• Andrej Plenković i Davor Ivo Stier odlučili su da HDZ ide samostalno na izbore. Je li dobro što se čelništvo HDZ-a odreklo HSP-a Ante Starčević, BUZ-a i nekih drugih suradnika prošle Domoljubne koalicije pokazat će izbori. Ja mislim da nije. Pritom su javnosti iznijeli pet ključnih točaka za kvalitetniji život „građana“, valjda Hrvata, a to su: vraćanje vjerodostojnosti HDZ-u, projiciranje političke stabilnosti u zemlji, osiguravanje pravne države, kvalitetan okvir za gospodarski rast i razvoj te provedba kršćanskog načela solidarnosti. Od ovih pet točaka zanimljive su mi dvije; vraćanje vjerodostojnosti HDZ-u i provedba kršćanskog načela solidarnosti. Dosadašnji potezi novih čelnika HDZ-a nisu baš vraćanje vjerodostojnosti, a još je manje naznaka o provedbi kršćanskog načela solidarnosti.
• Bilo kako bilo na izborima, svima je vidljivo kako novi HDZ ne može izgubiti na izborima. To potvrđuje više primjera. Najočitiji je onaj da su strani veleposlanici u Zagrebu zatražili razgovor sa čelništvom HDZ-a. To je otvorena potpora Andreju Plenkoviću i još otvorenija poruka Zoranu Milanoviću da je svoju šansu prokockao. Zato nas ne trebaju čuditi nove ankete koje su preko noći i HDZ i Plenkovića doveli na čelo popularnosti, a Milanovića na čelu „najnepopularnijega političara“ u Hrvatskoj. Žuti karton Milanoviću pokazali su i DORH i mediji, što znači da još samo on – parafrazirajući Vladimira Šeksa i Stipu Mesića – to ne zna.
• Zadnjih tjedana puno sam lošega napisao protiv šefa hrvatske diplomacije na odlasku – Mire Kovača, i to zbog popuštanja Srbiji na putu u EU. Ovaj puta hvalim Kovača zbog toga što je jako dobro odbrusio srbijanskim četnicima koji već godinama vladaju Srbijom. Radi se o bezobraznoj srbijanskoj prosvjednoj noti zbog poništenja osuđujuće presude nadbiskupu Alojziju Stepincu i još gorim komentarima. Nakon što su orkestrirano čelnici četničke vlasti u Beogradu napali Hrvatsku zbog poništenja velikosrpske jugoslavenske presude nad blaženim kardinalom Stepincem u jesen 1946. da je u Hrvatskoj na djelu „rehabilitacija fašizma i NDH“, Kovač je to nazvao „jeftinim pokušajem destabilizacije Hrvatske, rječnikom koji podsjeća na vremena Slobodana Miloševića i velikosrpsku agresiju“.
• Novinar Jurica Körbler je na vrlo lukav način pokušao u Jutarnjem listu obraniti hrvatsku diplomaciju zbog toga što je u pregovorima s EU-om oko ulaska Srbije u tu zajednicu učinila nekoliko grješaka. Budući je Körbler ujedno i dopisnik srbijanskih medija, u kojima piše ono što žele čuti tamošnji ljudi, još manje vjerujem aktualnoj hrvatskoj diplomaciji glede ovoga velikog problema. Prije svega za hrvatske branitelje.
• Diskriminacija. Ta riječ odnosi se na Hrvatsku u Europskoj uniji. Eurobirokrati iz Bruxellesa i Ameri Hrvatsku i Hrvate strpali su u isti koš s Poljacima, Bugarima, Rumunjima i ciparskim Grcima. Dok drugi ljudi iz članica EU-a mogu ići u SAD bez viza, Hrvati s ovom također diskriminiranom braćom ne može. U Bruxellesu nitko nije reagirao.
• Glas Slavonije piše da nam uskoro stiže čak 1600 tzv. migranata, kojima moramo osigurati stan i posao. Nitko nema pojma koga će nam poslati bruxelleski diplomati. Nitko ne zna koliko je među njima bivših ratnika Isila. Nitko ne zna koliko je među njima potencijalnih terorista, ubojica i samoubojica. Budući nemamo vlast poput Mađara i Poljaka, zasigurno znamo da nam se – kao i Njemačkoj i Francuskoj ovih dana – crno piše.
• Prije godinu dana napisao sam kako više nikada ne će biti isto u Srbu svakoga 27. srpnja. I tako je bilo ove godine. Nije više isto. Zahvaljujući nekim hrabrim ljudima iz pravaških stranaka Milorad Pupovac i konvertit Stjepan Mesić ne mogu više prodavati laži. Ne mogu više širiti laži protiv Hrvata i veličati partizansko-četničke zločine nad Hrvatima iz Like, sjeverne Dalmacije i zapadne Bosne u ljeto 1941.
