To nije nikakav oblik otpora; riječ je o namjernom uništavanju našeg sustava, koji je ukorijenjen u kršćanstvu
- Pobjeda demokrata na američkim izborima na sredini mandata američkoga predsjednika Donalda Trumpa je (ne)očekivana. Svi oni koji ne vole Trumpa, ne samo zbog njegova nasilnog stila, nego prije svega zato što je prekinuo poguban globalizacijski proces srozavanja američkoga društva na svima razinama, sada likuju i govore da su Trump i Republikanska stranka doživjeli katastrofalan poraz. To nije točno. Izgubili su sedam mandata i tih sedam mandata dobili su lijevi demokrati i to je cijela stvar. To da će sada Trumpu biti teže vladati, očekivano je. Osim što su birači kaznili republikance zbog provedbe protuglobalizacijske politike, oni su, manjim dijelom, izgubili i zbog rata protiv Irana i zbog uvedbi carina čije su posljedice otežale rad američkoga gospodarstva i povećale troškova života običnih Amerikanaca. Ponavljam, pad gospodarstva i povećanje troškova života običnoga puka jesu jedan od razloga gubitka izbora republikanaca i u Zastupničkom domu i u Senatu, ali je puno važnije protutrumpovsko djelovanje medija i raznih globalizacijskih udruga i partija koje su ovladale američkom državom. Pa čak i u Teksasu ilegalnim uvozom migranata raznih boja. Jer je snaga medija bila podcijenjena od Trumpove administracije.
Demokrati pobijedili, ali ne će vladati
- Što se sada može očekivati? Demokrati ne mogu zaustaviti rat protiv Irana jer nemaju dvotrećinsku većinu. Ne mogu promijeniti ni Trumpovu carinsku politiku i njegov pristup ratu u Ukrajini i odnose s europskim saveznicima. Za očekivati je da će carinska politika i dalje ostati uglavnom pod predsjednikovim nadzorom, iako je budući smjer tarifa podložan pravnim izazovima, kao i pregovorima s trgovinskim partnerima. Demokrati u Kongresu ne će moći obnoviti suradnju s USAID-om i sličnim međunarodnim globalizacijskim organizacijama i institucijama koje štete normalnim ljudima. Demokrati će pokušati zaustaviti američko angažiranje u ratu protiv Irana, ostaje pitanje hoće li uspjeti. Nisu oni za Iran, nego su protiv Trumpa. Problema će biti i oko potpore Izraelu, posebice uspije li Benjamin Netanyahu sastaviti novu vladu. Stoga je za očekivati da bi preostale dvije godine Trumpovog mandata mogle biti više usredotočene na vanjsku politiku nego što su bile prve dvije. Predsjednik bi mogao pokušati učvrstiti svoju ostavštinu okončanjem rata u Ukrajini – vrlo vjerojatno pod nepovoljnim uvjetima za Ukrajinu. U najgorem slučaju, Europljani strahuju da bi sigurnost NATO-a i Europe mogla postati dio dogovora s Moskvom. Azijati očekuju da će Trump prema njima sada biti puno mekši u pogledu carina. Sve u svemu, ne će biti mirno.
Kako su ljevičari srušili Dinamo!
- U maksimirskoj šumi nema mira. Dinamo je slab, loš, raštiman i gubi od svakoga. Za takve rezultate ovoga slavnog kluba krivi su mnogi, 1. oni koji su mu 2000. godine – po povratku na vlast Crvenih Kmera – vratili odvratno boljševičko ime, 2. zloglasni kvartet 2014. (Dario Šimić, Tomo Šokota, Silvio Marić i Igor Bišćan), koje je netko krivo nagovorio da pokušaju srušiti tada uspješni klub, 3. svi oni razni mrzitelji svega hrvatskoga koji su Zdravka Mamića u studenomu 2018. nasiljem (sudstvo, politika, mediji, ulica…) otjerali iz Maksimirske 128, i, 4. dakako, najviše, oni koji su iskoristili Velimira Zajeca kao „korisnu budalu“ da, nakon tvorca modernoga i uspješnoga Dinama iz vremena Z. Mamića, otjeraju i Mirka Barišića i Vlatku Pokos, i na mjesto nekada samo velikog nogometaša „Zajec Zeke“ instaliraju lukavoga ali nesposobnoga menadžera Zvonimira Bobana. I sada kada Dinamu ne ide – a nije moglo ići iz dva osnovna razloga, Boban nije sposoban nastaviti tamo gdje je Mamić stao, ali je zato bahat i iz nekog čudnog razloga dugo je ustrajavao na treneru Mariju Kovačeviću, koji je drag, mio, simpatičan…, ali nesposoban da vodi klub kao što je Dinamo – neki pametni ljudi prisjetili su se detalja iz ne tako daleke prošlosti tko je ustvari Zvonimir Boban!
