Get Adobe Flash player
Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Ne smetaju im hrvatske kune kad podržavaju Plenkovića i HDZ. Smeta im...

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Andrej oko sebe ima klimavce, puzavce, kameleone, beskralježnjake,...

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Sesardić: Josipović slijedi logiku onog ideološki korumpiranog suda...

Sprega lokalne i državne politike

Sprega lokalne i državne politike

Projekt Brijuni Rivijera Ivana Jakovčića povezuje lokalne i državne...

Desnica zastranila zbog egoizma

Desnica zastranila zbog egoizma

Ništa nisu naučili iz...

  • Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    četvrtak, 18. travnja 2019. 12:16
  • Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:51
  • Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:44
  • Sprega lokalne i državne politike

    Sprega lokalne i državne politike

    srijeda, 17. travnja 2019. 11:10
  • Desnica zastranila zbog egoizma

    Desnica zastranila zbog egoizma

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:39

Europa = gramzivost, pohlepa, gaženje prava malih naroda i njihovih interesa…

 
 
Prije nepune dvije godine, Grčka je blokirala priopćenje Europske unije u Vijeću UN-a za ljudska prava u Ženevi, a u kojemu se kritiziralo stanje ljudskih prava u Kini. Ova je članica svoj postupak obrazložila tako što je navode iz spomenutog priopćenja ocijenila "nekonstruktivnom kritikom". Dakako (kao i uvijek) iza svega stoje sasvim konkretni interesi Grčke koja ne želi protiv Kine čak i po cijenu nesporazuma s EU. Nije ni čudo, jer Kinezi posljednjih 5-6 godina u ovoj zemlji investiraju milijarde dolara (samo 2014. godine dvije su zemlje potpisale ugovore u području trgovine i investicija vrijedne 4,6 milijardi dolara). S druge strane, Grčka iza sebe ima čitav "paket" nesporazuma s vodećim zemljama zapadne Europe (vezano za svoja dugovanja iz prošlosti) i to je sasvim sigurno jedan od presudnih razloga da se okrenula tako intenzivnoj suradnji s gospodarskom, vojnom i ekonomskom velesilom s Dalekog istoka za koju predviđanja mnogih analitičara govore kako će 2050 godine imati najjače gospodarstvo na svijetu.
https://m.theepochtimes.com/assets/uploads/2019/01/15/Li_Keqiang-1058136074-550x330.jpg
Li Keqiang
 
Na Zapadu (slikovito rečeno) već dugo "ne spavaju" zbog Kine. Ona im je "noćna mora" - pogotovu SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj… jer u strateškom i ekonomskom smislu ugrožavaju njihove interese. Div s Dalekog istoka jako dobro zna koje su slabosti tog (uglavnom) trulog i učmalog zapadnog svijeta, pa i Stare dame (Europe) koja još uvijek slatko sniva svoj san uljuljkana u vlastitoj romantičarskoj predodžbi o nekoj "nadmoći" koju kao "kolijevka kulture i civilizacije" i bivša kolonijalna sila uživa u svijetu. I, kao i obično, ona nije u stanju prihvatiti činjenicu da se vremena mijenjaju, da postoje i neke druge civilizacije, drugi svjetovi i mentaliteti, druge kulture, u mnogo čemu jednake, ako ne i superiornije. I ni jednog trenutka se ne pita koliko je i sama doprinijela slabljenju vlastite pozicije. Taj ceh svoje "kratkovidosti" Europa plaća i plaćat će i ubuduće. A samim time i svi mi koji smo zemljopisno i interesno vezani za nju.
 
Europa (odnosno EU) postavlja na dnevni red pitanje ljudskih prava. No, vrijedi li to samo za Kinu, Kubu, Sjevernu Koreju, Rusiju, Ruandu ili i za SAD, Veliku Britaniju, Francusku? Imaju li neki (samo zato što pripadaju Zapadnoj hemisferi) pravo biti unaprijed eskulpirani od svake odgovornosti za kršenje ljudskih prava u vlastitim zemljama ili na globalnom planu? Koliko su SAD i njezini saveznici doprinosili miru, a koliko stradavanju i patnjama ljudi nakon Drugoga svjetskog rata? Samo u Sjevernom Vijetnamu i Koreji smrtno je stradalo oko 5 milijuna ljudi, da ne spominjemo sve druge ratove koje su izazvale ili u njima sudjelovale SAD (sa svojim saveznicima) i to isključivo zbog svojih strateških interesa. Razorene su brojne zemlje, rušeni i postavljani režimi, neki od tih ratova vode se i danas, a sve zbog "strateških interesa Zapada". I onda trebamo raspravljati o stanju ljudskih prava u Kini (građanskim slobodama, medijima, Internetu, smrtnoj kazni itd., itd.), ali tako da se potpuno ignorira ono što sami činimo ili se čini u naše ime!?
 