• Hrvatski Srbi, predvođeni neumornim Miloradom Pupovcem, ne miruju. Naprotiv, iz dana u dan kukaju da su ugroženi i traže više. Dakako, novaca i medijske pozornosti. U tom njihovu „poslu“ koriste se izmišljenim žrtvama, dakako srpskim, „srpskom nejači“ i drugim lažnim mitovima poput četnikovanja u Srbu, Jasenovca, Jadóvna, Gline… Da i Gline. Svake godine koncem srpnja, nakon četnikovanja u Jadóvnu i Srbu, presele se malo do Gline. I ove godine Srpsko narodno vijeće – sredstvo za dobro življenje svih onih koji su dobri s Pupovcem – najavljuje „sjećanje na žrtve ustaškog pokolja“. Dakako, lažne. Lažne zato što nitko od Srba nije stradao u pravoslavnoj crkvi u Glini 1941. godine. Baš nitko. Stradanja Srba u glinskoj crkvi je mit. Mit kao što su lažni mitovi „stradanja Srba“ u Jasenovcu, Srbu, Jadóvnu… Sve u cilju nabijanja krivnje Hrvatima da su – „genocidni“!
• Zorana Milanovića gotovo dva tjedna nije bilo u javnosti. Skrio se u mišju rupu. Tek pred neki dan oglasio se iz Žminja, iz zavjetrine. „Nisam se sakrio. Nema me pet dana i već govore da sam se sakrio“, počeo je svoj monolog čelnik Partije. Nakon provedenih i zatajenih šest sati u DORH-u nije nti čudno što mu je trebalo toliko vremena za oporavak. U tom smislu možemo i protumačiti njegovo naglo odustajanje od njemu svojstvenoga „fajta“ i pokušaja da preko noći bude pomirljiv. Njegova obrana pred hrvatskom javnošću stoga i djeluje prava mlačna kamilica. "DORH je to odbacio i ja mogu samo slegnuti ramenima. Da su me bar prijavili za neko teško kazneno djelo, ali nisu to mogli izmisliti", pita i sam odgovara Milanović.
• Trojica direktora Hrvatskih šuma traže isplatu milijunskih bonusa koje im je ugovorom omogućio bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina iz SDP-a, a dakako uz znanje šefa im Partije, Zorana Milanovića. Glavni u toj priči je predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić. Uz njega novac će dobiti i Ivan Ištok i Marija Vekić. Njih troje zajedno bi trebali dobiti 5,28 milijuna kuna bonusa za protekle tri godine.
• »Srbija se ne može oslanjati na optužnice iz vremena JNA«, naslov je članka u Jutarnjem listu. No, nije to nešto čudno, čudno je da je autorica članka Slavica Lukić, ozloglašena novinarka iz Gračaca i odnedavno žena Milorada Pupovca.
• Na glasovanju svake od članica Vijeća sigurnosti za glavnoga tajnika UN-a Vesna Pusić je briljirala. Zauzela je izvrsno 12. mjesto. Ocjenjivalo se tako da je svaki od kandidata mogao dobiti tri ocjene: 'ohrabruje', 'ne ohrabruje' i 'nema mišljenje'. Time se posredno traži od kandidata da se sam povuče od daljnjega glasovanja. Dok je vodeći kandidat dobio 12 'ohrabrujućih' mišljenja, Vesna Pusić dobila je tek dva 'ohrabrujuća' i 11 'obeshrabrujućih' mišljenja, uz dva glasa 'bez mišljenja'. Bio je to najgori rezultat, što znači da su njezino ljigavo prenemaganje prepoznali i u New Yorku.
• Prije 23 godine, 28. srpnja 1993., dogodio se zločin postrojbi Armije BiH nad zarobljenim civilima i vojnicima u hrvatskom selu Doljani udaljenom 12 kilometara od Jablanice. Poklali su i pobili devet civila i 33 pripadnika HVO-a, točnije domobrana. Pokolj su izveli pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnici MUP-a općine Jablanica i naoružana skupina Muslimana iz sela Jelačića. Predvodili su ih Behrem Bećir Bećo, Ismet Eglenović Pegla, Amir Halihodžić Prpa i Jusum Kevrić.
Doljani 28. srpnja 1991. – poklani Hrvati od strane vojnika muslimanske vojske Armije BiH
• Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH i ministar kulture i športa u prošlom sazivu Vlade FBiH Salmir Kaplan rekao je u intervjuu za tursku Anadolu Agency kako pokret Hizmet ”ne treba Bosni i Hercegovini”, odnosno kako joj je višak. Tako sam malo više saznao da u BiH postoje tri vrste turskih vjerskih škola koje obrazuju ili „educiraju“ nove turkofile i moguće nešto i opasnije. Jednu od tih škola ima turska država, drugu ima Reçep Tayyip Erdoğan, a treća je škola Bosna Sema, čiji je vlasnik Fethullah Gülen. Bosna Sema djeluje od 1997.
• Muslimani-Bošnjaci Reçepa Tayyipa Erdoğana nazivaju „sultan s Bospora“. Na priredbama SDA Bakira Izetbgovića maše se turskim zastavama. Turskim zastavama mahalo se i na komemoraciji povodom 21. obljetnice pokolja u Srebrenici, a mnogi Bošnjaci klanjali su im se na nedalekoj livadi. I za hodočašća u Ajvatovicu bile su turske zastave. SDA-ovi jurišnici dijelili su ih ljudima. Bakir Izetbegović je bio pozvan i na vjenčanje Erdoğanove kćeri.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više