Intervju s pobjeguljom iz Sarajeva
- Vratimo se u 2015. godinu. Dinamo je, nakon „lige za bedaka“, deset proteklih godina zaredom harao Hrvatskom. Zdravko Mamić, iako neugodan susjed, jer je i panegirik i koleričar, nizao je uspjeh za uspjehom i kritičar poput Z. Bobana nije mogao ni prismrditi u maksimirsku šumu, ali je zato okolo u medijima napadao i Mamića i druge hrvatske veličine poput velikoga Josipa Joea Šimunića. I to ne bilo s kim u medijima, nego s jednim od najgorih ljudi koje je Hrvatska u ratu primila, prihvatila, nahranila…, a koji je nakon dvije godine pritajenja sve što je radio, radio protiv Hrvatske. Dakako, radi se o pobjegulji iz Sarajeva i jugonostalgičaru Miljenku Jergoviću s kojim je popularni Zvone u razgovoru za JUL (Jutarnji list), a razgovor je s oduševljenjem prenijela odavno proskribirana Slobodanka, u kojem je Z. Boban izrekao povijesne laži i protiv Šimunića i protiv svih nas Hrvata. Najprije se Jergović u uvodu intervjua legitimirao napisavši: »Moj otac je, za razliku od mene, bio dinamovac, i Dinamo je bio njegova hrvatska zastava«, što znači da je Miljenku Dinamo bio previše – hrvatski! Isto to je sredinom šezdesetih godina XX. stoljeća o Dinamu govorio Vladimir Bakarić Svileni da je najbolje kada Dinamo nije iznad šestoga mjesta na ljestvici, jer da onda navijači ne čine nerede nakon utakmica u Maksimiru (https://www.jutarnji.hr/nisam-mislio-da-ce-se-to-dogoditi–ali-da–glasat-cu-za-milanovica/1430297; https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/zadar/4-kantuna/zvonimir-boban-otvorio-dusu-joeov-za-dom-spremni-istina-je-da-se-ubijao-i-deportirao-neduzni-svijet-pod-te-tri-zalosne-rijeci-439663).
Boban ponavlja velikosrpske laži protiv Hrvata
- A onda je Zvonimir Boban navalio na Šimunića ponavljajući velikosrpske laži protiv Hrvata i Hrvatske. Dvije godine prije hrvatska je nogometna vrsta pobjedom u Maksimiru nad Islandom 2:0 izborila Svjetsko prvenstvo u Brazilu sljedeće, 2014. godine, i veliki Joe Šimunić je s mikrofonom u ruci slavio veliku pobjedu uzvikujući „Za Dom!“, a navijači su uzvraćali „Spremni!“ I to je tada zasmetalo svima mrziteljima Hrvatske te su ga mediji i politika izbacili sa SP-a za čiji plasman na njega on bio jedan od najzaslužnijih. To je jedno od najgorih razdoblja hrvatske novije povijesti, jer je na vlasti u Banskim dvorima bio SDP i njegova kukuriku koalicija, a na Pantovčaku ljigavi Ivo Josipović. I sada se, dvije godine kasnije, pojavi Boban u razgovoru, ne bilo s kim, nego s mrziteljem svega hrvatskoga, Jergovićem, i bezobrazno kaže, a Jutarnji list s ushićenjem to objavi: »A Joe, koji je ispravan i drag čovjek, i po meni najbolji defenzivni igrač u HR povijesti, trebao bi već jednom odrasti i odvojiti se od krivo upućenog “australskohrvatskog djeteta”. Pa neka se upita je li moguće voljeti Hrvatsku kroz milijun drugih ekspresija, a ne kroz suludi i inkriminirani “Za dom spremni”. Pa ne valja to, i šteti i njemu i našoj zemlji. Neka se iščisti i olakša svima, a najviše sebi. I neka viče “u boj, u boj”, ako mu paše. I neka čita Matoša i Kranjčevića, Krležu ili Ujevića koji su ispisali najljepšu hrvatsku ljubav u najvećoj kritici. Jer ljubav je bez istine – ništa. A istina je da se ubijao i deportirao nedužni svijet pod te tri žalosne riječi. A i da se rasprodala Hrvatska pod tom egidom također je neupitan povijesni i izdajnički fakt.«
Ponavlja laži beogradske čaršije
- A te laži koje je Boban izgovorio su: 1. pod starim povijesnim hrvatskim pozdravom ZA DOM SPREMNI! nisu se otvarali nikakvi logori niti se u njima to uzvikivalo, i, 2. nije za vrijeme prve obnovljene hrvatske države u XX. stoljeću – kako je to lijepo opisao publicist Ivica Ivo Josipović u svojih devet povijesno-politoloških knjiga – ništa rasprodano, nego su to laži beogradske čaršije kako bi se, zamjenom teza, nabilo Hrvatima i Hrvatskoj nepostojeći krimen i kompleks zato da se ne govori o stradanjima Hrvata od 1918. godine, nakon partizanskih i četničkih pokolja tijekom Drugoga svjetskog rata, a posebice nakon završetka rata 1945. kada su jugopartizani na Bleiburgu, Kočevskom rogu, Teznu, Hudoj Jami i drugdje, te kasnije na Križnom putu ubili i protjerali stotine tisuća Hrvata i zato, zbog Beograda, Srba, četnika, hrvatskih komunista, danas u Hrvatskoj živi nešto iznad tri milijuna ljudi, a 1941. bilo ih je dvostruko više!!!
