Tko Beusa gura iz pozadine

Postao "Nijemac" kako bi se ponovno dočepao Sabora

 

 

Na velikogoričkom području 2011. bilo je 109 registriranih Nijemaca, ali za ove izbore za predstavnike njemačke manjine upisana su samo dva kandidata. A na izborima su dobili – jedan glas! Naime, Goran Beus Richembergh glasao je u Velikoj Gorici – i izabrao sam sebe!

U prošlu nedjelju otvoreno je 800 biračkih mjesta kako bi birači pripadnici nacionalnih manjina izabrali članove 288 manjinskih vijeća i 173 manjinska predstavnika. Iako pravo biranja manjinskih vijeća ima 280 tisuća birača, svoje predstavnike može birati svega njih oko 25 tisuća, jer su jedino oni upisani u popise birača. Najveće zanimanje za izbor pokazali su pripadnici mađarske manjine – za članove vijeća gradova glasovalo ih je 18,5 posto, za predstavnike 25,6 posto. Porazgovarali smo s Imbrom Berkešom, kordinatorom za nacionalne manjine Grada Zagreba, u vezi jednog vrlo znakovitog slučaja koji oslikava kazalište apsurda – našu političku scenu. Glavni glumac je Goran Beus Richembergh.

 

Na velikogoričkom području 2011. godine bilo je 109 registriranih Nijemaca, ali na ove izbore za predstavnike njemačke manjine upisana su samo dva birača. Od tih dvoje birača odazvao se samo jedan – i to Goran Beus Richembergh. On je glasao u Velikoj Gorici i izabrao je sebe, kroz jedva suzdržani smijeh rekao nam je koordinator za nacionalne manjine Grada Zagreba Berkeš.

 

“To u ovoj situaciji znači da je on izabran za predstavnika Nijemaca. Njegova ambicije mi nisu jasne, poglavito jer njegova prošlost ničime ne dokazuje da je on Nijemac. Njegovo rođeno ime navodno je Emir Tahirović, a otac mu se zove Edhem Tahirovć iz Goražda, prema pisanju tiska. Ime majke je Marija Beus i po ničemu ovaj saborski zastupnik ne može biti Nijemac. Jedino iz vlastite koristi, po tim podacima. Pokušavao je on biti i Židov, o čemu je isto tisak svjedočio, ali je vrlo brzo ‘provaljen’ i ta priča sa židovskim podrijetlom je propala. Zbog toga sumnjam da Beus ima ikakve veze s Nijemcima” – rekao je Berkeš.

 

Nije se kandidirao za 864 kune mjesečno!

 

Na naš upit kolika je materijalna korist od toga da je sada zastupnik manjina na županijskoj razini, Berkeš je odgovorio: “Vrlo mala, svega 864 kune. Ne vjerujem da je taj novac razlog njegovog angažmana oko izbora za manjinca. Moja sumnja ide u drugom pravcu, mislim da je saborski zastupnik Beus, nekoć imenom Tahirević, to učinio zbog sljedećih izbora za Hrvatski sabor. Mislim da sumnja u mogućnosti Hrvatske narodne stranke i svoj proboj u Sabor preko stranke, te se odlučio za rezervnu varijantu i ulazak u Sabor preko manjinaca. I tako je Beus postao Nijemac! Prema ovoj nastaloj situaciji – Beus je birao Beusa i omugućio Beusov izbor. Nije li to tragično?”, (vidi tekst u okvirima).

 

U Splitu mu mentor bio – glasnogovornik SAO Krajine!

 

Mediji saborskog zastupnika Beusa prozivaju za protuhrvatsko djelovanje još od srednjoškolskih dana, kada je kod majke živio u Splitu. Tada je prijavio dvije djevojke da su gledale operu “Nikola Šubić Zrinski” – i to je odradio pod mentorskom palicom Ognjena Ignjatovića, budućeg glasnogovornika SAO Krajine! Prema tim navodima vrlo rano je postao Udbin suradnik i veza agenta Šupe, prema riječima jednog pročelnika, u Gradu Velikoj Gorici.

 

U sadašnjim zbivanjima često proziva branitelje, poglavito one koje naziva „šatorašima“ – riječi su grube, bez imalo pijeteta i na tragu su njegove prošlosti. Kako je često mijenjao nacionalnosti, od očito oca Bošnjaka, od navodno srpske i pokušaja židovske te sada njemačke, porazgovarali smo s novinarom Aleksandrom Božićem, koji sigurno najbolje poznaje lik i djelo ovog saborskog zastupnika. I sam je nakon svoga pisanja prošao Beusove sudske napade. Kako je presudom ipak nešto i nepobitno dokazano, cijelu priču o ovom lažnom Nijemcu predstavljamo javnosti: Zvonko Kunić, gradski pročelnik iz Velike Gorice optužio je Beusa da je u Beogradu bacao cvijeće na tenkove koji su išli na Hrvatsku te da je u Beogradu živio do 1993. Kakve su vaše spoznaje o Beusu iz tog vremena?

 

– U Uredu za obranu nema kartona Gorana Beusa ni pod kojim imenom i prezimenom, premu imenu oca Gorana Beusa Richembergha. Na sudu koji je on podigao protiv mene ni sam nije tu činjenicu znao objasniti, ali je rekao da mu je u nekom uredu djelatnik T.H. u vrijeme rata rekao da “ako ga nitko ne zove, neka ostane kod kuće”. Ime čovjeka ne smije izreći, jer je to navodno službena tajna. Tako što je smiješno, jer rat je završio prije 20 godina i slobodno je mogao reći kako se zove taj službenik.

 

Ipak je time sve jasno: dok su branitelji krvarili, Beus je bio daleko od prve crte bojišnice. Ne znamo da li pred televizorom u šlapama ili negdje drugdje. Mediji su ga prozivali za suradnju s Udbom, ali on nikad nije tužio te medije, a koliko znam niti Kunića, već je ovaj pokušao njega tužiti, samo što je saborski imunitet bio prepreka tužbi.

 

Što je istina o njegovom rođenju i srednjoškolskim danima, a što je i na sudu utvrđeno?

– Beusov otac zove se Edhem Tiro, majka Marija je iz Dugobaba, pa sad vi sami procijenite to njemačko podrijetlo. U srednjoj školi je upropastio sudbine učiteljice Slobodanke Matijević i učenice Marine Protić. Učiteljica je rekla da je on jako opasan čovjek i da zbog njega nikada nije nešto posebno u to vrijeme napredovala. Pokazao sam joj fotografije Beusa, a ona je rekla da ga zna i da je taj plavokosi dečko bio jako opasan – poput zmije. Sada je tamne kose – i to me je jako zbunilo. Pitao sam učiteljicu koliko je sigurna; bila je potpuno sigurna da je on taj, prokazivač koji je učenice prijavio za ustaštvo, jer su učenice gledale operu “Nikola Šubić Zrinski”. Svjedočenje gospođe Matijević sam i snimio.

 

Završio srednju školu, a drma gdje god stigne!

 

U našem tisku godinama se lome koplja oko Beusu. Ali on i dalje bez problema prolazi sve zapreke. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva predstavljala je Beusa kao apsolventa politologije, što je tragikomika, jer to njegovo apsolviranje traje duže od mnogih njegovih životnih angažmana. Zapravo taj političar ima tek diplomu srednje brodograđevne škole, ali već dugo je “suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama?!” – što mu je bila idealna “preporuka” da radi i kao “turistički menadžer i publicist”.
 

Bio je tajnik (1988.- 1989.), a potom predsjednik Uprave Hrvatskoga ferijalnog i hostelskog saveza (od 1990. do 2000.) i organizacijski tajnik Hrvatske glazbene mladeži (2001/2002). Od 2002. radi kao razvojni koordinator i inspektor za srednju i istočnu Europu Međunarodne federacije omladinskih hostela (IYHF), inače najveće članske turističke organizacije u svijetu. Nadalje, direktor je Centra za mobilnost mladih u Velikoj Gorici. Također, član je Hrvatskog društva politologa i Matice hrvatske – Odjela za književnost.

 

Kad je završio srednju brodograđevnu školu, bavljenje brodogradnjom nije mu “sjelo” – pa se čovjek – što je i normalno – malo posvetio Partiji i politici te je postao: član Predsjedništva Republičke konferencije SSOH (1988.-1989.) i Savezne konferencije SSOJ-a (1988.- 1990.) te član šesteročlanog Odbora za raspuštanje SSOJ-a (1990.). A član Saveza komunista Hrvatske bio je od 1985. do 1988.). Danas je član Hrvatske narodne stranke u kojoj obnaša dužnosti člana Središnjeg interesnog odbora (SIO) za međunarodne odnose, tajnika SIO-a za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, člana Predsjedništva HNS-a Zagrebačke županije te predsjednika HNS-a Velike Gorice.
 

Pokušajte s nezavršenim fakultetom sami to postići bez političke pozadine – prije ćete završiti na burzi nego na svim ovim funkcijama.

O vama je pisao da ste utjerivač poreza, bespravni graditelj?

Da, svašta je pisao o meni, ali kada sam ga htio tužiti nisam mogao zbog zastupničkog imuniteta. Oni su zaštićeni na taj način, ali on je mene mogao tužiti. Prema već izrečenom, pokušajte shvatiti logiku našeg društva – jasno je kakav je to apsurd. Sabor štiti takvu osobu. Ja sam za uvredu njemu morao platiti novčanu kaznu, a radilo se o riječi da je „udbaš“, što je objavio Hrvatski tjednik i što su na sjednicama Gradskog poglavarstva rekli Šimunović i Kunić. Uglavnom sve ostalo što je o njemu napisano nije sporno.

 

Pronašli ste da se njegovo ime nalazi u knjizi mladog pročetnički nastrojenog znanstvenika?Tako je – i tu knjigu posjedujem. U knjizi “Krivična estetika”, autora Marinka Arsića Ivkova, objavljen je i Beusov tekst „Juga noćas mora pasti“, koji je tada član SSOJ-a. Tu je već “prikačeno” njemačko prezime na njegov tekst. Ne mogu tvrditi da je tada bio član Udbe, ali u metodologiji te organizacije bila su uobičajena dva prezimena – da se teže uhvati trag suradnika.

 

I supruga Ivona ekspert za ‘omladinski turizam’

 

Goranova supruga Ivona dijeli sličan profesionalni put s mužem, no ona je za razliku od “vječnog studenta” – diplomirala politologiju. Ima dvadesetogodišnje radno iskustvo u djelatnostima mobilnosti mladih (Centar za mobilnost mladih) omladinskog turizma, agencijskog poslovanja i međunarodne suradnje (Hrvatski ferijalni i hostelski savez), te vođenja nevladinih organizacija. Očito je da su njih dvoje eksperti za “omladinski turizam”. Čini se da je njemu neka druga “politička škola” bila “jača” od diplomiranja politologije – jer prosječan građanin se ne bi mogao ugurati u ovako zanimljive/unosne poslove bez osnovnog parametra – fakulteta.

 

Igor Drenjančević, http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/beus-postao-nijemac-kako-bi-se-ponovno-docepao-sabora-807521#axzz4RUu7e38V