Daleko od toga da režimi koji imaju smrtnu kaznu ili je u njima na djelu presija prema građanima ne zaslužuju moralnu osudu, ali ima li toga i u SAD-u? Ima li u SAD-u smrtne kazne, rasne segregacije, nasilja, kriminala, građanske nejednakosti? Nema? E, ako nema, onda je EU u pravu i treba podržati svako njezino priopćenje koje ide u smjeru toga da se Kinu ili bilo koju drugu zemlju "dovede u red". A ako (možda) ima…u tom slučaju je krajnje nemoralno i cinično prozivati Kineze, a šutjeti o drugima.
 
Kina želi daljnji "prodor" u EU iz više razloga strateške naravi, baš kao što zapadne zemlje to stoljećima čine vezano za Bliski, Srednji i Daleki istok, Afriku, Južnu Ameriku. I u čemu je problem? Isto želi i Rusija. I sve je to legitimno - barem sa stanovišta prakse koja u svijetu vlada već stoljećima, a podrazumijeva da se uspješnost svake zemlje mjeri njezinom ekonomskom i vojnom moći. Živimo (ne od jučer) u svijetu u kojemu vladaju pohlepa i težnja za dominacijom.  U tom smislu današnja globalizacija (u odnosu na nekadašnju formalnu blokovsku podjelu) nije stvorila nikakav pozitivan pomak. Čak što više, postoje sasvim konkretne indicije kako se sve kreće u smjeru nekog novog (globalnog) totalitarizma u kojemu će najveći gubitnici biti mali narodi.
 
Kako se oduprijeti, ili barem platiti što manju cijenu? Jedino oružje koje nam stoji na raspolaganju je mudrost. Moramo biti pametni. I oprezni, naravno, kako ne bi svojevoljno i "grlom u jagode" upali u zamku kolonijalnog položaja prema bilo komu, bio on na Zapadu, Istoku, Jugu ili Sjeveru. Male zemlje poput Hrvatske su primorane snalaziti se na toj vjetrometini koju stvaraju veliki, balansirati između vlastitih interesa i mogućnosti i koliko god je moguće više voditi brigu o sebi - a sa svima drugima (pogotovu "velikima") njegovati korektne odnose i surađivati uz što manje rizika. Jer, rizik uvijek postoji. "Veliki" ništa ne daju besplatno. Oni za svaku investiciju, tržišnu povoljnost, povoljan kredit itd., itd., već unaprijed imaju spremnu kalkulaciju i znaju kako će to naplatiti. To je realnost i moramo je biti svjesni.
 
Naš je premijer ne tako davno i sam potvrdio kako je jedan od ključnih razloga da je Hrvatska dobila domaćinstvo organizacije summita "Inicijative 16+1" taj što smo za gradnju Pelješkog mosta odabrali kinesku tvrtku. Dakle, Kinezi su odlučili o tomu, jer to mogu. Sljedeće godine Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom. Nadajmo se da se zbog suradnje s Kinom, sudjelovanja u "Inicijativi 16+1" ili kakvog drugog sličnog razloga neće naći u "sukobu interesa" (iz čega bi je teško mogli izvući čak i Dalija Orešković i njezin "Start"). "Inicijativu tri mora" treba pozdraviti, "Inicijativu 16+1" također. Sa svima (s kojima je to moguće na normalan i prihvatljiv način) je nužno surađivati, jer u današnjem svijetu ni jedna zemlja ne može ostati otok niti oaza sama za sebe.
 
No, isto tako, treba nam biti jasno, da vodeće zemlje Europske unije (prije svih Njemačka i Francuska) ne mogu gledati sa simpatijama na okupljanje 11 članica EU (Hrvatske, Češke, Bugarske, Rumunjske, Mađarske, Estonije, Latvije, Litve, Slovačke, Poljske i Slovenije) i 5 potencijalnih kandidata za članstvo u EU (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Srbija, Albanija) pod pokroviteljstvom Kine u bilo kakvu asocijaciju, utoliko prije što je Kina "Inicijativu 16+1" najavila kao svoj "mega-projekt" (ili "suvremeni Put svile"). Globalistima i megalomanima sa Zapada u svakom slučaju treba dati do znanja kako nisu gospodari naših života, jer postoje i druge zemlje, svjetovi, civilizacije, kulture, pa i asocijaciju u okviru kojih se može djelovati i u tom je smislu i ovaj najnoviji potez hrvatske Vlade vezano za snaženje suradnje s Kinom načelno pozitivan pomak. Ohrabruje činjenica da je kineski premijer upravo jučer i danas najavio "dijamantno razdoblje" u suradnji Hrvatske i Kine, te u više navrata istaknuo kako će se ona temeljiti na korektnim i partnerskim odnosima. To ohrabruje. I daje nadu kako nećemo ostati vječiti zarobljenici sindroma "zaljubljenosti" u Zapad po svaku cijenu, što je kod nas posljednjih desetljeća preraslo gotovo u neki teško razumljiv mazohistički poriv.
 