Zvone, u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske nije nikakva Hrvatska rasprodana
- A Hrvatsku na Jadranu nisu okljaštrili Hrvati, NDH i poglavnik Ante Pavelić, nego Srbi, Srbijanci i beogradska čaršija u prvoj kraljevskoj Jugoslaviji, prvi puta Rapallskim ugovorom 1920. i drugi puta Rimskim ugovorima iz 1924. godine. Rapallskim ugovorom Beograd je Italiji poklonio cijelu Istru, Rijeku, Zadar, te otoke Cres, Lošinj, Unije, Susak, Lastovo i Palagružu. A Rimskim ugovorom Nikola Pašić priznao je puni suverenitet Kraljevine Italije nad Rijekom i njezinom lukom. I, koliko sam čuo, Boban je nakon igračke karijere studirao povijest da se naknadno obrazuje pa je morao znati da za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske nije nikakva Hrvatska rasprodana – jer su to učinili Srbi i domaći izdajnici poput Ante Trumbića – i da zato to nije nikakav „neupitan povijesni i izdajnički fakt“, nego je ta Bobanova izjava odraz njegova neznanja.
Podržao lijevoga Zorana Milanovića
- Druga Bobanova izjava u razgovoru s Jergovićem o Zoranu Milanoviću jako je dvojbena. U njoj je Boban hvalio Milanovića isto onako kako su „porfirijevci“ godinama hvalili Prvoslava Perića zvanoga Porfirije i na teži način kasnije saznali da su pogriješili. A o tadašnjem predsjedničkom kandidatu Milanoviću Boban je rekao: »Da se vratim pitanju, o da – glasat ću za Zorana Milanovića, a nisam mislio nikad. Ali Zoran Milanović u zadnje vrijeme nije više isti čovjek. Nije više sterilni i ponekad bahati ideolog koji se želi dokazati samo akademskoj i političkoj javnosti i koji ne pridaje pažnju našem mentalitetu, narodnom duhu i realnostima. Koliko primjećujem, sazrio je: ljudski, državnički i socijalno. Drugo: nije kompromitiran i čini se neupitno pošten, a to je, na našu sramotu, velika mu prednost. I njegova ljubav za Hrvatsku nije urlatorska, nego živi u odgovornosti i poručuje u činjenicama, a i druga mu ruka nije u džepu. I sam heroj Kotromanović govori nam o načinu. Treće: imam dojam da je spoznao izgubljeno vrijeme i da je spreman napokon pokrenuti tromi državni aparat ove naše nesretnice i donositi aktivne i brze odluke, jer one mu sude i sudit će ako opet bude u sedlu. Odluke koje će iznad svega olakšati i ubrzati bilo koju poslovnu inicijativu i smanjiti i ubrzati birokratizam koji ubija. Moja je misao da zaslužuje drugu šansu, da bi mogao objediniti ljude i da je spreman za to. A narod će već potpisati svoje« i dodao:
Zbog neznanja oko Rapallskih i Rimskih ugovora, Bobanu bi dobro došla dodatna pouka povijesti
- »Na kraju krajeva, čovjek je pismeni orator i intelektualac koji nas osramotit ne će. A ne glasa mi se za detuđmanizatore koji tuđmaniziraju. Ne želim utjecati ni na koga niti mogu, ali čini mi se da su ovi izbori strašno bitni za Hrvatsku pa sam napustio svoj odmak i političku intimu i osjećam odgovornost da kažem šta mislim. Vjerujem kako je ključno da i zbog bolje desne opcije pobijedi lijeva. Jer možda tako dobijemo “praviju” desnu koja mi je bliža u mnogim pogledima. Nažalost, ova sada – nije ni u jednom.« Nakon što je Porfirije od strane Aleksandra Vučića imenovan patrijarhom SPC-a i postao jedan od najvećih suvremenih četnika i hrvatomrzaca „porfirijevci“ trenutačno su zašutjeli, ali se nisu ispričali. A Zvonimir Boban bi se ipak trebao makar ispričati za ove neutemeljene hvalospjeve koje je prije 11 godina izrekao za Milanovića, jer sve kasnije što je Milanović radio i govorio suprotno je od onoga što je Boban tada mislio i javno iskazao. A što se tiče neznanja oko Rapallskih i Rimskih ugovora, tu bi mu trebala dodatna pouka iz ne tako daleke povijesti.
Isti dan igrao za Jugoslaviju kad je Hrvatska igrala protiv SAD-a!
- A i sam Z. Boban ima povijest. I igračku i onu (ne)igračku. Na facebooku 15. svibnja 2025. na to nas je podsjetio Volim Dinamo (https://www.facebook.com/VolimDZG/posts/%EF%B8%8Fsje%C4%87ate-li-se-gdje-je-i-kada-zvone-boban-odigrao-svoju-zadnju-utakmicu-za-repre/748037144415666/). I Bobanova (ne)igračka povijest je da 17. listopada 1990. u Maksimiru nije igrao za Hrvatsku protiv SAD-a (2:1) iako je tada imao punih 22 godine. A trebao je igrati. Sad se postavlja pitanje zašto nije? Na ovom facebook profilu to pojašnjavaju: »Kad smo već spomenuli 13. 5. 1990. i mitski Bobanov skok kojim je postao ikona, podsjetit ćemo vas kako je u listopadu te iste 1990. godine nastupio novi legendarni trenutak. Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je prvu povijesnu utakmicu u Maksimiru protiv SAD-a. Sjećate li se gdje je bio naš Zvone u to vrijeme, tog 17. listopada 1990. kad se stvarala hrvatska povijest? U ruskom Simferopolju. Znate li što je tamo radio? Igrao je utakmicu za mladu reprezentaciju. Ali za reprezentaciju Jugoslavije, a ne Hrvatske! Zajedno s Jarnijem, Panadićem, Prosinečkim i Bokšićem… Dakle, činjenica je kako je isti onaj Boban koji se proslavio udarcem u simbol Jugoslavije, na “ruskom bojištu” branio njezine boje upravo u trenutku kad je Hrvatska stvarala povijest u Maksimiru, gdje su igrali Cico Kranjčar, Mlinka, Ladić, Ivan Cvjetković, Asanović, Gabrić, Kujtim Shala, Peršon… (Kako nije bilo dovoljno kvalitetnih igrača iz raznih razloga, za Hrvatsku su igrali Albanac Kujtim Shala i Slovenac Gregor Židan, ali ne i Hrvat Z. Boban, op. M.M.)
