Konj u ljudskoj povijesti predstavlja uvijek ono dobro, odano, vjerno do smrti
Danas se rijetko susrećem s motivima raznolikih životinja, od domaćih do onih divljih, koji žive u crtežima ili uljima aktualnih hrvatskih likovnih umjetnika.
Ponekad, poneka mačka ili pas zaluta na bjelinu papira, najčešće su to kućni ljubimci, ovjekovječeni na tim slikama, zauvijek.
Akademska slikarica Libuša Kirac ponekad bi se okretala i tim motivima, tražeći i pronalazeći u njima nepritajenu magičnost, tajnovitost, izrazitu životnost ali i ljepotu, osobito u kreiranju niza laviranih crteža s temom konja u pokretu, moćnog i opasnog, brzog i neuhvatljivog, kao da su izronili iz drevne bajke, donoseći na svjetlo dana svoju čudesnu priču, pustolovinu u kojoj su sudjelovali i hrabri jahač i neustrašivi konj.
Naravno, konj u ljudskoj povijesti predstavlja uvijek ono dobro, odano, vjerno do smrti, do zadnje kapi krvi a i konji su, sami po sebi, izuzetno lijepi, dostojanstveni, ponosita držanja.
Sjećam se uspomena iz vlastitog djetinjstva i nezaboravnih trenutaka u neposrednoj blizini konja.
Vrlo emotivni animalistički ciklus Libuše Kirac posveta je ne samo konjima već i svim životinjama koje se nekada živjele u našem okruženju a danas ih više nema, vrijeme ih je zbrisalo i posve umanjilo njihov značaj.
Vrijeme prolazi i sve briše. Ostaju samo sjećanja.
