Nema države Bosne i Hercegovine

Isilovske države možda ima u Gornjoj Maoči, Šerićima, Ošvi, Mehurićima, Bivolićima, Zaklopačima…

Statistike govore da je Bosna i Hercegovina najsiromašnija zemlja u Europi, a možda, nažalost, i šire. I to je istina. Siromaštvo je svakog predznaka, ekonomsko, političko, siromaštvo u toleranciji, dijalogu, demokraciji, snošljivosti. Siromaštvo u istini. No, upravo to siromaštvo u istini razlog je svih drugih siromaštava koja ubijaju i razaraju Bosnu i Hercegovinu, u kojem životari i nestaje. Siromaštvo istine, u koje svakim danom sve dublje tone. Istine, istine, otvorite je i obogatite nas, vapiju beha narodi i beha političarima i političarima izvana koji protektiraju zemljom. No što više narod vapi za istinom, koja je temelj svih drugi društvenih vrijednosti, napose u tako kompleksnim zajednicama kakva je bosanskohercegovačka, političari im je više brane i ne daju čak ni da izvana uđe u tu „krčmu pogašenih svjetla“.

Koliko različiti naroda u Bosni i Hercegovini toliko i istina. Pa čak i više, budući da postoje i da ih neki od naroda prihvaća, i istina okupatora. I nitko od tih sijača svoje istine ne prizna onu istinu drugog, što je razlog rušenja svih puteva koji vode zajedničkoj, konsenzualno od sva tri beha naroda prihvaćenoj, bosanskohercegovačkoj istini, bez filtriranja izvana, bilo okupatora ili većeg brata. Nažalost nikome u takvoj stvarnosti i nije stalo do te bosanskohercegovačke istine, jednako one iz dalje ili bliže beha prošlosti. Dakako i prihvaćanja istine sadašnjosti, koju također ima svaki beha narod kao svoju, i gotovo se nigdje međusobno ne susreću.

Postoji tako srpska, odnosno velikosrpska istina, koja je ista kao velikosrbijanska. Uz nju je i velikobošnjačka koja priznaje jedino istinu turskog okupatora, i one se u svemu nadopunjuju. Zbog toga Bošnjaci i pozivaju Osmanlije da se vrate. Ima i ona treća hrvatska istina koja počiva na povijesnoj istini hrvatskih kraljeva u Bosni i Hercegovini, i koja je daleko najstarija od svih tih novih istina, i od velikosrpske i velikobošnjačke, te dakako i od okupatorske osmanlijske. Ništa manje nisu suprostavljene ni ove istine iz građansko-konfesionalnog beha sukoba za teritorij, u kojem svaka sukobljena strana ima svoju istinu o tom ratu.

I zbog svega toga Bosna i Hercegovina i jest tu gdje jest, „čardak ni na nebu ni na zemlji“. Smeta stoga pojedinom narodu i istina Bosne i Hercegovine koja dođe izvana, na koju ukažu susjedi, jer nema tog susjeda koji bi želio, i koji želi, imati nesređenog, neuređenog, susjeda, bilo pojedinca, bilo zajednicu, ili narod. Hrvatima smeta istina koja dolazi od Bošnjaka i Osmanlija, od Srba i Srbije. Srbima smeta istina koja dolazi od Hrvata i Bošnjaka, od Osmanlija. Bošnjacima smeta istina koja dolazi od Srba i Srbije, Hrvata i Hrvatske.

U takvoj džungli beha istina ovih kolovoških dana 2016-e četničko isilovski se napada istina koju je o Bosni i Hercegovini kazao predsjednik SDP-a, naslijednice Komunističke Partije Hrvatske, Zoran Milanović. Iako je Bosna i Hercegovina preplavljena komunističkim spomenicima, bitkama i ofanzivama, pa čak i Srbi i Bošnjaci joj u nekoj mjeri priznaju komunističke temelje, budući da su komunisti priznali i omeđeli Bosnu i Hercegovinu, ipak im istina izrečena od strane hrvatskog komuniste smeta. A on je stopostotno opisao i Bosnu i Hercegovinu i stanje u kojem nestaje, i zbog kojeg će zasigurno nestati.

Zašto onda tako agresivno nastupaju Bošnjaci, samo zato što je Milanović kazao istinu, a oni istinu ne će nikako da priznaju. Srbi agresiraju na Milanovića ne zbog istine o Bosni i Hercegovini koju je izrekao, što znači da je priznaju, već zbog istine koju je kazao o Srbiji. Hrvati u Bosni i Hercegovini s pravom i nisu reagirali, jer oni to što je Milanović rekao osjećaju već više od dva desetljeća na svojoj koži. Znači dva beha naroda sve ono što je Milanović rekao o Bosni i Hercegovini priznaju, također istinom. Nije li to velik znak podijeljenosti Bosne i Hercegovine, koju je, nažalost, nemoguće povezati, spojiti bilo kojim materijalom, pa ni vojno političkom snagom međunarodne zajednice koja njome protektira.

Ta istina što je kazao Milanović, a koju poznaju svi politički i vjerski beha faktori, kao i svjetski, morala bi potaknuti i srpsko, i bošnjačko i svjetsko vodstvo da i oni kažu i pritnaju tu istinu, koja je na neki način posljedica tajni srpsko muslimanskih pregovora diobe BiH u Beogradu. A upravo zbog tih pregovora u kojima su marginalizirani beha Hrvati, danas niti ima Bosne i Hercegovine niti imaju strani državnici s kim pregovarati u toj zemlji. I to je istina koju ne će da priznaju Bošnjaci, i zato im smeta kada dolazi izvana, budući da je unutar BiH ne smije nitko ni kazati. Da je to istina što je u javnost iznio Milanović potvrdio je i predsjednik Demokratske fronte BiH Željko Komšić. On je tu istinu proširio i dalje te rekao: „da mišljenje koje  predsjednik SDP-a Hrvatske Zoran Milanović ima o BiH ima i većina međunarodnih dužnosnika i diplomata na službi u BiH, kao i širom Balkana, ali znatan broj Bosanaca i Herecgovaca“. „Bosna i Hercegovina nije država tamo nemaš s kim razgovarati“, kaže Milanović. A da je to tako potvrđuje i činjenica kako Milanovića zbog toga napada samo jedna, bošnjačka, strana, dok druge dvije na tu istinu šute.

Da BiH nije država tomu je najviše doprinio muslimanski vođa Alija Izetbegović kada je iz Turske, a ne iz Bosne i Hercegovine što je znak veleizdaje, genocidnom srpskom entitetu priznao republički atribut, oduzevši ga Bosni i Hercegovini. Kakva je to onda država s tri naroda i dva entiteta. Nažalost nikakva, i nema je. To je istina. Je li to država u kojoj brojniji narod, Bošnjaci, pjevaju turskom okupatoru „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati“. Nažalost to nije država. I to je istina. Takva Bosna i Hercegovina nije čak država ni za sve Bošnjake, jer i velik broj njih je ne priznaje kakvom je priznaje njihovo političko i vjersko vodstvo. Nemaju hrabrosti da tu istinu priznaju i javno kažu, budući da bošnjačkom vodstvu i nije stalo do sređene i uređene države već više da to bude jedna otomanska pokrajina.

Potreban je stoga novi pristup Bosni i Hercegovini sa tri nacionalne strane, iz tri nacionalna federalna ili konfederalna entiteta, na kojima se mora i može naći zajednički put, zajednička istina. Put koji će biti istina i za istinu. Neka to bude zajedničko priznanje istine, „Bosna i Hercegovina nije država“, i odatle krenuti u stvaranje zajedničke švicarsko konfederalne Bosne i Hercegovine, države Hrvata, Srba, Bošnjaka i ostalih, gdje će svatko biti na svom, jedni pokraj drugi i svi zajedno u međunarodno priznatim granicama Bosne i Hercegovine.

Takva Bosna i Hercegovina tada bi mogla biti i država u Gornjoj Maoči, Šerićima, Ošvi, Mehurićima, Bivolicima, Zaklopačima i drugih dvadesetak vehabijsko-isilovskih entiteta, u kojima također nema države Bosne i Hercegovine. Bakir Izetbegović bi morao, prije negoli udari po Milanovićevoj istini i istini Bosne i Hercegovine, odgovoriti Srbima i Hrvatima ima li države Bosne i Hercegovine u tim vehabijskim entitetima. Ili neka odgovori, a gdje to ima države Bosne i Hercegovine u Bosni i Hercegovini. Nažalost nema je nigdje. A ne može je zasigurno ni biti  kao 81. pokrajina zloglasnog terorističkog Otomanskog carstva u koju je vodi, kao Alijin amanet tim zlikovcima njegov sin Bakir. Jer Bosna i Hercegovina nije država ni kao amanet što ga Alija Izetbegović ostavio najvećem suvremenom diktatoru u svijetu. Bosna i Hercegovina zaista nije država, bez obzira koliko to neki ne priznaju i bore se protiv istine koju je rekao Milanović.

Je li Bosna i Hercegovina država u kojoj muslimanke po sarajevskim tramvajima što ih Turska darovala kao staro željezo, udaraju kršćanke kada se nekim slučajem prekriže. Zaista nije. Muslimanke se smiju i zamotavati, muslimani klanjati gotovo na svim javnim mjestima, pa čak i neke sjednice prekidati kako bi mogli klanjati, kršćani se ne smiju voziti u turskim tramvajima po Sarajevu. Je li to država? Nije! I to je istina, bez obzira koliko je Bošnjaci ne priznaju.

Milanović je zaista rekao istinu, „Bosna i Hercegovina nije država“. Kad tu istinu prihvate sva tri beha naroda bio bi to početak gradnje države Bosne i Hercegovine. To nije u interesu niti Srbima budući da imaju svoju državu, genocidni entitet Republiku srpsku, niti Bošnjacima koji federaciju porisvajaju kao svoj grunt, i grade je po uzoru na manji beha entitet. I to je istina.

Vinko Đotlo, Švicarska