Sramno pljuvanje po Josipu Šimuniću
- Međutim, ni to nije sve. Sjećate li se gdje je i kada Zvonimir Boban odigrao svoju zadnju utakmicu za reprezentaciju SFRJ? U Beogradu, 16. svibnja 1991. godine. Godinu dana nakon mitskog skoka na milicajca i mjesec dana nakon Krvavog Uskrsa na Plitvicama. Protiv Farskih Otoka, Boban je sredinom svibnja 1991. “branio svoje” u Beogradu nakon što je pala krv na Plitvicama, uklizavao za Jugoslaviju u trenutku dok su neki drugi – danas uglavnom bezimeni – u Maksimiru uklizavali za samostalnu Hrvatsku. Da bi, odlazeći u Milan iz Dinama, u predvečerje Domovinskog rata, uzeo Dinamu sramotnih 90 % od transfera na svoj inozemni račun, ne plativši poreza ni jedne jedine lipe, centa ili pare. Također, ratnih 90-ih u privatizaciji, njemu ili njegovoj obitelji dodijeljeno je hrpa atraktivnih nekretnina, poslovnih prostora… Bez ikakvih kriterija, u kaosu i predratnom stanju… A ljudi imaju pamćenje kao zlatna ribica. Sve se zaboravilo, danas Zvone drži moralne lekcije drugima i predstavlja se kao moralna vertikala i fan Milančeta, inkriminira i pljuje po ZDS-u, Joeu Šimuniću, Šukeru, Mamiću, poučava nas hrvatskoj povijesti i bezumno ponavlja nametnute partizanske laži o “ubijanju, deportaciji nedužnog svijeta pod tri žalosne riječi ZDS, pa o rasprodaji Hrvatske pod tom egidom…” Eto, to vam je budući predsjednik uprave GNK Dinamo, sa službenim početkom mandata od 1. lipnja 2025.«
Umjesto što je potjerao Kovačevića, radi Dinama i hrvatskog nogometa, on bi trebao otići
- Volim Dinamo je svoju objavu završio ovim riječima i upozorenjem u kojem je predskazao da Zvonimir Boban ne samo da ne zna povijest, nego ne zna i upravljati ovim svetim nogometnim klubom: »Dinamovci, želite li zaista takvu legendu u Dinamu? Nije vam dosta legende Zeke i njegovog leftardskog predstojnika Španovića, pa Senfa i njegovih neMožemosa Naukovića i DTSM-ovaca… Sad treba u Dinamo još dovući i ovu “moralnu vertikalu i povjesničara u kopačkama” koji ovako besramno inkriminira čitavo jedno razdoblje hrvatske povijesti, kojemu smeta stari i časni hrvatski pozdrav, kojemu je Dinamo “ona tvorevina u Maksimirskoj 128” i za njega “ta tvorevina emocionalno NE POSTOJI!”, slično kao što nije postojala i ne postoji ni za notornog Ćošića i njegove DTSM-ovce. Za sad toliko. Nastavak slijedi idućih dana. I nemojte dopustiti da vam itko i išta pokvari to silno oduševljenje zbog Bobanovog povratka u Dinamo. Imamo Zeku, imamo Bobana, imamo Dinamo! Nemojte kasnije reći da vas nismo upozorili…«. Upravo tako! Kao što Mario Kovačević nije bio trener za Dinamo, tako isto Zvonimir Boban ne zna upravljati Dinamom. I zato, umjesto, što je Zvone potjerao Marija, za dobro Dinama i hrvatskoga nogometa treba on otići. I tek tada će Dinamo prodisati!
Savo Štrbac i nakon Vučića izmišlja
- Nakon poraza Aleksandra Vučića na izborima u Srbiji nužno je pogledati kako se i kamo okreće beogradska Politika, stalni režimski list. Nisu napustili Vučića, i dalje ga objavljuju, ali puno manje. U isto vrijeme propitkuju tko su i što su čelnici tzv. studentske liste i čekaju razrješenje problema. Ustvari, čekaju. I dok u Politici čekaju razvoj situacije Savo Štrbac, izbjegli Srbin iz Hrvatske i bivši ministar tzv. krajinske vlasti nastavlja po staromu. Lukavi, vlaški, bizantski… U članku u kojem ponavlja velikosrpske ideje iz obaju Memoranduma SANU-a i vrti ugroženost Srba na planetu Zemlja, a posebice u Hrvatskoj, najprije je – kao u bajci – ispričao kako je u Iranu tamošnja teokratska šijitska vlast osudila na smrt vješanjem 23-godišnju studenticu Najmeh Amini zbog jedne „bogohulne“ objave na društvenim mrežama, a onda je taj slučaj prebacio na „ugroženost“ Srba u Hrvatskoj (https://www.politika.rs/sr/clanak/797230/pogledi/hrvatska-ideoloska-policija-protiv-srba).
Lukavi “ministar informisanja”
- Za njega je to ubojstvo, vješanje jedne mlade žene, isto kao i ono što, prema njemu, u današnje digitalno doba tobože protiv Srba provode hrvatske vlasti. A kako? Tako što prate Srbe što objavljuju na društvenim mrežama, piše Savo. Smeta mu i što njegove „krajinske Srbe“, kako ih on naziva, prati hrvatska policija i na graničnim prijelazima i koristi protiv onih koji su na facebooku i drugim mrežama loše pisali o Hrvatskoj. I, treće, optužio Štrbac Udruženje hrvatskih branitelja (UHB RH) i uvedbu takozvanih braniteljskih viza koje omogućuju hrvatskim vlastima da provjeravaju svakoga onoga koji dolazi u Hrvatsku „je li dijelio sadržaje koji ne odgovaraju službenoj dogmi o Domovinskom ratu“. Štrbcu tu konkretno smeta otkazivanje koncerata Bajagi i sličnim pjevačima-četnicima koji su olajavali Hrvate i Hrvatsku, a sada bi nastupali kod nas. Za lukavoga krajinskoga „ministra informisanja“ to je „cenzura“ i „institucionaliziranje modela zabrane prava na rad, kretanje i govor“, „zastrašivanje“, odnosno „ideološka“ cenzura. „Krajnji cilj ove represije prema Srbima nije preodgajanje, već zastrašivanje“, zaključuje Savo Štrbac.
Sorosevi ekstremisti divljaju po Europi
- Takozvani studentski nemiri u Francuskoj i u nekim drugim državama nisu ostali bez odjeka ni u susjednoj Sloveniji. Frančiška Buttolo iz Ljubljane u Demokraciji pita se: “Za što se Soroseva mladež u EU-u stvarno bori?” (https://demokracija.si/prejeli-smo/pismo-bralke-za-kaj-se-v-resnici-bori-sorosova-mladina-v-eu/) i pokušava dati odgovor. Prema Buttolo iza prosvjeda stoji George Soros i dodaje: “Imamo posla s opasnim – teško plaćenim – Sorosevim ekstremistima najmanje tri vrste: s komunističkim potencijalnim kriminalnim revolucionarima, sa zloglasnim teroristima Hamasa i raznim medijskim lažljivcima koji bez crvenila na licu izvještavaju da ćemo prosvjedovati protiv proučavanja mladih. Lažu hladnokrvno da mladi žele bolje uvjete za proučavanje na prosvjedima, tako da im ne smeta ako su u blizini i oko njih Hamasovi borci s palestinskim zastavama, a osim njih, nositelji zastave s crvenim zvijezdama.” Da je F. Buttolo dobro upoznata s pozadinom i tko je Soros pokazuje nastavak članka u kojem – bez imalo obzira – piše da su tzv. studenske prosvjede, a ustvari komunističko-terorističke nasilne skupove, diljem Zapadne Europe pokrenule Soroseve trupe i banke koje predvodi zloglasno Otvoreno društvo i nastavlja: “Na nekim mjestima aktivisti Sorosa već su uspješno konsolidirali ubojstva starih pomoću uvođenja eutanazije, a sve pod egidom da oni, globalisti, ustvari „spašavaju stare ljude“! Nadalje, piše Frančiška Buttolo, u Zapadnoj Europi i u Velikoj Britaniji u stanove Europljana i Britanaca na silu useljavaju „siromašne migrante“.
Straše stare Slovence
- Potom Frančiška Buttolo prelazi u Sloveniju i ukazuje kako ova politika napada na starije ljude negativno utječe i na starije Slovence, posebice one koji žive u stambenim zgradama, koje svaki dan straše i prijete im kroz njihove, globalističke, Soroševe medije, da im je prilično visok standard te da su u opasnosti sa svih strana. Na primjer, oni koji žive u stambenoj zgradi stalno dobivaju neka upozorenja da više ne će moći plaćati određene režije na pošti ili u banci, već samo digitalno. “To znači da ako ne budemo ‘digitalizirani’, oduzet će nam grijanje, vodu, struju i još mnogo toga. Te prijetnje također proizlaze iz opasnosti da ćemo morati ići na sud, možda čak i u zatvor, ako se previše uzrujamo, jer više ne ćemo moći ‘normalno’ plaćati račune. Tako će biti i sa zdravstvenim službama. Bez korištenja aplikacije koja obogaćuje tvrtku kojom bezuvjetno provodi, imat ćemo samo otvoreni put do groblja – ili do jednog od privatnih zdravstvenih centara koje ne ćemo moći platiti od ‘socijalnog osiguranja’. Zbog svega toga, prije nekoliko godina, visokopozicionirana slovenska humanitarka u uredu predsjednika države ‘sjetila’ se da eutanazija može ‘spasiti’ mnoge koji više nisu sposobni za normalan život. Nažalost, normalan život je samo onaj koji se može prilagoditi zahtjevima digitalnog društva s većom brzinom svaki dan”, piše i upozorava Buttolo.
Sorosevi aktivisti i među srbijanskim studentima
- Buttolo podsjeća i na tzv. pobunjene studente u Srbiji koji su čak i na izborima pobijedili i nitko živ ne zna, ni u Srbiji, a ni u svijetu, kako će oni vladati. Jedino što je izvjesno da provode isti obrazac zastrašivanja starijih ljudi. Nakon što su mladi izabrani u Srbiji – “studenti” – pobijedili Aleksandra Vučića, prvo su zahtijevali da stari Srbijanci napuste državne vile. Čak i u blokovima naselja diljem Zapadne Europe sve je više pritisaka od strane kućnih vijeća, u kojima je sve više Sorosevih aktivista, da stari emigriraju jer siromašni migranti nemaju stanove!
Iza nasilnih prosvjeda stoji George Soros!
- U drugom slovenskom mediju, Nova 24 TV (https://nova24tv.si/kdo-zares-poganja-protestni-val-po-evropi-in-ali-se-podoben-scenarij-pripravlja-tudi-v-sloveniji/), autor, koji se skriva inicijalima A. H., pita tko zapravo pokreće prosvjedni val u Europi i priprema li se sličan scenarij u Sloveniji? Bojažljivi A. H. podsjeća da su se „studentski nemiri“ iz Francuske od sredine rujna 2026. proširili na Belgiju, Italiju, Albaniju, Španjolsku, Portugal, Njemačku i druge države. “Zahtjevi se razlikuju, ali jedno je zajedničko – sve je povezano s ljevičarskim strukturama, a većina je neizravno povezana s mrežama koje su povijesno ili neizravno financirala Zaklada za otvoreno društvo Georgea Sorosa ili srodne “progresivne” zaklade”, piše A. H. i dodaje da iza nemira stoji mreža ljevičarskih sindikata, studentske ljevičarske organizacije, ljevičarsko-globalističke političke stranke i tzv. nevladine organizacije. Podržavaju ih njihovi ideološki slični mediji širenjem mantre da ne valja obrazovanje, da nema stanova za siromašne migrante, te da u tim državama vlada korupcija. Nakon toga djeluju protusustavne akcije na čelu s tim i takvim ljevičarsko-globalističkim aktivistima, ustvari, rušiteljima sustava i državnoga poretka. Uz podršku njima naklonjenih društvenih mreža. Kao i u Srbiji, gdje se prije i nakon izbora još uvijek ne zna tko će biti na čelu političke poslijevučićeve vlasti, tako je i u ostalim europskim državama gdje su umjetno izazvani takozvani studentski nemiri.
Razgranata mreža ljevičarsko-globalizacijskih organizacija
- Nasilje: podmetanje požara, pljačka trgovina, sukobi s policijom, korištenje pirotehnike… djelo su OSF-a (Open Society Foundations), međunarodne zaklade koju je osnovao zloglasni George Soros, a koja tobože podupire civilno društvo i ljudska prava diljem svijeta, uključujući financiranje raznih partnerskih udruga i projekata u Francuskoj. Financijske ili institucionalne veze s OSF-om ima Liga za ljudska prava (Ligue des droits de l’Homme, LDH), kao i Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH), Svjetska organizacija protiv mučenja (OMCT), Attac France, Human Rights Watch, Amnesty International i 350.org. “Fox News identificirao je mrežu od više od 100 organizacija u nekoliko država (komunističke, socijalističke, propalestinske) koje su ojačale ili koordinirale prosvjede”, piše Demokracija.
Studenti i lijevi sindikati
- U Valoniji, francuskoj Belgiji, sve se ponavlja. Glavni organizator je Fédération des Étudiants Francophones (FEF), te socijalistički sindikat FGTB/ABVV i drugi. U Italiji na čelu nasilnih prosvjeda je lijevo orijentirana konfederacija CGIL-a: klasičan obrazac: studenti + jaki lijevi sindikat. U Njemačkoj na čelu prosvjeda je socijalistička organizacija International Youth (Internationale Jugend), koja je pozvala na prosvjede pod oznakom #GenZ regelt (“Generacija Z to rješava”). To je komunistička, marksističko-lenjinistička skupina, čije je sjedište u saveznoj državi Baden-Württembergu u komunističkoj zgradi odakle se ponovno ti aktivisti javljaju i zagovaraju “diktaturu proletarijata”. U Albaniji na čelu pobune je ljevičarski Lëvizy Bashkë (“Krećimo se zajedno”). I u Srbiji iza „studenata“ i njihove pobune protiv bivše vlasti nalazi se OSF, koji ih je, a i dalje financira. Svi ti prosvjedi diljem Europe imaju velike podudarnosti. “Ovo nisu spontani studentski prosvjedi. To je mobilizacija ekstremne ljevice komunističkom ikonografijom, palestinskim zastavama i revolucionarnom retorikom. Studenti su zgodna oznaka lijevog dnevnog reda. Ajatolah Homeini je također zlostavljao mlade ljude i vratio Iran u srednji vijek”, napisao je X-user, dok je politički analitičar Tomaž Štih pod profilom Libertarec napisao: “Antifašistički pokret u Hamtifu jako je prožet stranim revolucionarima iz Francuske”.
Protjerati ih po zakonu
- Osim ove kratke analize na portalu Nova 24 TV vrlo su zanimljivi neki od brojnih komentara. »Postojanje ovih nevladinih organizacija koje unose razdor mora se zabraniti, a ta bi zabrana trebala onemogućiti njihovo financiranje iz inozemstva. Neka osobe poput Nike (Nika Kovač, istaknuta slovenska ljevičarska aktivistica i ravnateljica slovenskog Instituta 8. ožujak, op. M.M.) spakiraju stvari i odu u Oceaniju ondje sijati razdor – ako to uopće uspiju izvesti. To bi trebalo provesti uz sudjelovanje policije, potporu vojske te podršku naroda objema stranama«, napisao je (Antonius Bernhart). »Zar u ovoj „državi” doista nemamo nikakve zakone koji bi mogli spriječiti određene debilne nemarne tipove da rade što god im padne na pamet? Ako takvi zakoni postoje, moraju se odmah početi primjenjivati – u suprotnom, možemo slobodno ukinuti državu«, dodaje (francelj3).
