Darivamo što imamo Mi smo gostoljubiv rod: Prihvaćamo svakog gosta U svoj mali, skromni dom. Bio stranac il' neznananac, Bio lopov ili skitnica, Krvava il' čista lica, Darivamo što imamo: Od košulje samo dvije Jednu gostu rado damo. Častimo ga medovinom, Kolačima , slatkim vinom, Što imamo i nemamo, Premda uvijek dobro znamo Tko je dobar, a tko zao, Tko nam žednim ne bi dao Niti čašu bistre vode I tko nas je protjerao, Zapalio krov nad glavom . Mi smo gostoljubiv rod: Dobro doš'o nam je gost Makar kruha ne imali, Makar mučio nas post! Zaborav nas prati, kali. Bog nam dade volju, snagu Da i dragu i nedragu U nevolji zadnju mrvu Posnog kruha podarimo, Ponudimo ležaj svoj I na zemlji spaljenoj. Ipak jesmo. I živimo Čistih ruku, tvrde vjere Pa čak i za mrska gosta Toplih riječi, srka vode Uvijek ima. Ima dosta. Mi smo gostoljubiv rod. Tko god hoće, kada god Od nevolje k nama krene, Dobro doš'o da je! Kol'ko želi, nek' s nama ostaje, Al' nek pamti i nek' znade Da hrvatsko gostoprimstvo Zakon čovještva imade. Tko ga skrši i zlom vrati, Hrvatskim se gostom Nikad više ne će zvati! Malkica Dugeč, 5. 8. 2016.