Europa, dragi moji Hrvati, to je i gramzivost, pohlepa, gaženje prava malih naroda i njihovih interesa, krediti s visokim kamatama, nepravda i neravnopravan tretman (primjer sudišta u Den Haagu), to su i crni fondovi i tajni računi po svjetskim centrima moći preko kojih se pljačka Hrvatsku i pere novac, to je "druga" ili "treća" brzina (u koju će nas moćnici iz Bruxellesa po potrebi smještati), Europa je i pravo jačega - što se očituje na svakom koraku - sve je to Europa; a ne samo naša romantičarska vizija "slobode", "demokracije", "pravde", "civilizacije", "kulture" i "ravnopravnosti". Mi jesmo dijelom Europe i tu ćemo i ostati. Ali ne moramo se kao slijepci i po svaku cijenu držati svake asocijacije koju nam nameće Stara dama koja od silnih problema ne zna što će sama sa sobom. Tu je Istok. Tu su Rusija, Kina, Indija, Japan. Samo mudro i oprezno. Opreza i pameti nikad dosta.
 

Zlatko Pinter

Autor je osoba koja vrlo uspješno djeluje na raznim područjima

 
 
Knjiga prof. emeritusa Matka Marušića MI HRVATI u izdanju Medicinske zaklade privukla je veliku pozornost javnosti. Ima li se još štogod dodati o knjizi ovog kompliciranoga i kompleksnog autora, dobro poznatog i čitateljstvu ovog portala. Treba najprije objasniti što znači komplicirani i kompleksni autor? To proizlazi iz sustavnosne analize ovog vrlo opsežnog i raznovrsnog djela.
https://www.medicinskanaklada.hr/content/images/thumbs/0002557_mi-hrvati_600.jpeg
Sustavnosna teorija ne poznaje učestali pojam složen (slažu se cigle, jedna do druge, rekao je M. Krleža). Kompliciran znači da se ovdje radi o osobi koja vrlo uspješno djeluje na raznim područjima. U sustavnosnoj teoriji, radi se o većem broju samostalnih podsustava: sveučilišni nastavnik - fiziolog, prvi urednik međunarodnog i priznatog časopisa Croatian Medical Journal, književnik (član Hrvatskog društva književnika), itd. U posljednje vrijeme je posvećen domoljubnoj analizi političkih zbivanja u zemlji. Kompleksna osobnost je ona koja svoja djelovanja povezuje na brojne načine (broj veza među podstustavima). Prof. emeritus M. Marušić na toliko načina uspješno povezuje svoje djelovanje da se zapravo radi o vrlo kompleksnoj osobi.
 
Treba ilustrirati tezu o vrlo kompleksnoj osobnosti. U tu svrhu navest će se neke naslove koja prikazuju raskoš zanimanja autora za suvremene teme. To su primjerice: „Slobodno vrijeme“, „ Ljubav“, „Umjetnost“, „Glazba, pjesme, pjevanje“, „Šport i šah“, „Nogomet“. Neki takve osobnosti opisuje kao one, „renesansne širine“. Ovdje, slijedeći zakonitosti osobno tako drage sustavnosne teorije, utvrđeno je da se radi o iznimnoj, kompliciranoj i vrlo kompleksnoj osobnosti. Prikazivač svjesno odustaje od klasičnog prikaza knjige od gotovo 700 stranica. Želi se usredotočiti na temeljno pitanje. Kako je jedna tako komplicirana i vrlo kompleksna osobnost stekla tako brojna i vrlo raznolika znanja i spoznaje da može zauzeti stavove npr. o glazbi, nogometu i šahu? A potekao je iz male sredine. Razumljivo je da se podosta toga steklo, kako se to suvremenim rječnikom kaže, cjeloživotnim obrazovanjem. Kao da ono ne postoji oduvijek. No neke temelje stječe se formalnim obrazovanjem, posebno do razine fakulteta. Odgovor je zapravo jednostavan. Hrvatsko školstvo se ne treba sramiti svoje prošlosti kako mu se to pokušava nametnuti. Upravo suprotno. U nekim drugim vremenima, koja prikazivač dijeli s autorom ove izvrsne knjige, prof. emeritusom M. Marušićem, nastavnici su nam bili uzorom. Danas se moraju dodvoravati učenicima i posebno, njihovim roditeljima. A o administriranju da se i ne govori.
 
