HrvatskaHodočasnik by HF26/08/2014 Dinara Stazama djedova mojih noćas ću Dinaru proći, bljesak najljepših zvijezda, sanjive nosit će oči. Vrcat će stopala zrakom gorske kristale soli; koraka čežnju mrakom, kamenjar poznat će, goli. Zorom izbit na Vaganj i stati kod Husine jame; žalošću rastočen klanac grotlom će gledati na me. Sijevnut će dubina plamom zamrli jecaj mučenika i moje opaliti lice. Krotkost običaja ću prosuti iz zobnice Kada na vrata grada dođem… I bit će više od pukog namjernika il prosjaka prosta u habitu trošnom iz Rame. Nosit ću aureol dostojanstva Dinarskih Pravednika i gdje god prođem, za mnom, hrlit će mnoštvo. Podastrijeti vijernosti i pobožstva dar u Prošteništu, pred Njenim, patnjom prožetim likom i biti Njojzi oslonac i snaga. Hod iz Rame za čudotvornom slikom, mojih je otaca žar, glasnik ljubavi čiste, urod svijetla iz jame. Zdenka Bilobrk