Uglavnom kombiniram apstrakciju i figuraciju

Suvremena umjetnost odgovara svijetu u kakvom jesmo

 

 

Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Mercedes Bratoš, pripadnica najmlađe generacije, ovih je dana privukla osobitu pozornost svojom novom samostalnom izložnom.

• Gospođo Bratoš, na samom kraju kolovoza predstavili ste s novom samostalnom izložbom u Hrvatskoj Matici iseljenika Dubrovnik, pod nazivom SAN LJETNE NOĆI. Što ste izložili?

– Predstavila sam se s devet novih djela na kojima su prikazane scene iz predstava održanih na prošlogodišnjim, 66. ljetnim igrama u Dubrovniku.

 

• Vrlo je zanimljiva tehnika izloženih radova.

– Da, tehnika je interesantna – print fotografija na platnu sam iskolažirala akrilnim bojama, kredom, ugljenom… Tom se prilikom i takvim postupkom, gube granice prvog fotografskog predloška i autorske intervencije te se postiže zaokruženi prizor jednakovrijednih likovnih činitelja. Uz kolažiranje i slikanje, u ovom sam se ciklusu upustila i u crno-bijeli crtež olovkom. U svom slikarskom djelovanju gajim određenu naklonost prema ornamentici; opčinjena sam jednostavnošću, ritmičnošću i dekorativnošću takvih uzoraka koji su u mojim radovima postali prisutni kao prepoznatljivi autorski znak.

 

• U središtu Vašeg interesa jest teatar.

– Točno, s obzirom da je ovaj ciklus tematski vezan za Ljetne igre, u središtu svega je teatar. Jako volim kazalište i koristim svaku priliku da pogledam dobru predstavu. Kako sam već rekla, ovaj ciklus sam naslikala preko fotografija scena iz kazališnih predstava kojima sam prisustvovala, stvarajući sasvim nova likovna djela, te nastojeći osvojiti prostor intime, zaokružiti ga i zatvoriti sa svih strana, kako bismo u njegovom središtu dobili prizore hedonističke igre, u ovom slučaju muško-ženskih intimnih trenutaka koji su nekada bili dijelovi kazališnih predstava (odnosno, upravo predstava Dubrovačkih ljetnih igara).

• Izložili ste srednje formate. Koliko Vam je format bitan u realizaciji?

– Format mi je dosta bitan. Najviše volim raditi s velikim formatima, puno većim od ovih izloženih na izložbi San ljetne noći. Veliki formati mi daju nekakvu slobodu u izražavanju, ne sputavaju me.

 

• Vi ste Akademiju likovnih umjetnosti završili u Firenci.

– Da, Akademiju sam uspješno završila 2005. godine u Firenci, u klasi profesora Umberta Borelle. Nakon završene srednje umjetničke škole u Dubrovniku, a obzirom na moj interes za slikarstvom, logičan je bio nastavak školovanja na akademiji. Igrom slučaja, upisala sam Akademiju likovnih umjetnosti u Firenci. U početku je bilo naporno, našla sam se u novoj sredini, među nepoznatim ljudima, paralelno sam morala učiti tj. usavršavati talijanski jezik no, nakon svega, mogu reći da je to bilo jedno lijepo studentsko iskustvo. Jedini nedostatak studiranja vani je taj što sam se, nakon povratka u Hrvatsku, odjednom bila našla u sredini u kojoj više nemam svoju „ekipu“ s godine, ne poznajem ljude iz svoje struke. A to je vrlo problematično za mladu umjetnicu koja je tek završila studij i želi stvarati izlagati.

• Vaši su motivi vrlo raznoliki, od figurativnih do apstraktnih?

– U djelima uglavnom kombiniram apstrakciju i figuraciju. Nekad je više figurativnih elemenata, nekad manje. Volim se poigravati s elementima, kolažirati ih, nalaziti nova značenja, novi smisao.

 

• Kako doživljavate suvremenu umjetnost?

– Obzirom da nisam povjesničarka umjetnosti nego slikarica nekako sam uglavnom skoncentrirana na stvaranje i, kao i većina drugih umjetnika, nalazim se u nekom svom svijetu. No, u zadnje vrijeme sam počela intenzivno posjećivati otvaranja izložbi drugih autora, promatrati što drugi rade, koje se tehnike, teme pojavljuju i to je moj dodir sa suvremenom umjetnošću. Suvremena umjetnost odgovara svijetu u kakvom jesmo. Nešto me tu oduševljava, nešto malo manje…

 

• Rođeni ste u Dubrovniku, u Zagrebu živite, studirali ste vani, posvuda Vas ima, ali gdje ste uistinu kod kuće?

– U Zagrebu stvaram i živim, tu mi je obitelj, djeca, suprug. S druge strane, u Dubrovniku su mi roditelji, stari prijatelji, uspomene. U oba grada se osjećam da sam kod kuće.

 

• Što je novo u atelijeru?

– Uvijek se nešto novo radi u atelijeru, radim na novim slikama, razmišljam o novim ciklusima… ideje se pojavljuju svaki dan.

• Planovi…?

– Trenutačno sam u fazi priprema novih izložbi, a ujedno i razmatram mogućnosti za pokretanje nekih novih projekata koji bi uključivali više umjetnika sa različitim izričajima. 

 

Miroslav Pelikan