Problem je korumpirano pravosuđe
- »S obzirom na smrad UDBA-om zaraženog, korumpiranog pravosuđa – koje djeluje pod pokroviteljstvom ubilačkog, sićušnog, izdajničkog jadnika – uz trulo tužiteljstvo i servilnu policiju, zakon se nikada nije poštovao do danas, niti će se poštovati u budućnosti. S hijenama se ne raspravlja; njih se “čisti” – baš kao što i one same “čiste” druge: ATENTAT — ATENTAT — ATENTAT — ATENTAT — ATENTAT — ATENTAT KRAMBERGER – SLIVNIK – GOLUB – JAMNIK – KOK – ŠČEK – HRIBAR – KONDA –«, ratnički je raspoložen komentator (montyamp). »Kada bi ljevičari prosvjedovali „protiv sustava”, zapravo bi prosvjedovali protiv samih sebe. U Sloveniji su upravo lijeve vlade izgradile postojeći sustav; sva poboljšanja koja je desnica pokušala uvesti uglavnom su brzo poništena – Nika Kovač glasno je najavila da će sve „štetne” mjere biti odmah ukinute kako bi se Slovenci „spasili”! E pa, sada smo „spašeni”! Teško je zamisliti temeljitije „spašavanje” od ovoga. Jedina je kvaka u tome što, iako ljevici očito teško pada gubitak vlasti, ona nas i dalje gura u propast – doduše, „iz prikrajka”. Kada se ljevičari žestoko protive promjenama koje predstavljaju napredak nakon desetljeća ljevičarskog mračnjaštva, stvara se problem koji bi trebali shvatiti čak i najograničeniji Slovenci. Riječ je o očuvanju statusa quo – borbi protiv napretka i grčevitom držanju za uvjete koji su odavno zastarjeli, a koji nam svima jamče samo sve veće siromaštvo. Sljedeći cilj ljevice je referendum o Zakonu o intervencijskim mjerama. Izborom Goloba, Slovencima su se zapravo smanjile plaće – Golob je nagradio javni sektor za iskazanu podršku, dok je ostatak Slovenije gurnuo još dublje u ponor! A ima još prostora za daljnji pad plaća; očito to još nije dovoljno – i sve to dok ostatak svijeta napreduje…«, pojasnila je (Neva) stanje u „deželi“.
Crveni teroristi
- »Stječem dojam da „crveni teroristi” žele pretvoriti Europu u još jednu Gazu – barem što se tiče razaranja. Ako pogledamo tko prosvjeduje, sve postaje jasno: 80 % čine migranti koji osjećaju da je došlo vrijeme ratnog stanja – okruženja koje im najviše odgovara. To nije nikakav oblik otpora; riječ je o namjernom uništavanju našeg sustava, koji je ukorijenjen u kršćanstvu. Ti odmetnici posjeduju sve ono što im je nedostajalo u njihovim vlastitim zemljama – što jasno ukazuje na njihove stvarne namjere. Nema apsolutno nikakvog opravdanja za dopuštanje ovakvih stvari; narod bi se jednostavno trebao prisjetiti kako su naši preci otjerali Turke natrag odakle su došli. Preostalih 20 % – oni koji nisu migranti – djeluju kao osobe vrlo ograničenih sposobnosti koje se lako može potaknuti na nasilje, za što ih Soros bogato nagrađuje. Budući da nemaju nikakav legitiman razlog za otpor ili prosvjede, treba ih zaustaviti već na samom početku«, predlaže (Minovak). »Zavrnite pipu toj korumpiranoj, debeloj, crvenoj nakazi. To je jedina stvar koja nas može spasiti od divljanja tog ljevičarskog ološa. Nije li, međutim, jadno da Soroseva boljševička mreža i njezini prirepci mogu imati tako golem utjecaj i ovdje? I to sve preko tek nekoliko ključnih figura – pojedinaca koje vjerojatno ne treba ni imenovati… Naravno, to je moguće – i provodi se – isključivo zbog vrtoglavih svota novca koje su u igri, a koje dolaze kako iz naših vlastitih džepova, tako i iz inozemstva. JANŠA, STANI TOMU NA KRAJ – PRIJE NEGO ŠTO TE ISTI TAJ OLOŠ PONOVNO ZEZNE. I TO NE SAMO TAKO ŠTO ĆE TE SVRGNUTI S VLASTI«, sasvim jasno predlaže (BOJNI GROM).