Knjiga je nastala u razdoblju od oko tri desetljeća. Kao književnik autor vlada standardnim književnim jezikom, ali vrlo zgodno ubacuje u tekstove riječi, karakteristične za sredinu iz koje potječe. Izdavač knjige, Medicinska naklada, može se ponositi tom objavom koja je naišla na veliki javni odziv.
 

Prof. emeritus Igor Čatić

Društvo koje ne cijeni učitelja i seljaka (poljoprivrednika) je osuđeno na propast

 
 
Ako učitelj voli samo posao, on je dobar učitelj. Ako učitelj voli učenika kao otac ili majka, on je bolji od onog učitelja koji je pročitao sve knjige ali ne voli ni posao, ni đake. Kad učitelj sjedini ljubav prema poslu i prema učenicima – on je savršen učitelj.
(Lav Nikolajevič Tolstoj)
 
Nikakva moderna tehnika i tehnologija, opći i posebni kurikuli, reforme, moderne škole i njihova oprema, ne će i ne mogu zamijeniti i nadomjestiti učitelja i profesora u odgojno-obrazovnom procesu. To sve su samo sredstva i pomagala koja mogu unaprijediti i ubrzati nastavni proces, omogućiti korelacije nastavnih predmeta, uskladiti i ustrojiti školski sustav po vertikali i horizontali. Pišem o tome više od trideset godina, jer nikako da se shvati i prihvati da je učitelj bitan i najvažniji činitelj u odgoju i obrazovanju svakog djeteta. Naravno, da taj i takav učitelj ili profesor, odnosno nastavnik, mora biti adekvatno obrazovan u struci i pratećim znanostima i disciplinama, uz obavezno permanentno obrazovanje.
http://tris.com.hr/wp-content/uploads/2016/09/Milan-Bandic-foto-hp-1.jpg
Malo tko zna što sve obuhvaća obrazovanje profesora, bez obzira na primarnu struku (nastavni predmet). Malo tko shvaća širinu i dubinu nastavničkog posla. Puno njih misli kako su nastavnici čak previše plaćeni za ono što rade. Taj rad mjere satima provedenim u razredu i školskim  praznicima. A gdje je sve ono drugo? Neki nastavnici bi to drugo radije odradili u školi, kad bi za to imali prostora, nego posao nosily kući. Htjeli bi ići kući bez radnih obveza, kao mnogi drugi. Nažalost, to je nemoguće u ovoj profesiji. Znaju li oni koji smatraju kako učitelji malo rade što znači pripremati se za nastavu, pogotovo u razrednoj nastavi? Učitelji od djeteta “stvaraju” učenika i čovjeka. To nije lako i jednostavno, pogotovo danas, kad se obrazovanje ne cijeni, kad se do diploma i posla dolazi, na druge načine, posredovanjem, kupnjom, članskom iskaznicom roditelja ili “diplomanta”.
 
Bila san 36 godina u razredu i dobro znam kakav je to posao. Danas je još i teže, unatoč suvremenim nastavnim sredstvima i pomaglima, jer prevladava mišljenje kako “sprava” misli za vas i da ne treba učiti. Istina, ne treba učiti, na “starinski” način, uglavnom napamet. Treba istraživati, analizirati, sintetizirati, samostalno pokušati donijeti zaključke, bez da ti ih itko nameće, već te usmjerava na putu istraživanja. Iskreno to je puno teže i složenije. Zato  još uvijek mnogi nastavnici pribjegavaju onoj staroj metodi, poput mojeg iskustva na fakultetu kad je profesor predvojničke obuke (ONO i DSZ) tražio da se točno po redu napisanom u skripti odgovara. Kad je jedan student pogriješio u tom nabrajanju i napisanom nizu bojnih otrova rekao lapsus, “profesor (kapetan) je rekao, ne nije taj. Daleko smo od tog vremena, ali se još uvijek na svim stupnjevima školovanja događaju gotovo nevjerojatne stvari i situacije, jer su kao i u mnoge druge profesije, neki zalutali u škole i na fakultete. Zbog tih i takvih se ne bi smjela podcjenjivati i margoinalizirati jedna cijela profesija. To nije od jučer. To traje odavno i u stalnom je porastu.
 
