Saarbrücken | Njemačka | |||||||
|
28.
|
Jozo Miloš | 1948 | 19.04.1979 | Köln-Aachen | Njemačka | ||||||
|
29.
|
Nikola Miličević | 1937 | 13.01.1980 | Frankfurt/Main | Njemačka | ||||||
|
30.
|
Mirko Desker | 1980 | Njemačka | ||||||||
|
31.
|
Antun Kostić | 26.09.1943 | 09.10.1981 | München | Njemačka | ||||||
|
32.
|
Petar Bilandžić | 1981 | Njemačka | ||||||||
|
33.
|
Ivan Jurišić | 1981 | Njemačka | ||||||||
|
34.
|
Mladen Jurišić | 1981 | Njemačka | ||||||||
|
35.
|
Ivo Furlić | 1981 | Mannheim | Njemačka | |||||||
|
36.
|
Đuro Zagajski | 1939 | 27.03.1983 | München | Njemačka | ||||||
|
37.
|
Franjo Mikulić | 1932 | 23.04.1983 | Landsberg/Lech | Njemačka | ||||||
|
38.
|
Milan Župan | 1983 | Njemačka | ||||||||
|
39.
|
Stjepan Đureković | 8.08.1926 | 28.07.1983 | Wolfratshausen | Njemačka | ||||||
|
40.
|
Slavko Logarić | 1984 | Njemačka | ||||||||
|
41.
|
Ivan Hlevnjak | 1987 | Njemačka | ||||||||
|
42.
|
Ante Đapić | 29.06.1989 | Nürnberg | Njemačka | |||||||