Luciferaza
- Luciferaza je skupina oksidativnih enzima koja katalizira oksidaciju supstrata (zvanog luciferin) u prisutnosti molekularnog kisika, pri čemu se oslobađa energija u obliku vidljive svjetlosti (tzv. “hladna svjetlost” bez značajne topline). Naziv luciferaza skovao je farmaceut Raphaël Dubois (Le Mans, 20. VI. 1849. – La Seyne-sur-Mer, 21. I. 1929.) (prema latinskim riječima lucifer – “ono što nosi svjetlo”). Ona se nalazi u raznim živim organizmima koji pokazuju bioluminiscenciju, kao što su krijesnice (obitelj Lampyridae), svibanjske bube, gljive, bakterije te mnogi dubokomorski organizmi (meduze, ribe). Kod njezina kemijskoga procesa enzim luciferaza razgrađuje ili oksidira luciferin uz pomoć kisika (i često kofaktora poput ATP-a kod krijesnica). U znanosti i medicini koristi se kao genetički “reporter” u molekularnoj biologiji i biotehnologiji (npr. za praćenje ekspresije gena, testiranje lijekova ili mjerenje količine ATP-a). Luciferazu spominjemo zato jer je tijekom korona ludila i globalizacijskoga fašizma od veljače 2020. godine nekoliko sljedećih godina luciferaza bila sastojak u cjepivima radi svijetljenja pod UV svjetlom (https://www.hrvatski-fokus.hr/2020/12/28016/).
Tri godine crvenoga terora
- Španjolski građanski rat počeo je prije 90 godina i trajao je tri godine (1936.-1939.) sve do pobjede suverenista protiv komunista i ljevičara najgore vrste. Tijekom rata najgore i najbrojnije zločine počinili su komunisti, boljševici, staljinisti, liberali, socijalisti i drugi najradikalniji ljevičari raznih vrsta. Svi su oni bili ideološki neprijatelji svega normalnoga, pa tako i Katoličke Crkve, a posebno su bili surovi prema svećenicima, redovnicima i časnim sestrama. Tri godine trajao je tzv. Crveni teror u kojem su ljevičarske milicije – koje su činili anarhisti, komunisti, socijalisti…) išli tako daleko i primitivno – dotad nepojmljivo ljudskom umu – te iskapali posmrtne ostatke prije ubijenih svećenika, redovnika i časnih sestara i javno ih izlagali javnosti. Izvlačili su mrtve časne sestre iz samostanskih kripti, postavljali na zid i javno ih ismijavali i rugali im se. Najrevniji su u tom neviđenom nekrofilskom divljaštvu bili anarhisti, komunisti i socijalisti glavnoga katalonskog grada Barcelone, koji i danas nije slučajno najlijeviji kraj u Španjolskoj. Tamošnje protuklerikalne milicije napadale su crkve i samostane, pri čemu su provaljivali u grobnice i kripte, izvlačili na ulice i trgove isušena, mumificirana nedavno ubijena tijela časnih sestara i nad njima izvodili svoje đavolske plesove. Tijela su izvlačili na ulice i postavljali ih u bizarne, podrugljive poze te se fotografirali s njima kako bi ismijavali Katoličku Crkvu i njezine tradicije.
Pokolj svećenika, redovnika i časnih sestara
- Time su ljevičarske milicije tijekom trogodišnjega rata provodile masovan i brutalan progon katoličkog svećenstva i u grobovima. Sada zamislite da su oni slučajno pobijedili suvereniste na čelu s Franciscom Frankom, koliko bi još pobili svećenika, časnih sestara i redovnika. Naime, procjenjuje se da je u sklopu Crvenog terora ubijeno 7000 pripadnika katoličkoga svećenstva, među kojima je bilo preko četiri tisuće svećenika, do 2500 redovnika i tristotinjak časnih sestara. Katolička Crkva je mnoge od tih žrtava kasnije proglasila blaženima i svetima.
Jedanaest pregrada u rudniku u Hudoj Jami nije slučajno
- Ali, ovo nije bio jedini takav slučaj da komunisti, anarhisti i socijalisti ubijaju svećenike. Tijekom trajanja komunizma u Rusiji također je bilo otkrivanja grobova svetaca i svećenstva. Stoga ovakva oskvrnuća mrtvih ljudi, u ovom slučaju žena odnosno časnih sestara, je nešto najgore što zdrav ljudski um ne može ni zamisliti. I zato danas, kada gledamo u Hrvatskom (državnom) saboru i u hrvatskoj političkoj i medijskoj areni kako se ponašaju naši suvremeni anarhisti, komunisti, socijalisti, globalisti, aktivisti, tzv. zeleni i druga slična ološ iz SDP-a, Možemo i njima srodnih marksističko-boljševičkih i globalističko-liberalnih partija, nemoj te ni trenutak posumnjati da nas opet, kao i 1945., pa i 1991., ne bi ubijali, klali, bacali u kraške i druge jame i nad tim jamama izvodili svoje krvave pirove i đavolje plesove. Najbolji primjer je rudnik Barbarin rov u Hudoj Jami kod Laškoga gdje su više od tri tisuće Hrvata, uglavnom civila, ugurali u taj 1940. napušteni rudnik i žive ih tamo zatvorili i izgradili 11 pregrada (jedanaest zato jer je to vražji broj u odnosu na Deset Božjih zapovijedi!) i ostavili ih da živi umru i strunu.
Ako Miši na Mirogoju nije mjesto u Aleji velikana, onda nije nikomu
- Umro je Mišo Kovač. Najveći i najpopularniji hrvatski pjevač svih vremena. Upoznao sam ga 1997. godine u Radićevoj ulici u Zagrebu, gdje je godinama živio. Ostali smo prijatelji do smrti. Mišo Kovač nije pokopan u Aleji velikana na Mirogoju. Zašto, ne znam. Očito zato što je Hrvat. Da je pripadnik bilo koje manjine, prije bi završio u toj Aleji velikana.