Zanemarimo li neadekvatne plaće, što je jedan od bitnih činitelja procjene i ocjene rada i djelovanja učitelja, ostaje još niz pokazatelja da je u našem društvu ta profesija zadnja rupa na svirali. Stječe se dojam da se sve to čini namjerno. Izgleda da nam ne trebaju obrazovani, slobodnomisleći, samostalni, kreativni, samopouzdani, inovativni, domoljubni, moralni i slobodni ljudi, već podobni u svakom pogledu, pasivna biračka masa, koju će vlastodršci oblikovati, po svojim trenutnim potrebama, po uputama onih izvana, koji imaju primat nad ovim prostorom, iz geostrateških i geopolitičkih interesa.
 
Društvo koje ne cijeni učitelja i seljaka (poljoprivrednika) je osuđeno na propast. Poljoprivreda propada. Uvozimo hranu ‘žblj’ kategorije. Svjesno trujemo narod. Ne pružamo adekvatnu i nužno ptrebnu zdravstvenu zaštitu, kao niti liječenje oboljelih. Čiji su to interesi? Bez zdravog, zadovoljnog i obrazovanog čovjeka nema ostanka, opstanka, a kamoli napretka, ni u čemu. Sve su veće razlike između bogatih i siromašnih. Srednjeg sloja gotovo da i nema. Djeca bogatih i moćnih se uglavnom školuju vani. Koga briga za djecu sirotinje? Oni su jedina briga učitelja. Mnoga djeca zaslugama svojih učitelja su postali Netko, cjelovita, sretna i zadovoljna osoba, nažalost ne u svojoj domovini. Takvi “gotovi” školovani ljudi su svoju sreću, zadovoljstvo i mogućnost nadogradnje morali potražiti vani, jer ovdje za njih nema mjesta. Ta su mjesta rezrvirana za sinove, kćeri i unučad “zaslužnih” državnih dužnosnika, “domoljuba i Hrvatina. Takvi danas daju preporuke učiteljicama koje imaju nedovoljno dobar standard da vikendom rade u ugostiteljstvu, gdje je velika potreba za sobaricama, konobaricama i pomoćnim kuharicama. Time će povećati svoj standard, osigurati svojoj djeci bolji život, a i pridonijeti državi, jer će na takav njihov rad biti manja davanja. Kaj god! Navodno je to rekao jedan bivši ministar. Sapient sat!
 
Unatoč svega toga u školstvu, u razredu ima puno dobrih, stručnih, humanih, domoljubnih i moralnih ljudi, koji rade s dušom i srcem, puni empatije i ljubavi prema djeci i svojem poslu. To se naročito vidi u onim strukama koje su deficitarne, s kojima u drugim sektorima mogu imati trostruko veću plaću. To se zove domoljublje koje se živi. Te i takve nastavnike nitko ne može zamijeniti. Ne može ih niti uvrijediti bilo tko.
Oni su cjelovite ličnosti. Rade posao koji vole – “stvaraju” ljude. Svakim danom ih je sve manje. Mnogi odlaze za boljim životom u svijet. Po zakonu vjerojatnosti ima sve manje izbora. Po našem mentalitetu novac, materijalno bogatstvo, utjecaj, moć i društveni ugled je mnogima cilj, već od malih nogu, što pokazuju neka istraživanja. Bitno je imati, a ne znati. Pred nekih desetak godina, dok sam još radila u školi, na satu razredne zajednice smo razgovarali tko bi što želio biti, s naglaskom kao je bitno biti pošten čovjek, govoriti istinu, svojim radom (učenjem) sebe izgraditi i osigurati si dobar život, da su sva zanimanja i zvanja časna, ako ih radi častan čovjek... Da bi neki “moji dečki”, u pismenoj zadaći na temu: Što želim biti kad odrastem?” napisali: Ja želim biti Bandić.
 
Ne znam, što pišu današnji učenici na takvu ili sličnu temu, ali znam, da mnogi ne žele učiti, da uopće ne čitaju, da bi mladi ljudi na “brzaka” htjeli sve imati i to ono najbolje, da ih ne zanima brak, obitelj, djeca, društvo, kultura, politika… Politika zanima uglavnom one, koji uviđaju i shvaćaju, kako s malo rada, puno možeš postići i dobiti, bez obzira na obrazovanje. Zar je onda čudno što takvi podcjenjuju i marginaliziraju učitelje?  
 

Ankica Benček

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Četvrtak, 25/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 852 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević