Izložba „Ono što ostaje između“ (What Remains Between) umjetnice Petre Marije Jeličić – Lovreković u Sveučilišnoj galeriji u Splitu
Izložba „Ono što ostaje između“ (What Remains Between) umjetnice Petre Marije Jeličić- Lovreković otvorena je u srijedu, 23. rujna 2026. u Sveučilišnoj galeriji u Splitu.
Izložba donosi presjek umjetničkog istraživanja Petre Lovreković u kojem se iskustvo mjesta, arhitekture i pejzaža postupno preobražava u apstraktni slikarski jezik. Od ranijih pejzaža i arhitektonskih struktura, preko sicilijanskog projekta, do ciklusa u kojima se mreže i linije pretvaraju u korijenje, cvijeće i nove organske forme, umjetnica gradi osobnu kartografiju prostora, vremena i sjećanja.
Kako u tekstu kataloga ističe kustos Joško Belamarić, slike Petre Lovreković nalikuju gradovima kakve pamtimo iz djetinjstva – sjećanjima koja su uvijek nepotpuna i sastavljena od slojeva koje tijekom godina prekrivamo novima. Ipak, svaka slika čuva trag i svojevrsni dokaz da je prizor jednom postojao. U njezinim platnima grad se više ne opisuje doslovno, nego se osjeća kroz temperaturu boje, teksturu, materiju i svjetlost. Posebno mjesto zauzima iskustvo Sicilije, koja se u slikama ne pojavljuje samo kao prepoznatljiva geografija, već kao unutarnji ritam mjesta – kroz kamen, arhitekturu, vegetaciju i snažnu mediteransku svjetlost.
Sicilija
„Ciklus radova koji predstavljamo u Sveučilišnoj galeriji nastajao je na Siciliji od 2022. do 2026. godine. Započeo je opsežnim crtežima nastalima na otoku, a postupno se razvio kroz crtež i slikarstvo u četiri međusobno povezana ciklusa: I. Architecture as Memory, II. Sediment, Structure, Earth, III. Thresholds of Becoming i IV. The Inverted Path. Ta četiri ciklusa zajedno čine izložbu „Ono što ostaje između“ (What Remains Between), u kojoj se prepoznatljivo mjesto postupno transformira u prostor percepcije, sjećanja i osobnog iskustva.
U posljednjem četvrtom ciklusu umjetnica dodatno mijenja perspektivu okrećući platno naopako. Zid može postati nebo, a poznata struktura izgubiti svoje prvotno značenje i otvoriti prostor novom pogledu. Upravo taj postupak dodatno naglašava jednu od središnjih tema izložbe – promjenjivost našeg odnosa prema prostoru, prošlosti i vlastitom sjećanju.
Arhitektonska struktura
Belamarić opus Petre Lovreković sagledava kroz ideju svojevrsne „kartografije ne-mjesta“ i „relacijske apstrakcije“, povezujući njezinu gestualnu i kaligrafsku liniju, mrežu i arhitektonsku strukturu s temama migracije, sjećanja i mjesta.
U materijalnom smislu njezini radovi, dominantno izvedeni u kombiniranim tehnikama velikog formata i izrazito tvarne teksture, približavaju se suvremenoj težnji prema „opipljivoj apstrakciji“ – povratku materiji, tragu ruke i procesu stvaranja kao svojevrsnoj protuteži digitalnoj glatkoći suvremene slike. „Ono što ostaje između“ (What Remains Between) stoga nije samo priča o promjenama umjetničkog rukopisa. Izložba govori o onome što ostaje između stvarnog i zapamćenog mjesta, između geografije i osobnog iskustva, između prošlosti i sadašnjosti. Sicilija, Split, Mainz i ceste Camina u tom se procesu povezuju u jedan unutarnji krajolik sastavljen od materije, svjetlosti i sjećanja.
Izložba ostaje otvorena do 26. listopada 2026.
